ALEK Barović: Nešto je trulo među srpskim svetom… (foto)
Srpski svet jeste natrulio i počeo da smrdi, ali to ne znači da je manje opasan. Ranjena životinja je najopasnija, kao i davljenik. Sve upućuje na to da će pokušati da Crnogorcima smjeste još jednu podvalu. To se ne smije dozvoliti…
Završi se popis i ne prođe onako kako se u memljivim krugovima srpskoga sveta mislilo da će biti. Znam neke što su već bili spremili nacrtane etničke karte, tabele i grafikone kako bi predstavili veliku pobjedu i produkt prinudnog i voljnog posrbljavanja.
Ali, avaj, ostaće ti fajlovi po hard diskovima za neka druga vremena. Realnost – debakl. Toliko uloženih para i totalno posrnuće, tj. ništa specijalno. Euforije nema.
I tajac. Neprirodan tajac. Samo par izjava, onako, da se podgriju emocije da ipak nije sve gotovo i da je sve super i u skladu sa planovima vožda iz Beograda.
Naravno, da je procenat onih koji zbore srpski bio veći od 50% kako su bili ubijeđeni Mandić, Knežević, Karleuša i svi ostali, već onoga dana kada su saopšteni rezultati bi se krenulo u implementaciju ustavnih izmjena kroz njima znane metode, koje bi im vjerovatno i prošle. Ovako, to baš i ne može tako.
Ovo ne znači da će oni odustati od plana. Ne, uopšte. Njima sada više treba da to obave u ovakvoj situaciji, nego u onoj od 50%. Znaju i sami da je potonji voz da se nešto učini. I u smislu širenja srpstva Crnom Gorom, ali i u cilju opstanka na vlasti, tj. primamljivanju sve većeg broja birača.
I vjerujte mi, ne znate sa kakvim optimizmom su lideri srpskih partija pričali prije par mjeseci o popisu, Podgorici i ostalim temama. Toliko optimistično da me je bilo strah da postoji nešto što ne znam. Ispostavilo se da su lagali sebe, a ne mene.
Umjesto velikih pobjeda kako se pričalo, doživjeli su još veće poraze. I naravno da mi je milo zbog toga, daće Bog da im svaki posa’ takav bude.
Kao što rekoh, iako su sada u stanju šoka, znaju da moraju i djelovati. Jezik je u ovoj situaciji sporedna kategorija, ali se od nje neće odustati. Glavna kategorija je dvojno državljanstvo. Prostim riječima, žele da legalizuju sve one strance koji borave u Crnoj Gori kako bi dobili jednu buster injekciju i popravili svoj rejting.
Popis je pokazao koliko bi takva politika bila opasna. Ako bismo išli logikom legalizovanja stranaca, onda bi ubrzo Budva postala ruski grad, a zvanični jezik u njoj – ruski. Da ne pričamo o nekim drugim situacijama. Kratkovidi te stvari ni ne vide.
Cilj takve politike je decrnogorizacija Crne Gore, u stilu – ako nas nema neka nema ni Crnogoraca. Dobra je ta logika ako ste dijete od sedam godina, na primjer. Mada, cjelokupna njihova politika je i bazirana na ponašanju osobe ne starije od deset godina. Problem je što zbog svega toga ispaštamo i mi ostali.
Dokaz za ovu priču o pometnji je npr. i slabašno ponašanje Andrije Mandića koji je poput pokislog kučka podvio rep na poruku Nika Đeljošaja.
Očigledno je da je Mandiću samo cilj da sačuva fotelju koja mu je oslačala.
Sa druge strane, viđećemo kako će se to odraziti na njegovu saradnju sa kompanjonom Kneževićem, koji je već odavno pripremljen da preuzme poziciju takozvanog lidera crnogorskih Srba od Mandića. Vjerujem da se taj trenutak rascjepa polako približava. Davno bi došao, da nema straha od DPS-a.
Može zvučati radikalno moje mišljenje da institucije treba bojkovati ako vlast krene u neke procese koji su štetni po crnogorski nacionalni interes. Na kraju, već četiri pune godine zagovaram stav da se prema vlasti treba ophoditi kao prema okupatoru i da sa njom ne smije biti nikakve saradnje.
Međutim, ohrabruje to što su u opoziciji konačno barem malo pooštrili retoriku i shvatili da trenutna vladajuća garnitura razumije samo silu i otvorene i jasne prijetnje. Prijetnje koje su stvarne, a ne prazna priča.
Zbog toga treba biti spreman na najgore. Kao što rekoh, imamo posla sa desetogodišnjacima i to bezobraznim i prefiganim. Bilo kakvo čeprkanje po temeljima crnogorske države ne dolazi u obzir. Nije to odbrana Ustava, nego države.
Kada se brani država, onda Ustav i zakoni postaju totalno nebitni i njihovo važenje je stavljeno po strani. Pogotovo kada oni sami zajedno sa institucijama koje ih sprovode, nisu u mogućnosti da državu zaštite. Onda tu važe neka druga pravila. Ljudska i patriotska, koja su nepisana, ali su dio moralnog načela Crnogoraca.
Srpski svet jeste natrulio i počeo da smrdi, ali to ne znači da je manje opasan. Ranjena životinja je najopasnija, kao i davljenik. Sve upućuje na to da će pokušati da Crnogorcima smjeste još jednu podvalu. To se ne smije dozvoliti, po svaku cijenu.
izvor: http://analitika.me