DANILO Marunović: Sretna “nova” 48.

Inicijativa o rehabilitaciji svih golotačkih žrtava ruši najzdravije temelje ove kulture i državnosti. Uz sve svoje mane, u okviru Jugoslavije je na ovim prostorima prvi i posljednji put stanovala Evropa. Sa istim geopolitičkim izazovima koje ona ima i danas. I sa istim herojima i izdajnicima

I tu smo, pred novim fajlom izvučenim iz fioke, spremim da nam burgija mozgove temom od prije 80 godina. Crkva i državni vrh spremili su nam temu za “dojč”, pa budite spremni da udarimo jedni na druge uz remasterizovano izdanje “golootačkih mučenika”.

Gotovo da nema teme koja je u istoriografiji ozbiljnije obrađena (i sa više pažnje u odnosu na politički i moralni kontekst) od teme Informbiroa i Golog otoka. No, zvanična Crna Gora i njen gospodar Crkva Srbije, biraju ovaj istorijski događaj kao prioritetnu društvenu temu suočavanja sa prošlošću.

Radonjić: Milatovićev populizam i dodvoravanje Frontu

Jer, ko bi danas mogao da odoli baladi o političkim zatvorenicima i zatvorskom mučenju onih koji su “samo imali svoj stav”? Onaj koji zna šta se zapravo dogodilo. I što se danas događa. Onaj koji odvaja poluistinu od istine. I sam sam unuk golootačkog zatvorenika, i svaku riječ koju ću napisati – odmjerio sam10 puta.
Zašto baš danas ‘48.?

Najveća od svih manipulacija nezrelih pseudo demokratija je mehanizam relativizacije. Mi smo duboko zagazili u “reinterpretaciju” svoje istorije, posmatrajući je iz vizure 21. vijeka, ljudskih prava, empatije, a uz to i površnosti obrazovanja, offended i cancel kulture. Zato smo na putu da od istorije koja vrvi od briljantnih pobjeda na pravoj strani istorije, stvorimo bezličnu ideološku limunadu u cilju – dnevne politike.

Volio bih vidjeti jednu Francusku koja se odriče svojih revolucija. A svaka revolucija, nažalost, sobom nosi nus pojavu zvana “revoluciona pravda”. Ona je takva da su ,na primjer, u Mađarskoj 50-ih godina, ljudi masovno vješani – o drveću, po ulicama… Potomci “nepodobnih” bili su brutalno diskriminisani, uskraćivana im je penzija, pravo na rad, dostojanstven život…

Ili se dičimo slavnim revolucijama ili se od njih ograđujemo – ovo društvo mora da prelomi!

Staljinov Sovjetski savez, za koji su se zalagali informbiroovci, a protiv svoje zemlje, likvidirao je milione svojih građana u ideološkom zanosu, čineći zločine koji su duboko kompromitovali evropsku antifašističku borbu.

Na isti način, na koji je Staljin propagandom sludio dio Jugoslovena, uključujući i dio državnog i vojnog vrha, danas se sluđuju građani Crne Gore. Cilj sluđivanja je stvaranje još većeg jaza između antifašističke Crne Gore i one kvislinške, a koji se kontinuirano i jasno odražava i proteže na savremene političke opcije.

Cilj je kompromitovali Titovu Jugoslaviju i sve njene najveće tekovine, predstavljajući je kao opresivnu u odnosu na slobodu misli i naravno – crkve. Slobodarska opijenost je srednje ime Titove Jugoslavije, a njene tekovine su vaskrsnuće Crne Gore kao države i jedina ikad ostvarena jednakost među republikama i narodnostima. Izgleda da je jednakost nakon multivjekovnog otomanskog vazalstva previše smetala velikosrpskoj mitomaniji.

Inicijativa o rehabilitaciji svih golotačkih žrtava ruši najzdravije temelje ove kulture i državnosti

Na Golom otoku jeste bilo nevinih! Ali inicijativa predsjednika i crkve nije potraga za nevinima, već rehabilitacija svih tadašnjih antidržavnih pobunjenika za račun tuđe države, u aktu veleizdaje. U trenutku kada se na granicama Jugoslavije nalaze hiljade Sovjetskih trupa, koje su imale preko 50 okršaja sa našom vojskom, u kojima je život izgubilo 150 nevinih ljudi. I oni su bili nevini, kao i nevini sa Golog otoka.

Zato se “golootočke žrtve” sada zovu “mučenici”. Samo još da staljiniste počnemo gledati na freskama, pa da ludilo trijumfuje do iracionalnosti. Rukopis prepoznajete iz naše epohe.

Metodije poručuje Milatoviću: Rehabilitujte žrtve…

Crkva odavno jugoslovenski komunizam novokomponovanom istorijom konfrontira sa svojim sveštenstvom. Istina je posve drugačija. A takva je da je broj popova u partizanima ogroman, a njihov doprinos NOB-u epski. Šta ćemo sad?

Nepravda učinjena na Golom otoku je djelimična, a ne apsolutna. I ako neko treba reći naglas- NUŽNA. Inercija tako odlučne državničke politike rezultirala je civilizacijskim maksimumom ikad dosegnutim na ovim prostorima. Ta Jugoslavija je dosegla “Periklovo doba”, dajući svijetu jednog Andrića, Krležu, Kiša! Kinematografiju i umjetnost kako odavno možemo da sanjamo.

Crkva hoće jedno i samo jedno – negirati emancipatorsku ulogu Jugoslavije!

Ko može da povjeruje da je crkva i zvanična Crna Gora ovom inicijativom vođena osjećanjem pravde i empatije, kada su ideološka djeca i promoteri politika čije su ruke krvave do ramena!

Zašto baš danas ‘48.

Pozivati se na Goli otok, a pritom prećutati 8.000 životinjski ubijenih ljudi u Potočarima? Veličati Kobre i haške zločince? Prećutkivati i skrivati pedofiliju u svojim redovima poput Pahomija i Kačavenda, a ignorisati samoubistva i teške traume mladića regiona? Šta je sa ostalim zločinima u Crnoj Gori? Šta ćemo sa hiljadama žrtava “bijelog terora”, ubijenima, silovanima, ponižavanima, zatvorenima, nasilno iseljavnima?

Iz te zločinačke pozicije arbitrirati u novom pisanju istorije? Pozicije Kvislinga, odanih interesima tuđih zemalja… Samo tako pervertirana i amoralna ideologija može uzeti u manipulativne svrhe slučaj Golog otoka. Može li se u odbrambenoj revoluciji dogoditi nečovječno postupanje? Apsolutno. Ali rasvjetljavanje tih slučajeva je zadatak kome ova zemlja nije ni blizu dorasla.

Pogodite šta je sljedeći korak, nakon ovog istorijskog revizionizma? Izjednačavanje partizanskog i četničkog pokreta, razumije se. Po identičnoj matrici. Niđe na svijetu ne postoji ovako beskrupulozan patern, u kom se po potrebi mijenja esencija vrijednosti na kojima počiva jedno društvo, kroz manipulaciju određenih žrtava!

Inicijativa o rehabilitaciji svih golotačkih žrtava ruši najzdravije temelje ove kulture i državnosti. Uz sve svoje mane, u okviru Jugoslavije je na ovim prostorima prvi i posljednji put stanovala Evropa. Sa istim geopolitičkim izazovima koje ona ima i danas. I sa istim herojima i izdajnicima.

Za razliku od nas koji protivnicima svoje zemlje podižemo spomenike, u Evropi se za to sudi za veleizdaju. Kao što su tada Crnogorci bili veći staljinisti od samog Staljina, danas smo veći Evropljani od njih samih.

Ili se dičimo slavnim revolucijama ili se od njih ograđujemo – ovo društvo mora da prelomi!

Autor: Danilo Marunović

izvor: analitika.me