TATJANA Knežević Perišić: ANDRIJA Mandić u duhu velikosrpske politike opet kroji istoriju kako mu politički odgovara…
Predsjednik Skupštine Andrija Mandić, u duhu velikosrpske politike, opet kroji istoriju kako mu politički odgovara, pa na Akademiji povodom Dana sjećanja na žrtve logora Jasenovac, Mauthauzen i Dahau, kaže kako, odaje poštu “komunisti Milu Božoviću, ali i tamonjemu “svetom Nikolaju, pastiru srpskog naroda”.

Naravno i “stotinama oficira i intelektualaca pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini”, saopštila je nezavisna odbornica u SO Nikšić, Tatjana Knežević Perišić.
Kako je ocijenila, što je mnogo, previše je.
“Nije Milo Božović samo “komunista”, no ljekar i Narodni heroj Jugoslavije; nije Nikolaj svetac, no ljubitelj Hitlera, nosilac njegovog krsta i čovjek koji ga je u nebo promovisao; ostalo je zapisano: “ I evo u 20-om vijeku on (Hitler) je došao na ideju Svetoga Save, i kao laik poduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju””, kazala je ona.
Prema njenim riječima, nijesu u Jasenovcu pobijene “stotine intelektualaca”, no grupa od 150 četnika Pavla Đurišića, koje su se odmetnule od Draže Mihailovića i koje su pripadnici ustaške NDH sprovele u logor i pobile. Nijesu “intelektualne gromade” ubijale žene, đecu i starce po Crnoj Gori, no sljedbenici upravo Nikolaja i Ljotića, koji su željeli svoju imaginarnu velju Srbiju, “očistiti” od Muslimana, Crnogoraca, Roma, Jevreja…
“Kaže Andrija Mandić kako je “u ovom logoru, na zahtjev samog Adolfa Hitlera, bio zatočen i naš Donjemoračanin, nekadašnji Mitropolit crnogorsko-primorski i Patrijarh SPC Gavrilo Dožić, koji je do smrti dijelio sudbinu svog stradalnog naroda””, navodi Knežević Perišić.
Takođe dodaje, nije, Mandiću, Gavrilo Dožić dijelio ništa sa Crnogorcima; 1918.izdao je i crnogorstvo i kralja Nikolu i Kraljevinu Crnu Goru i našu Crnogorsku pravoslavnu crkvu, na čijem čelu je bio-nikakve “crnogorsko-primorske mitropolije”, no autokefalne CPC.
“I kad je prisegnuo Karađorđeviću, blagoslovio je 1925. rušenje, do temelja, Njegoševe grobnice na Lovćenu, radi izgradnje „kapele” Aleksandra Karađorđevića, nakon čega je postao patrijarh SPC. Pa je, nakon što je u maju 1945. u Sloveniji pričešćivao četnike i ljotićevce, 1946.se vratio u Beograd i “ljubio skute” Josipu Brozu Titu, kojeg je, sa Staljinom, nazvao najvećim Slovenom ikada. Uostalom, kako je “dijelio sudbinu naroda” ostaće podatak da je živio u vili na Dedinju, u Rumunskoj ulici, baš pored Titove vile. Mučenički baš”, dodaje ona.
Stoga, poručuje Mandiću, “govori u svoje ime”.

izvor: standard.ma