LJUBOMIR Filipović: Sezona Oslobođenja… (foto)
Što da radimo? Vratili smo se u sferu Beograda i moramo o njemu razmišljati i kad nećemo. Jer beograđani u političkom smislu misle o nama. Toliko da njihova nova intelektualna elita ne patiše po pokojnom tviteru.
Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a
Evo su se angažovali da razvodnje krivicu oko skandala sa novopazarskim dječakom pa za taj propust krive ni manje ni više Crnogorce, koji sa pomenutim skandalom nikakve veze nemaju.
Sezona oslobođenja
Što da radimo? Vratili smo se u sferu Beograda i moramo o njemu razmišljati i kad nećemo. Jer beograđani u političkom smislu misle o nama.
Toliko da njihova nova intelektualna elita ne patiše po pokojnom tviteru. Evo su se angažovali da razvodnje krivicu oko skandala sa novopazarskim dječakom pa za taj propust krive ni manje ni više Crnogorce, koji sa pomenutim skandalom nikakve veze nemaju.
Nego to nije tema današnjeg razgovora. Tema je Dan oslobođenja Beograda. Nenad Čanak je dobro primjetio da među zastavama zemalja koje su oslobađale Beograd nema Crne Gore, iako su jedinicama koje su oslobađale Beograd komandovali Peko Dapčević i Danilo Lekić. Među zastavama su i zemlje bivšeg sovjetskog saveza, ali bez Ukrajine.
Nego Beograd Beogradu, što je sa nama i našim oslobođenjima. Prvi gradovi oslovođeni su u julu 1944. godine, a povlačenjem njemačke vojske i Đurišićevih četnika ka Bosni, Crna Gora se oslobađala sve do januara 1945. kada je oslobođeno Bijelo Polje.
Prvo su oslobođeni Andrijevica i Plav. Plav odavno ne slavi dan oslobođenja kao dan grada. Ne slave ni Pljevlja koja su bila oslobođena tek u novembru. Plužine su oslobođene u avgustu, Berane, Žabljak i Nikšić u septembru, Herceg Novi u oktobru, Budva, Tivat, Kotor, Bar i Ulcinj u novembru, a Podgorica, Danilovgrad i Kolašin u decebru.
Mnogi gradovi još uvijek slave ove datume kao praznike gradova, ali sve više je to ljuštura bez sadržine. SUBNOR ili OBNOR ima vrlo malo živih boraca, a starije generacije koje ga vode i pored aktivnog i poštovanja vrijednog rada, ne uspijevaju da zainteresuju veći dio mladih ljudi za tekovine antifašizma.
Zato mnogima vrlo lako prolaze novi trendovi sakralizacije gradskih praznika. Pljevlja već slave svetu Petku, a Nikšić svetog Vasilija. Potpuni ideološki i vrednosni zaokret.
Antifažizam je postala prazna, šuplja i krhka štaka za građansku crnogorsku ideologiju. Više služi za feštanje nego da se kroz njega obnavljaju tekovine građanskog u Crnoj Gori. Problem je što se antifažizam često izjednačava sa komunističkom ideologijom u kojoj mnogi u očaju vide alterantivu današnjoj konstantnoj političkoj nestabilnosti.
I tu nastaje problem. Jer je komunizam neprijatelj građanstva. Grad – Burg, građanstvo ili buržoazija su neprijatelji proleterijata itd itd.
Zbog ovih nejasnih linija, i plitkoće poliitčkog aktivizma na crnogorskoj ljevici, etno-nacionalna desnica grabi. Bilo da je srpska, bošnjačka i albanska. Crnogorske etno-nacionalne desnice nema, odnosno ima je, ali je banalna i marginalna. Smiješna, jer je crnogorski nacionalizam tekovina komunizma.
Crnogorski nacionalizam je najbliži antikolonijalnim nacionalizmima po bivšim kolonijama po svijetu. Takvi nacionalizmi sebe ne prepoznaju kao nacionalizme. To se banalno može nazvati građanskim nacionalizmom.
Ukoliko se nešto ne uradi na ideološkoj preobrazbi opozicije. Ili ideološkoj reformi i osvježavanju, ideja građanske Crne Gore će nastaviti da se topi. Ako je antifažizam odgovor i snaga iz koje treba da crpimo odgovor, dajte da ga redefinišemo i učinimo demokratskim. Batalimo se zabluda komunizma.
Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo.
S poštovanjem…
izvor Cdm.me
Hrvatska je s dvije pobjede već nakon 2. kola osigurala Read more
U Prlinama na domak Akova živjela je porodica Raifa Pilava. Read more
Čast da otvori 24. izdanje SFF-a pripala je slavnom poljskom Read more
„Srbija je u pregovorima oko Kosova spremna na kompromis, ali Read more