ANDREA NIKOLIĆ, titula Miss je prilika da predstavim ŽENE CRNE GORE– SNAŽNE, DOSTOJANSTVENE, PAMETNE I PRIRODNO LIJEPE

Andrea Nikolić je nova Miss Crne Gore i djevojka koja svojim primjerom briše granice između ljepote i intelekta. Studentkinja Pravnog fakulteta, bivša sportistkinja, volonterka i književna duša, predstavlja savremeni ideal žene koja ne pristaje na klišee. Njenu krunu ne prati samo sjaj reflektora, već i duboka poruka– da ljepota ima smisao samo ako je u službi viših vrijednosti. U razgovoru za portal Standard, Andrea otkriva kako izgleda njen put izvan stereotipa i šta je zaista pokreće.

U vremenu kada društvene mreže oblikuju ideale i često brišu autentičnost, Andrea Nikolić odlučuje da korača drugačijim putem – onim koji spaja obrazovanje, empatiju i unutrašnju snagu.

Kao Miss Crne Gore, nosi titulu sa svrhom, svjesna da kruna nije samo simbol prestiža, već i alat kojim se otvaraju važne društvene teme. Sa podjednakom strašću govori o pravdi, književnosti i inkluziji, kao i o tome koliko je važno da žene budu slobodne da budu sve ono što jesu.

U razgovoru za Standard, otkriva zašto vjeruje da prava ljepota dolazi iznutra – i kako planira da svojim glasom i djelovanjem inspiriše one koji dolaze poslije nje

STANDARD: Andrea, kada si prvi put osjetila da imaš potencijal da budeš više od “još jedne djevojke sa krunom”? Da li je ova titula za tebe samo priznanje ljepote – ili mnogo više od toga?

ANDREA: Još u tinejdžerskom period shvatila sam da moj glas može imati težinu i da ljepota, kada je spojena s karakterom, obrazovanjem i empatijom, može biti moćan alat za promjene. Tako da ova titula za mene nije samo priznanje fizičke ljepote – naprotiv, to je prilika da predstavim žene Crne Gore onakvima kakve zaista jesu: snažne, dostojanstvene, pametne i prirodno lijepe – iznutra i spolja.

Želim da budem glas onih koje se često ne čuju, običnih djevojaka koje ulažu u svoje obrazovanje i usavršvanje, a ne u estetske korekcije da bi u konačnom sve ličile jedna na drugu. Želim da istaknem da je svaka djevojka lijepa na svoj način, i da ta ljepota žene, zapravo, dolazi iz njene unutrašnjosti.

Dakle, moja misija ide daleko izvan sjaja i reflektora, a moja poruka treba da dopre prije svega do djevojčica koje završavaju osnovnu školu i mlađih tinejdžerki, kako se ne bi vodile pogrešnim uzorima i kako bi imale pravilnu predstavu o pravoj ženskoj ljepoti.

STANDARD: Na svjetskom izboru za Miss Turizma dokazala si da možeš stati rame uz rame sa najboljima. Šta si naučila o sebi kroz to iskustvo, posebno u trenucima kada reflektori utihnu i ostaneš sama sa sobom?

ANDREA: Učestvujući na svjetskom izboru za Miss Turizma u Kini i osvojivši drugo mjesto među toliko izuzetnih djevojaka iz cijelog svijeta, naučila sam da je autentičnost moja najveća snaga. Takmičiti se sa najboljima nije značilo nadmetanje u savršenstvu, već u ljudskosti, kulturi, i sposobnosti da ostanem dosljedna sebi.

Kroz to, ali i mnoga druga iskustva, shvatila sam koliko je važno imati mir u duši, biti zahvalna, ali i svjesna da svaki uspjeh nosi odgovornost. Tada najjasnije vidim – ova titula nije kruna na glavi, već poziv da nastavim da gradim sebe i koristim svoj glas za nešto veće od ličnog uspjeha, prije svega da ukažem na ugrožena prava osoba sa invaliditetom.

STANDARD: Indija te očekuje kao jednu od ambasadorki Crne Gore na svjetskoj sceni. Šta znači biti predstavnica jedne male, ali ponosne zemlje – i kako planiraš da se boriš za vidljivost u globalnom kontekstu ljepote, kulture i identiteta?

ANDREA: To što predstavljam Crnu Goru na jednoj od najprestižnijih smotri mode, ljepote i kultirnog identiteta  za mene je čast koju nosim sa velikom odgovornošću i ponosom. Crna Gora jeste mala zemlja po teritroriji, ali je zemlje velikog srca, duge istorije, bogate kulture i nepokolebljivog duha. Upravo u toj skromnosti i ponosu vidim snagu našeg identiteta.

Moj zadatak nije samo da pokažem ljepotu, već da kroz svaki nastup, gest i riječ prikažem ko smo mi kao narod – dostojanstveni, autentični, topli i puni potencijala. Upravo ta iskrenost, autentičnost i spremnost da budem most između kultura je moja formula vidljivosti. Vjerujem da pravi utisak ostavljamo kada se ne trudimo da budemo kao svi ostali, već kada hrabro pokažemo to što jesmo.

STANDARD: U isto vrijeme, gradiš i ozbiljan akademski put. Pravo i ljepota – mnogima naizgled nespojivi svjetovi. Kako ti rušiš te stereotipe i šta te uči balansiranje između discipline zakona i svijeta mode i takmičenja?

ANDREA: Zapravo, pravo i ljepota se mnogo više dodiruju nego što se misli, jer i jedno i drugo zahtijevaju posvećenost i svijest o tome kako utičemo na svijet oko sebe. Kao studentkinja Pravnog fakulteta, učim kako da razumijem sistem, štitim prava i budem glas pravde. Kao Miss Crne Gore, imam platformu da istu tu pravdu i jednakost promovišem na vidljiv način. U suštini ja ne biram, već pokazujem da žena može biti i lijepa i obrazovana, i javno prisutna i misaono duboka. Balans nije uvijek lak, ali me uči disciplini i organizaciji.

STANDARD: Lijepa lice i figura – to je ono što javnost prvo vidi. Ali šta bi ti voljela da ljudi najviše zapamte kada te upoznaju van bine? Ko si ti kada se ugase reflektori, kada nestanu šminka i sjaj haljine?

ANDREA: Ja sam djevojka koja voli jednostavne stvari, tišinu, iskrene razgovore i knjige koje mijenjaju osobu iznutra. Književnost mi je utočište, ali i izvor inspiracije. Ona me podsjeća da riječi imaju moć da liječe, pokreću i povezuju ljude. Iza šminke i haljine, ja sam Andrea koja vjeruje u pravdu, u snagu intelekta i u to da prirodna ljepota žene dolazi iz njene autentičnosti, iz njene nježnosti i odlučnosti da ostane svoja. Voljela bih da me ljudi pamte po tome kako sam ih natjerala da osjete da ranjivost nije slabost, a da se empatija iskazuje kroz pomaganje drugima.

STANDARD: U kakvom društvu misliš da živimo danas kada je riječ o ženama koje istovremeno žele biti lijepe, obrazovane i ambiciozne? Jesmo li kao društvo spremni da podržimo takve žene – ili im još uvijek postavljamo granice?

ANDREA: Danas živimo u paradoksalnom društvu. S jedne strane, ženama se šalje poruka da mogu sve: da budu lijepe, obrazovane, uspješne. A s druge strane, čim se usude da budu sve to istovremeno, često im se sudi, umanjuje vrijednost ili se žene pokušavaju svesti samo na izgled. Svjedoci smo kulture u kojoj se fizički ideali nameću kroz društvene mreže i estetiku koja često briše individualnost, a istovremeno se intelekt, trud i autentičnost potiskuju u drugi plan.

Kao djevojka koja je i studentkinja prava i nosilac titule misice, želim da pokažem da znanje, dostojanstvo i prirodna ljepota mogu ići zajedno i da jedno ne isključuje drugo. Vjerujem da smo kao društvo na raskrsnici. Možemo da nastavimo da podržavamo površne ideale ili da izaberemo da budemo zajednica koja poštuje disciplinu, rad, obrazovanje i unutrašnju ljepotu. Ja biram ovo drugo i svojom pojavom želim da dam primjer mladim djevojkama da to mogu i one.

STANDARD: Društvene mreže danas kroje mišljenja, grade idole, ali i brzo ruše karijere. Kako se ti nosiš sa pritiskom virtuelnog ideala? Koje granice postavljaš između sebe i publike na mrežama?

ANDREA: Društvene mreže su moćan alat, ali i mač sa dvije oštrice. One mogu da inspirišu i povezuju, ali i da stvore nerealne standarde koji utiču na samopouzdanje, posebno mladih djevojaka. Treba da budemo svjesni da se na mrežama često prikazuje samo savršeni kadar, dok se stvarni život, sa svim svojim izazovima i nesigurnostima, krije iza filtera.

Zato biram da budem iskrena. Ne trkam se za lajkovima, već za sadržajem koji ima smisla. Moj cilj nije da budem ideal, već stvarna. Takođe, čuvam svoju privatnost, njegujem stvarne odnose van ekrana, i ne dozvoljavam da virtuelna slika diktira moje samopouzdanje. U svijetu u kojem se sve vrti oko prikaza, ja biram suštinu.

STANDARD: Iza svake krune krije se i odgovornost. Kako koristiš svoju poziciju da se baviš širim temama, kao što su mentalno zdravlje, prava žena, obrazovanje? Imaš li namjeru da kroz titulu doprineseš i širim društvenim promjenama?

ANDREA: Kruna je za mene simbol odgovornosti, a ne samo priznanje. Kroz nju imam priliku da dam glas onima koji su često nevidljivi za širu javnost. Dugo sam volontirala i radila rame uz rame sa osobama sa invaliditetom. Od Udruženja mladih sa hendikepom, do Saveza udruženja paraplegičara Crne Gore, gdje su i moji roditelji uključeni.

Trenutno sam dio kampanje koja se bori protiv predloženih zakonskih rješenja koja bi ugrozila profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori, a posebno mi je važno da se čuje glas žena sa invaliditetom, jer se njihovi problemi često prepliću s diskriminacijom na više nivoa.

Vjerujem da ljepota mora imati svrhu. Zato želim da svoju titulu koristim kao platformu za teme koje su mi važne, naročito prava žena sa invaliditetom i njihovu inkluziju. Meni je cilj da budem lice promjene, a ne samo fotografija sa trona. Kada imate privilegiju da vas ljudi čuju, dužnost vam je da progovorite za one koji nemaju tu priliku.

STANDARD: Kada pogledaš pet ili deset godina unaprijed – gdje vidiš sebe? U sudnici? Na svjetskoj sceni? Ili možda u ulozi mentorke mladim djevojkama koje žele da hodaju tvojim stopama?

ANDREA: Kada pogledam unaprijed, ne vidim sebe zarobljenu u jednoj ulozi, već kao ženu koja koristi svaki svoj potencijal da ostavi trag. Da, vidim se i u sudnici, jer vjerujem u pravdu, u moć prava da zaštiti dostojanstvo svakog čovjeka. Ali vidim i dalje od toga. Vidim sebe na mjestima gdje se kreiraju politike, gdje se brani ono što je ispravno, gdje se glas žena i onih koji su često zanemareni, čuje jasno i odlučno.

U isto vrijeme želim da utičem na mlade djevojke, da vide da ne moraju birati između snova, da mogu biti lijepe i obrazovane, empatične i snažne, nježne i odlučne. Neću uvijek biti na svjetskim binama, ali ću svakako biti na prvim linijama borbe za ono u šta vjerujem, bilo kroz riječi, zakone ili primjer koji ostavljam za sobom.

STANDARD:  Koliko je važno imati snažan unutrašnji kompas u svijetu koji često nagrađuje spoljašnji sjaj? Šta je tvoja unutrašnja snaga, ono na što se oslanjaš kad sve postane previše?

ANDREA: U svijetu koji često nagrađuje površnost i instant uspjeh, unutrašnji kompas je sve. To je ono što nas podsjeća ko smo kada svi oko nas pokušavaju da nam kažu ko bi trebalo da budemo. Za mene, taj kompas je vrijednost koju nosim iz kuće, iz porodice, iz svog aktivizma, ali i iz svih tih malih trenutaka kad sam birala da budem čovjek, i kad to niko nije vidio.

Moja unutrašnja snaga dolazi iz svijesti da moj put ima smisao, i da nije stvoren da bih bila savršena, već da bih bila korisna. Na kraju se uvijek vraćam se pisanju, knjigama, tišini. Vraćam se ljudima koji me vole bez šminke, bez titule, bez fotografija.

STANDARD:  Tokom ovog putovanja – od prve modne piste do svjetskih takmičenja – ko su ljudi koji su ti bili sidro i vjetar u leđa? Šta si naučila o važnosti zahvalnosti, podrške i vjere u sebe?

ANDREA: Iza mene su uvijek stajali ljudi koji su vjerovali u mene i kad ja možda nisam. Moji roditelji su mi bili najveća podrška, učili su me vrijednosti rada i istrajnosti, ohrabrivali me i motivisali. Zahvalnost sam naučila upravo kroz njih, ali i kroz sve divne ljude iz organizacija u kojima volontiram, koji me uče da snaga često dolazi iz borbe, a ne iz komfora.

Vjeru u sebe sam gradila kroz sve te trenutke kada sam bila svoj najveći izazov, ali sam birala da idem dalje. I to je ono što me danas čini stabilnom, znanje da nisam sama i da ne moram da budem savršena, da bih bila dovoljno dobra.

STANDARD: Na kraju – šta bi poručila mladoj Andrei od prije nekoliko godina? Šta je najveća istina koju si naučila o sebi, svijetu i svojim granicama – i šta bi rekla djevojkama koje tek počinju da sanjaju?

ANDREA: Ne žuri da stigneš, već uči da rasteš. Sve ono što ti danas djeluje kao prepreka, jednog dana će biti tvoja snaga. Ne moraš biti savršena, ali moraš biti iskrena. I ne boj se da budeš drugačija, jer upravo u toj različitosti leži tvoja moć.

Najveća istina koju sam naučila je da granice često nisu stvarne, mi ih sami crtamo, pod uticajem strahova, očekivanja i tuđih riječi. A istina je da možemo mnogo više nego što mislimo, kada prestanemo da tražimo dozvolu od svijeta da budemo ono što jesmo.

Djevojkama koje tek počinju da sanjaju poručujem sanjajte glasno. Ne pristajte na manje od onoga što osjećate da jeste. I okružite se ljudima koji vas ne mjere po izgledu, tituli ili broju pratilaca, već po načinu na koji gledate svijet i srcu koje nosite u sebi.

izvor: http://standard.me