JELENA Martinović: Crkvi zemlja, đacima ni toalet

Ministar vojni ima malo vojnika i mnogo zemlje, ne mora nikoga da vaspitava, samo da brani. Pa je bogougodno odlučio da treba pomagati crkvi, jer uz oružje uvijek mora biti i grijeha. A ako svešteno lice blagosilja oružje, onda valjda nije grijeh ubiti u, na primjer, bratoubilačkom ratu. Sjećamo se i toga.

Dvije vijesti istog dana, iz istog grada dale su najtačniji presjek i odgovor kako mi zapravo živimo – dok se po srednjoj školi „Mladost“ u Tivtu danima širi nesnosan smrad, učenici nemaju toalet pa se snalaze po okolnim kafićima, pumpama i parku ako ne stignu, Ministarstvo odbrane poklanja Mitropoliji SPC šest parcela od ukupno 4000 metara kvadratnih.

Pošto SPC, greote, nema, treba joj dati odmah, a đaci neka se stisnu, pa će u kasnijim godinama trošiti penzije na liječenje bešike.

Nekako dođe tugaljivo što Ministarstvo prosvjete nema nikakvu zemlju koju bi moglo da poklanja u ime naroda, možda bi se izgradila poneka sekularna škola i vrtić.

Ovdje je vjerovatno problem sekularna, jer da se gradi neka vjerska, drugi resori bi rado pritekli u pomoć.

Ministarstvo prosvjete nema ni toliko novca da u svakoj školi popravi ono što je decenijama zapušteno – krovove, toalete, prozore, grijanje. Ne znam traži li se još od roditelja da daju novac za klime i zavjese, pa onda izbije buna kad se to odjeljenje prebaci u novu učionicu, u kojoj klime nema. Bilo je i toga, nije da nije.

Ministarstvo odbrane, s druge strane, ima toliko zemlje da može da je poklanja za izgradnju novih „vjerskih objekata“. A što su sve vjerski objekti, prema Temeljnom ugovoru? Manastiri, hramovi, zgrade i druge nepokretnosti i prostori. Dakle, osim hrama, konak, restoran, igraonica za djecu, škola, možda i apartmani za goste vjerskog turizma. Svaka čast Crkvi, kad već država nema pojma.

Ministar Krapović možda ima manji budžet od ministarke Jakšić-Stojanović, ali je zato veleposjednik i ima dobre kontakte i bolje korisnike. Ministarka se aka sa učenicima i studentima, što nimalo nije lako, pošto im uvijek nešto treba. Te im se svako malo ide u toalet, pa su onda gladni, zima im je, nastavnici nezadovoljni, roditelji isto jer nema produženog boravka pa ne znaju kud će s đecom dok su na poslu… A za sve to treba novca i zemljišta na kome bi se napravili školski objekti.

Pošto školskog objekta nema – idite u vjerski, jel tako. Nešto kao kad nema hljeba jedite kolače, ili osveštanu pogaču.

Ministar vojni ima malo vojnika i mnogo zemlje, ne mora nikoga da vaspitava, samo da brani. Pa je bogougodno odlučio da treba pomagati crkvi, jer uz oružje uvijek mora biti i grijeha. A ako svešteno lice blagosilja oružje, onda valjda nije grijeh ubiti u, na primjer, bratoubilačkom ratu. Sjećamo se i toga.

Tako ministar vojni valjda tumači izreku „prvo su došli popovi, pa onda topovi“. Vjerovatno misli da to nema veze sa prosvjetom i obrazovanjem već da crkva i vojska nekako lijepo sarađuju, pa će moći na toj zemlji što je poklonio, da postavi neki starinski top kao eksponat koji bi mogao da budem zanimljiv turistima, ili da ga obilaze đaci kao praktični dio nastave iz slavne istorije.

A država presretna, jedva čeka da izađe u susret nekom vjerskom vođi, pa smo vidjeli da su nam DUP-ovi puni zahtjeva za nove vjerske objekte. Sreća i ljubav znaju da pomute razum, pa je onda sipano nekako neravnomjerno jer se reis Fejzić na Tviteru žalio da je muslimanima poručeno da su građani drugog reda, jer se Islamskoj zajednici nije ni izbliza udovoljilo kao drugima.

Što principijelno jeste u pravu, kad već sekularna država šakom i kapom dijeli zemlju i novac vjerskim organizacijama.

SPC je zadovoljna, Islamska zajednica nije, katolici se ne čuju, CPC ni sama ne zna što će i kako će, Jevrejima potaman zasad…

Samo još Vlada da usvoji jednoglasno ovaj Krapovićev prijedlog, i od naredne ljetnje sezone SPC može da pumpa.

Država i dalje presretna što daje i podstiče međuvjerski sklad, predsjednik Jakov Milatović prima mitropolita Joanikija i zahvaljuje mu na doprinosu koji daje njegovanju međuvjerskog sklada u Crnoj Gori. Pošto je poznato da međuvjerski nesklad ne utiče na društveno-politička zbivanja en generale, ili na ateiste na primjer.

Pošto bivši roker Patrijarh i nije baš zadovoljan mitropolitom, morao ga je neko pomaziti, makar sekularno. To je učinio naš pomirljivi predsjednik. Nije saopšteno nakon susreta da li je mitropolit Joanikije zahvalio Milatoviću na onome što država čini za njegovu crkvu, ili misli da to može jače i bolje.

Baš kao što jače i bolje daje za dvije vjerske škole – 1.700.000 godišnje za jednu pravoslavnu i jednu medresu, više nego za sve ostale državne, gledano po broju đaka. U odnosu na državne škole, ljepota je ići u vjerske, jer tamo toaleti sigurno rade, a ima i grijanja. Dobro je, zima je prošla. Proljeće i ljeto su najviše, pored roditelja i đaka, obradovali ministarku prosvjete, koja do oktobra ne mora da misli o grijanju, snijegu, prokišnjavanju i prevozu.

Ljeto je sirotinjska majka.

Isto mislim da je srećnija ministarka prosvjete od ministra vojnog, jer njoj nijedan predsjednik opštine neće doći sa molbom da pokloni crkvi zemljište. Zapravo ne može od nje da traži da pokloni bilo što, osim možda knjige… Koje se sve više koriste u dekorativne svrhe. 

Zato ministar vojni kada ode u posjetu može velikodušno da kaže – evo izvolite 4000 kvadrata na Seljanovu, kao što je rekao Željku Komnenoviću, koji ga je zamolio da ustupi zemlju Mitropoliji. Mitropolit nema kad, on priča samo sa predsjednicima, pa mu je izaslanik ovog puta bio predsjednik opštine.

Ali stvarno, Crna Gora ima više popova nego vojnika, kako je to 2021. godine rekao Velibor Džomić. Možda vojsci ne treba, ali isto mislim da imamo više „državnih“ đaka od popova. Osim ako plan nije da imamo više „vjerskih“ đaka, što bi nesporno dovelo do razvoja nauke, demokratije, tolerancije, manjih podjela u društvu, razumijevanja za ugrožene grupe…

Možda i nije u nadležnosti Komnenovića da popravlja toalete po školama, ali je taman toliko i nadležan da traži poklon u ime Mitropolije.

Ova država je sretna dok daje Crkvi. Iz samo ove dvije vijesti iz Tivta – državni prioriteti su jasni.

Za kraj, predložila bih ministarki prosvjete da zatraži da njen resor dobije od Opštine Tivat neke plaže u zakup, i da se tako popunjava budžet za đake i studente – da nam ne pale žito.

Autorka:Jelena Martinović

izvor: pobjeda.me