NEVENA Kovačević: NEOČETNIČKA FEŠTA

I dok su Vraneš i Kovačević predmet tužilaštva, Joleve izjave i dalje se samo prate. Možda ovi pozivi na progone i mučki teror nad djecom i ženama upale tužilački alarm. Jer, šta drugo mogu simbolizovati ovakve poruke u oslobođenim Pljevljima, nekad prepoznatljivim po multietničkom i multivjerskom skladu, u osvježenoj Crnoj Gori, u kojoj pučisti faktički sprovode tiraniju, a ideologija zla sije strah

Fotografija Mandićevih darovitih podmladaka Daria Vraneša i Marka Kovačevića, koji u društvu poslanika Jovana Vučurovića proslavljaju (ne znamo tačno šta), uzburkala je javnost. 

Zašto – pravo je pitanje. Kao da ne znamo da su dotični sljedbenici krvomutničke četničke ideologije, a njihovi uzori su Pavle Đurišić, Marko Daković, Mladić i Karadžić. Prejedeni i napijeni, u tipično četničkom maniru. Sigurno ne obilježavaju demonstracije protiv ljubljenog im autokrate.

Kako veli Dario – mala, ali odabrana družina. E vala baš, teško da se mogao nacrtati fašisoidniji skup. 

Nego, šta nam to mladi Dario, iz multietničkih Pljevalja, zajedno sa dvojicom po prijetnjama poznatim saboracima, poručuje pjesmom „Spremte se, spremte četnici“? 

Da li je to poruka da se nad Pljevljima, ali i čitavom Crnom Gorom nadvijaju mračne sile devedesetih? Poručuju li nam ovi novoprosvijećeni pomiritelji da teror nad Bošnjacima i Muslimanima, poput onog iz devedesetih, ali i ranije, postaje „normalnost“ koju nam zakuvavaju? Pripremaju li nas na nova stradanja i krvave pirove u ime i za račun velikosrpske politike? 

Tvit premijera, blago rečeno, može se nazvati nedoličnim. Njemu je, očito, sve zabavno, a politička scena služi kao pozornica, ali nama nije. Odavno ovi prizori nijesu čak ni tragikomični. Bijedni su i žalosni. Nedostajala mu je rečenica – đe vam je kokarda i redenik i poenta bi možda i bila shvaćena. Ovako, pokušao je nešto da napiše, ali bolje da slova nije. Kralj propalih fora, bez konteksta i smisla.

Oštre osude PES-a samo su dimna zavjesa. Nastaviće da podržavaju, zajedno sa Demokratama i Urom promotere retrogradnih politika. Znali su, uostalom, sa kim ulaze u koalicije. 

A tužilački obruč oko Vraneša i Kovačevića stezan je više puta. Jednog čuva poslanički imunitet, drugog tužilačka ping-pong loptica.

Teror nad pljevaljskim Bošnjacima obnovljen je odmah nakon tridesetoavgustovskog oslobođenja, prijetnjama, grafitima, četničkom simbolikom. I nije to PES-u smetalo, niti su izašli iz koalicije kad je Vraneš proslavljao praznik druge države, raportirao Vučiću i Vučeviću, ili kad je odlikovan, ne tako davno od strane crkve Srbije. 

Kao što je i ljutnja Demokrata i URE nakon prijetnji na Grahovcu okončana oštrim osudama, a Kovačević ostao na funkciji, i Vranešova pozicija potpuno je sigurna. Kad uđete u vrzino četničko kolo, znate đe ulazite. Ili ste ideološki kompatibilni ili vam je politička cijena preniska. 

Fašizam cvjeta, premijer se šarlatanski podsmijava, a učitelj Mandić, kao apsolutni suveren, uživa u ustavnom puču, kršeći i poslovnik, izričući mjere, kako mu se ćefne. 

A svjedočimo i manirskom primitivizmu, nekulturi i bahatom i nevaspitanom ponašanju vojvodinih usiljenih vojnika, najprije Dejana Đurovića, čiji izlivi vulgarizma, usmjereni prema jednoj ženi, poslanici Jevrosimi Pejović, ali i nepodobnim novinarima izlaze iz okvira svih mogućih limita.

Osionost nepristojne četničke horde, koja se diči odbrambenim jedinstvom unutar sopstvenog nacionalnog kolektiviteta, a sve što je drugo i drugačije bez zadrške prezire, više se ne može i ne smije tolerisati. Vladanje silom jedini je obrazac koji poznaju, pod krinkom vladavine prava, čije značenje ni pojasniti ne bi umjeli.

Možda je i bolje što se Ibrahimović danas nije pojavio. Zamislite da ga je neko, onako u prolazu pitao, idemo li sa neočetnicima pravo u EU, pobjegao bi glavom bez obzira. 

Pametnome bi bojkot iseljenika bio jasna poruka. Valja mu se makar zapitati– vrijede li podignute Markove i Jolove ruke takve bruke. Imali su kad trgovci funkcijama da promišljaju, da je bilo zere razuma.

Ali nije, kao što je nema ni sad, jer svi koji trguju s četnicima ne znaju kad je dosta. Oslade se fotelje, pa završe na političkoj margini. Zakonomjeran je to proces.

I dok su Vraneš i Kovačević predmet tužilaštva, Joleve izjave i dalje se samo prate. Možda ovi pozivi na progone i mučki teror nad djecom i ženama upale tužilački alarm.

Jer, šta drugo mogu simbolizovati ovakve poruke u oslobođenim Pljevljima, nekad prepoznatljivim po multietničkom i multivjerskom skladu, u osvježenoj Crnoj Gori, u kojoj pučisti faktički sprovode tiraniju, a ideologija zla sije strah.

Odavno je fašizam duboko infiltriran u sve pore društva, ne na mala, već na velika vrata. Ako tužilaštvo dovijeka samo izviđa, na nama je da im makar poručimo da na ovakvo oslobođenje u simboličkom, a ropstvo u stvarnom značenju ne pristajemo. 

Krvoločna Dariova pjesma jednako je slobodarska koliko i ona o lelekanju Turaka i kukanju bula. Toga u paralelnoj stvarnosti slobodarskog, a u ovovremenoj realnosti zastrašujućeg pojanja, bogme smo se naslušali.

Nikad od njih junaka, koji dogodine u odbranu pođoše, a bez časti drže pridike o borbi za slobodu. Čemerna je ta četnička zabluda, kojom se i oni sami samozavaravaju.

Svi koji s njima koaliraju, neka nas konačno poštede lažnog građanstva. Pročitani su nacipopulisti, svi do jednoga. 

izvor: analitika.me