ANDREJ NIKOLAIDIS: Nije Joanikije što mu zbore, no je vitez Crne Gore

Na početku bješe Joanikije.

On se, mada je to iznenadilo mnoge, priključio “Maserati”, a ne “Azra” krilu SPC. Inače, kako su dragi zagrebački ljevičari i liberali koje je, kao Branko Kockica djecu, tatatatira, Porfirije okupljao na žurkama posvećenim toleranciji? Pa se tu sa tim predivnim sveštenikom divanilo o Štuliću, šesetosmoj, Hrvatskom proljeću, građanskom Beogradu… “Azra” krilo SPC razbilo je u Zagrebu, do te mjere da je Porfirije tamošnju old money ljevicu svojevremeno pogurao da podrži Amfilohijeve litije, učinivši ih njegovim korisnim idiotima.

Đaoli me znali ako vam mogu reći kako je Porfirije u tome uspio – valjda im je pričao da Amfilohije voli  “Haustor”. On, kao što je opštepoznato, nije moga zaspat što neće, prije no što pođe u koćetu, na najglasnije čut “Enu”. Jebem ti…

Ko bi rekao da će baš Bora Đorđević biti pjesnik koji je najpreciznije uhvatio duh крем де ла крем Porfirijeve ekipe sa zagrebačkog Cvjetnog trga: “O, kako je lepo biti glup”.

Uglavnom, Joanikije je, skupa sa sveštenik-sam-al-najlepši Grigorijem i njegovom ekipom, odrao po Vučiću i SPC. Dobro: nisu odrali, ali u sistemima u kojima vlada jednoumlje, čim kažeš “ali” sumnjiv si i stiže te kazna. Joanikiju i episkopima se ne dopada to što SPC srpske studente naziva ustašama. Dakako, u pitanju nije terminološki sukob: Grigorije, Joanikije i ekipa prociienili su da je Vučić gotov pa hvataju priključak na buduću vlast, koje će njih dovesti na vlast u SPC.  Dok Porfirije i njegovi ljubitelji “Azre” misle da ekipa plejboja iz “Maseratija” potcjenjuje Vučića. A i Porfirija.

Onda su Vučićeve “Večernje novosti” objavile tekst o Joanikiju, pun uvreda i nipodaštavanja. Tekst je klasično upozorenje, sa porukom: ako se ne pokaješ, onaj ko te je tu đe si doveo odatle će te i maći.

Onda je postalo istinski zanimljivo. U ime Demokrata javio se Momo Koprivica i podržao Joanikija.

Da vidimo jesmo i dobro razumjeli. Joanikuju smeta to što vlast vrijeđa studente u Srbiji. Ali mu ne smeta to što Demokrate, koji su vlast, vrijeđaju studente u Crnoj Gori, gdje on stoluje. Da mu smeta, to bi osudio.

Demokrate, koji izlivaju hektolitre pljuvačke po studentima u Crnoj Gori, brane Joanikija, koji brani studente u Srbiji. Neko bi mogao reći: Demokrate se prema studentima koji protestvuju odnose isto kao Vučić, a Joanikije se prema crnogorskim studentima odnosi isto kao Porfirije prema srpskim, jer je ovdje, kao i Porfirije tamo, Joanikije između studenata i vlasti odabrao – vlast.

E, ali nije to isto.  Jer oni studenti tamo traže odgovornost vasti u Srbiji, a ovi ovdje odgovornost vlasti u Crnoj Gori. A Demokrate nisu na vlasti u Srbiji.

Znači, formalno-logički je isto, jer je u pitanju isti princip – da crkva podržava vlast tamo gdje je i ona vlast?

Nije isto. Zato što princip ne postoji. Zapravo, jedini princip je licemjerje. A ono podrazumijeva da nema principa.

Piše: Andrej NIKOLAIDIS

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)

izvor. CdM