PREDRAG BOLJEVIĆ ANALIZIRA REZULTATE POPISA: “Crnogorci bi izgubili državu, nestalo bi Crne Gore, kada bi se dozvolilo…” (foto)

“Uprkos svemu, velikosrpski pokušaj inžinjeringa je doživio fijasko. Propao je!”, poručio je Boljević…

Deset mjeseci nakon što je u Crnoj Gori održan popis stanovništva i domaćinstava, crnogorska Uprava za statistiku – Monstat ove je sedmice konačno saopštila dobijene rezultate.

Građani su tako saznali da Crna Gora trenutno ima 623 633 stanovnika; 0,6 procenata više nego što je to zabilježeno na popisu 2011. godine. Ipak, najiteresantniji rezultati su, očekivano, oni vazda najpogodniji za političke i ostale manipulacije – etnička pripadnost, vjeroispovijest i maternji jezik. 

Popis stanovništva u Crnoj Gori pokazao je da ni jedna etnička zajednica nema natpolovičnu većinu: Crnogoraca je 41,2 procenat, Srba 32,9; Bošnjaka 9,5; Albanaca 4,97; Rusa 2,06; Muslimana 1.6;  Roma 0.9, dok je Hrvata 0.8 procenata građana Crne Gore. Kada je riječ o jeziku, najviše građana govori srpskim jezikom (43,2%), slijede crnogorski (34,5%), bosanski (7%) i albanski (5,3%).

Dan nakon što je Monstat objavio rezultate popisa, Crnogorski helsinški odbor (CHO) zatražio je od te institucije da im dostavi podatke o etničkoj strukturi samo državljana Crne Gore, koje su službenici Uprave za statistiku očito zaboravili da saopšte.

Zahvaljujući CHO-u, građani su dobili nešto drugačiji rezultat: Crnogoraca je, naime, 44,6 procenata, Srba 33,1; Bošnjaka 9,8; Albanaca 5; Muslimana 1,7; Hrvata 0,7 procenata. Podaci o maternjem jeziku pokazali su da srpskim jezikom govori 44,1 procenat građana, crnogorskim 37,3; bosanskim 7,2 i albanskim – 5,1 procenat građana.

Iako je bilo malo povoda za slavlje, posebno ako se u obzir uzme negativni prirodni priraštaj i prosječna starost crnogorskog stanovništva (39,7 godina), sve političke stranke u Crnoj Gori iskazale su zadovoljstvo rezultatima popisa.

Teško da se isto može reći za vlast i opoziciju u Srbiji i u bosanskohercegovačkom entitetu RS, koji su mnogo „i ljudstva i tehnike” uložili u to da broj građana koji se u Crnoj Gori izjašnjavaju kao Srbi dosegne barem 35, a broj onih koji govore srpskim jezikom 50 procenata. Bio bi to dobar uvod u ustavne i druge intervencije Beograda i Banjaluke u Crnoj Gori. 

“Crnogorci, sada znamo koliko vas je”, pisali su srpski mediji. 

Znamo li zaista, pitali smo analitičara i vještaka za elektroniku i telekomunikacije, inženjera Predraga Boljevića, koji iskazuje ozbiljne sumnje u rezultate što ih je početkom sedmice saopštila Uprava za statistiku Crne Gore.

”Cio proces je bio kontaminiran i netransparentan, pa rezultat koji smo dobili nikako ne može biti validan i prihvaćen.

Direktor Uprave za statistiku Crne Gore Miroslav Pejović pozivao se i na Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, koji se odnosi na identitetska pitanja, ignorišući činjenicu da ovdje ima ljudi koji su taj zakon pročitali, koji poznaju tehnologiju i mogućnosti i koji znaju da je, tokom procesa popisivanja stanovništva, doslovno sve bilo sporno, te da je više puta povrijeđen i zakon na koji se Pejović poziva”, kaže za Slobodnu Bosnu Predrag Boljević. 

Kako je povrijeđen?

Tako što ste popisivaču dozvolili da sazna vašu etničku pripadnost, jezik kojim govorite i vjeroispovijest. Popisivač vaše podatke predaje kontroloru, koji takođe ima uvid u to kako ste se izjasnili. Svakoga dana kontrolor dobijene podatke predaje opštinskoj komisiji, u kojoj nepoznata lica mogu da vide vaše odgovore. 

Na kraju, listić sa podacima lageruje se u Monstatu, gdje ono što ste napisali, a što su lični podaci, mogu vidjeti još najmanje dva ili tri lica. U cio proces bilo je uključeno ukupno 120 lica, koja su unosila prikupljene podatke tokom kreiranja elektronske baze podataka za potrebu obrade. 

Umjesto da prihvate ono što sam predlagao…

Što ste predlagali?

Predložio sami da se na ta osjetljiva pitanja, potpuno irelevantna za statistički popis i za potrebe ekonomije, odgovori na drugom obrascu koji bi građanin sam popunjavao. Monstat je insistirao da sve ostane kako je bilo…

Hoću da kažem da je tokom tog perioda evidentiran najveći priliv ljudi iz inostranstva. Monstat je tu činjenicu pokušao da negira, iako je glupo negirati ono što je svima dostupno na internetu.

Nije „rekla-kazala“. Uostalom, tog 27. decembra Monstat je, ponavljam, saopštio ukupan broj do tog datuma popisanih lica; na kraju popisa, bilo ih je pedeset hiljada više. Što je rast od gotovo deset procenata, sasvim dovoljnih za drastičnu promjenu konačne slike. 

Ipak, Monstat je, baš kako to nalažu evropski propisi, popisao sva lica koja su se tog trenutka našla u Crnoj Gori?

Tako je. Popisali su sve, ne samo građane sa stalnim boravkom u Crnoj Gori. Iz Monstata tvrde da su uradili provjere, uparivanja sa konkretnim bazama – bazom državljana, bazom poreskih obveznika, bazom imalaca dozvola, bazom medicinskih kartona…

Ko je to uradio? Kada? Ako je sve transparentno, zašto nisu tražili od NVO da njihovi predstavnici prisustvuju uparivanju? Zašto to nisu uradili? 

Monstat je građanima omogućio provjeru podataka popisa.  

Šta je omogućio? Šta su građani mogli da provjere? Prilikom popisivanja, dobili ste popisni listić bez serijskog broja, na koji je Monstat kasnije napijepio šestocifreni broj. Podatke, dakle, nijeste mogli provjeriti pomoću matičnog broj, nego pomoću kontrolnog broja zalijepljenog na popisni listić. Kada ukucate taj broj, dobijete odgovor da je sve u redu. 

Međutim, šta ako su klonirali vaš matični broj, vaše mjesto stanovanja i ostale podatke koji se mogu provjeriti, a promijenili identitetske podatke, upisali ih na poseban popisni list, to dali kao rezultat i unijeli u elektronsku bazu? To nije bilo moguće provjeriti ”ključem” koji je ponudio Monstat.   

Monstat je iznio podatke koji pokazuju da je Crnogoraca 41,2 procenta. Već sjutradan, na zatjev Crnogorskog helsinškog odbora (CHO), Monstat je objavio da ih je 44,6 procenta. O čemu je riječ? 

O tome da je Monstat računao i strance, koji nijesu bitni za političko biće ove države; tim prije što ne utiču na formiranje izvršne, zakonodavne i sudske grane vlasti. Ko utiče? Državljani. Država je državljana. Stranci su gosti.

U odnosu na državljane, u odnosu na državotvorno biće, Crnogoraca je, dakle, 45 procenata. Monstat nije iznio taj podatak, iznio je ovaj drugi, umanjeni. Za male populacije dva ili tri procenta su veoma važna. Veliki nemaju taj problem. Nemcima, kojih ima 80 miliona, ništa ne znači milion emigranata. 

Zašto Monstat nije objavio taj podatak? 

Zato što manipulišu. Ne zaboravite da je direktor Monstata funkcioner stranke čiji je partijski šef potpredsjednik Vlade Crne Gore.  Komentarišući rezultate popisa, taj vicepremijer je kazao da srpski jezik nije imao status kao crnogorski, da je bilo diskriminacije. 

Stranku vicepremijera i direktora Monstata napravila je Bezbednosno informativna agencij (BIA) Srbije. U momentu kada je shvatila da politički propada prosrpska Socijalistička narodna partije, BIA je intervenirala, iz te stranke izvukla mlado tkivo i formirala novu stranku. Koja je najpodlija, najopasnija politička grupacija u Crnoj Gori; politički, načinom ophođenja, rječnikom nasličnija Crvenim kmerima.

Niko od političara tzv. procrnogorsku opozicije, tokom naše borbe za istinu, nije htio sa mnom da razgovara o popisu. Od mene su bježali kao đavo od krsta! Jedan „velji“ Crnogorac mi je 30. decembra 2023., kad je popis okončan, rekao da je priča o popisu za njega završena. 

Možda su od Vas bježali zato što se grčevito bore za procenat ili dva kako bi se vratila na vlast; istovremeno, proruske stranke vlasti bore se za državu, kako bi je srušili i ukinuli. 

Tačno! Režim se bori za to da Crna Gora nestane, opozicija za pozicije. Oni su salonski političari, ne razumiju da se sa ovakvim režimima ne možete boriti isključivo akademskim raspravama. Sjetite se kako su se predstavnici crnogorskih stranaka sramno ponašali na parlamentarnom

Odboru za praćenje popisa: srećni i zadovoljni, lijepo su sarađivali sa onima koji su namjeravali da im sruše državu. Sa njima nam se loše piše. Političari koji kažu da se bore za crnogorske interese, u ovom su slučaju “omeli ledinu”: njihov učinak je česta jedinica!

Kada je riječ o popisu, Evropa je odavno prestala da popisuje etničku pripadnost, vjeru i jezik, budući da su ti podaci irelevantni za ekonomiju. Hrvatska, na primjer, ima tzv. registarske popise i ne interesuju je identitetska pitanja. To popisujemo mi na Balkanu, jer nam to omogućava manipulaciju, politizuju i zloupotrebu podataka koji nemaju veze sa ekonomijom. 

Sa čim imaju?

Konkretno, sa namjerom vladajuće proruske strukture da promijeni Ustav Crne Gore. Sjetićete se da su predstavnici režima, uoči i nakon popisa stanivništva i domaćinstava, ponavljali da će, dobiju li podatke o tome da srpskim jezikom govori više od pedeset procenata građana Crne Gore, promijeniti Ustav i srpski jezik proglasili službenim. Da su dobili više od pedeset procenata, ušli bi u proceduru promjene Ustava. Ovako…

Što? Aleksandar Raković kaže da je Srbija očekivala najmanje 37 procenata Srba i makar 52 procenta onih koji govore srpskim jezikom.

Uprkos svemu, velikosrpski pokušaj inžinjeringa je doživio fijasko. Propao je! 

U Crnoj Gori 44 procenta građana govori srpskim jezikom. Mislite li da će režim odustati od namjere da mijenja Ustav?

Prvo, odakle tih 44 procenta? Populacija stasala početkom devedesetih, kada je srpskohrvatski promijenjen u srpski, po inerciji kaže da govori srpskim jezikom. I kao đak i kao student, učio sam srpskohrvatski i, pravo da Vam kažem, bilo mi je teško da prelomim i pređem na crnogorski.

Drugo, na popisu se 501 000 građana izjasnila kao Crnogorci, Srbi, Bošnjaci i Muslimani. Riječ je, dakle, o građanima koji govore crnogorskim, srpskim i bosanskim jezikom. Koliko onda građana govori crnogorskim, srpskim ili bosanskim jezikom?

Monstat kaže – 504 000. Pored toga, od 65 000 Bošnjaka i Muslimana, njih 30 hiljada reklo je da govori bosanskim jezikom, što znači 35 000 manje nego što je Bošnjaka i Muslimana zajedno. Od 250 000 Crnogoraca, njih 210 000 je reklo da govori crnogorski. Što to znači? Dio crnogorskog i bošnjačkog korpusa izjasnilo se da govori srpskim jezikom; otuda blagi rast u odnosu na popis iz 2011.

Kada je riječ o promjeni Ustava, zna se procedura: da biste promijenili naziv službenog jezika, morate organizovati referendum, a onda dobiti tročetvrtinsku većinu u Skupštini. Imate li je? Nemate. 

Ima li režim većinu za najavljenu promjenu Zakona o državljanstvu?

To nikako ne smije da se dozvoli. Rezultati popisa, koji su, pored državljana Crne Gore, uključivali strance i one sa dozvolom boravka, upozoravju na to šta bi se dogodilo ako se liberalizuje zakon o državljanstvu.

Dvojno državljanstvo za države poput Crne Gore može biti kobno. Crnogorci bi izgubili državu, nestalo bi Crne Gore, jer bi o njenoj sudbini– na izborima, eventualnim referendumima i slično– odlučivali uglavnom građani Srbije i Bosne i Hercegovine; upravo oni koji su iz tih država organizovano prevoženi u Crnu Goru kako bi glasali na izborima u Podgorici, Nikšiću, Budvi, Herceg Novom…  

Kad rezultate popisa uporedite sa prethiodnima, nestaju li Crnogorci?

Ne. Pored sve harange iz Beograda i Banjaluke, Crnogorci opstaju. Evidentna je emigracija Bošnjaka i Crnogoraca i imigracija Srba. Ipak, Crnogorci će opstati; nema bojazni da će na narednom popisu biti manjina u sopstvenoj državi. Ako su uspjeli da u ovoj situaciji, bez ikakve pomoći opozicionih partija koje su se ”kooperativno” predale, dobiju ovakve rezultate popisa, onda strahu nema mjesta.

Razgovarala Tamara Nikčević

izvor: SB