ŽELJKO Vukmirović: A vi Crnogorci, jebi ga… (foto)

I tako je Crna Gora u ovoj priči samo lokacija. Interesi države Crne Gore se nigdje ne spominju. Sadašnji lideri Srba i Albanaca u Crnoj Gori nesebično dijele tu idiličnu predstavu. Malo razmirica i svađalačkih dosjetki samo doprinosi dinamici kadrova u dnevnoj ponudi. I ništa više. Suštinski, svako svoja posla, svako svoj interes. 

PODGORICA: Crna Gora, Kolumne, Vijesti, četvrtak, 0k. XII. 2024… 14: 23… ŽELJKO Vukmirović: A vi Crnogorci, jebi ga… (foto)

piše: Željko Vukmirović

Iskričava je veza srpskih i albanskih političara u Crnoj Gori. Ima tu starog žara u interesnom zajedništvu spakovanog u izvršnoj vlasti. Ima čak i strasti. Stiglo se i do prijetećeg lomljenja zuba, prijeteće smjene, prijeteće šovinističke retorike, prijetećih provokatorskih sranja.

Andrija Mandić je oduvijek samo običan izvršilac radova na putu destabilizacije crnogorske države. Baš kao i toliko bezličnih likova okupljenih u partiji čiji je lider. Ništa naročito.

Ovih dana je čak tek blijedo izdanje lišeno svakog spektakla koje mu je u prošlosti garantovalo ulično šepurenje ili odnedavno ucjenjivanje državnog vrha. Gotovo da ništa nije ostalo od čuvenog Raja Bureka, Raja KoLenice, Raja Gandija, Raja Evrope… Sve smišljotine su mu izlizane, isprazne, smaračke. Uostalom, za one ozbiljne već treba herca. A to ne živi ni blizu Raja.

Zato se ponovo zaletio na lidera albanske koalicije u izvršnoj vlasti, Nika Đeljošaja.

Prije samo mjesec dana Rajo je, uz malu pomoć svoje čuvene zamjene teza i spočitavanja šovinizma nekom drugom, kobajagi prijetio izbacivanjem Nika iz Vlade. Završilo se kao najobičniji podsmjeh, iako je zapravo bilo prilična smijurija.

Taj blam je Rajo ispeglao sklanjanjem crnogorskih zastava, uobičajenom bajkovitom pričom o vraćanju kapele na Lovćen, poslije je na red došao logo Skupštine, poradio je predano na kontinuitetu provokacija.

I onda opet, valjda već isfrustriran poražavajućim efektima svojih smicalica, potražio Albance da nekako istakne svoju poziciju u crnogorskom Parlamentu koje se dokopao u najboljoj tradiciji utjerivača dugova. 

Nik Đeljošaj je, teorijski, zasigurno jedan od posljednjih političara koji bi ustuknuo pred Andrijom Mandićem. Malčice je drukčije u praksi…

I tu negdje slijedi tobožnji obrt. I to onaj koji je, ruku na srce, a ponajviše na zadnji dio leđa, lišen bilo kakvog iznenađenja. Zajedničko učestvovanje u izvršnoj vlasti, te raspodjela ličnih i nacionalnih interesa ovih nacionalnih predstavnika, nijednog trenutka nije ozbiljno narušen. Ukratko, ruka ruku mije. Mogu da se ljute jedni na druge, ali eventualna promjena sadašnjeg izgleda izvršne vlasti nije im ni u primisli.

I tako je Crna Gora u ovoj priči samo lokacija. Interesi države Crne Gore se nigdje ne spominju.

Sadašnji lideri Srba i Albanaca u Crnoj Gori nesebično dijele tu idiličnu predstavu. Malo razmirica i svađalačkih dosjetki samo doprinosi dinamici kadrova u dnevnoj ponudi. I ništa više. Suštinski, svako svoja posla, svako svoj interes. Mučna slika jednog suživota. 

Istina je da izraz “jebi ga” nikada nije bio nikakvo razrješenje. Samo kraj za mnoge priče.

A vi Crnogorci, jebi ga…

izvor aktuelno.me