ALEK Barović: EVROPA SE BUDI

Današnjici je potreban novi lider slobodnog svijeta. Tu ulogu može samo da zauzme plava zastava za zvjezdicama i jednim javorovim listom. Ali mora se početi sa radom što prije. Očigledno je da će povampirene fašističke skupine pokušati da opstruiraju taj proces

Drugi svjetski rat nikada nije bio relevantnija tema nego što je to slučaj ovih dana. Pripadam krugu malobrojnih koji smatraju da on zapravo nikada nije ni završen, samo prešao u svoju hladnu fazu. General Paton je taj prelaz vidio mnogo prije drugih. Nažalost, danas vladaju neuki, koji ne razumiju ni život ni politiku ni što nas sve istorija uči.

Donald Tramp je za pola sata uspio da uništi osam decenija američke diplomatije i milione žrtava za četiri pune ratne godine. I neka ga, to je njegovo pravo i sudbina naroda koji je glasao za njega. Oće li to ostaviti ogromne posljedice po svijet? Svakako da oće. Je li to katastrofalno? Smatram da nije. 

Katastrofalno jeste po SAD koje više niko neće doživljavati ozbiljno. One su upravo autoritet izgradile na osmodecenijskom prisustvu u Evropi i nametanjem inferiornosti evropskim državama. Toga više nema. Po pitanju Amerike ostaje nam samo da se molimo da je Bog stvarno sačuva, kako veli njen državni moto. Ali ne i da od njenog opstanka i ponašanja zavisimo.

Poljski predśednik se sa pravom pita zašto bi 500 miliona Evropljana zavisilo od 300 miliona Amerikanaca, a da ih zaštite od 150 miliona Rusa?! Ja isto ne vidim razlog. Pogotovo ne vidim razlog zašto bi Amerikance ubjeđivali u ono što sami nisu sposobni da vide.

Vinston Čerčil je pokušao da ih ubijedi da će se rat kad tad preliti i na njihovu stranu. Bara ipak nije svemoguća zaštita. Nisu vjerovali i onda su ih opekla torpeda sa Perl Harbora. I to žestoko. Bojim se da se slično opet ne ponovi.

Malo mi što izaziva nagon za povraćanjem kao takozvana pomiriteljska priča dežurnih moralista. U svijetu koji je elementarne ljudske vrijednosti doveo na najniži istorijski minimum postalo je nenormalno životom braniti najsvetije aspekte ljudskog bića. Postalo je smiješno kada neko odluči da žrtvuje vlastiti život za neki veći ideal. Ideal kao što je sloboda i dostojanstvo.

Čerčil je znao da ako izgubiš dostojanstvo izgubio si sve. Dostojanstvo i sloboda su stvari za koje vrijedi boriti se i umrijeti. Mnogi su pokušavali da ga naćeraju na kompromis sa Hitlerom, ali Čerčil je znao da se sa đavolom tikve ne sade. Znao je da se sa fašizmom ne pregovara, već se u njega puca. Mir po cijenu poraza, mir po cijenu poniženja je isto što i smrt.

To zna i Zelenski, najveći heroj našeg doba. Čovjek čija država evo već treću godinu brani zapadnu civilizaciju i njene tekovine. Brani slobodu Evrope. Ukrajina je antemurale naše sudbine. I Evropa joj mora pomoći, jer je došao trenutak da Evropa sa sebe skine okove inferiornosti i vrati sebe onamo đe je vjekovima bila.

Ne mogu sakriti da sam u duši godinama bio euroskeptik. Takav ośećaj je kod mene stvorila mlaka i jadna evropska politika koja je vođena decenijama. Nije mi bilo jasno kako je moguće da nekad moćne evropske države sada padnu na tako nizak nivo, bez uticaja koji im realno i istorijski pripada.

Moj stav sam promijenio prije nekoliko dana kada sam vidio jedinstvo Evrope. Kada sam vidio odlučnost da Evropska unija konačno postane unija u punom smislu te riječi. Sa jakom vojskom, jedinstvenom politikom i mogućnosti da stane na kraj svakome ko pokuša da ugrozi njenu civilizaciju i tekovine. To je Evropa u kojoj sada svim srcem želim da vidim i Crnu Goru.

Današnjici je potreban novi lider slobodnog svijeta. Tu ulogu može samo da zauzme plava zastava za zvjezdicama i jednim javorovim listom. Ali mora se početi sa radom što prije. Očigledno je da će povampirene fašističke skupine pokušati da opstruiraju taj proces.

Bilo kako bilo, mislim da se ujedinjavanje svijeta oko starog kontinenta ne može zaustaviti. Svijeta koji ni ne pomišlja na predaju. Kako reče Čerčil, borićemo se i nikad se nećemo predati!

autor: Alek Barović

izvor: analitika.me