ANALITIČAR DENIS AVDAGIĆ: “Ključno je pitanje koliko Iran ima mogućnosti da više puta napadne na ovaj način, “operacija” u Libanonu bi mogla biti bolna za Izrael”… (foto)

Završetak ovog sukoba koji iza sebe ostavlja brojne civilne žrtve moguć je ako izraelska vlada na čelu s Benjaminom Netanyahuom svojim građanima kaže da su za godinu ratovanja postigli svoje ciljeve. Nadu u takvo nešto je spominjani prvi rok za prijevremene izbore u Izraelu, a to  su januar ili februar naredne godine.

Piše: Darko Omeragić

Skoro 200 iranskih balističkih raketa palo je na tlo Izraela u ponedjeljak, što je bila realizacija najavljene odmazde režima u Iranu zbog svega što je Izrael napravio, prije svega, Hezbollahu, a onda i Hamasu, ali i jemenskim Hutima.

To, ipak, nije zaustavilo Izrael u njegovoj kopnenoj ofanzivi na Liban, te napadima na Bejrut. Ovih dana će se navršiti godina od napada Hamasa na Izrael koji je iza sebe ostavio brojne žrtve i otete civile. Izrael je „odgovorio“ Palestincima ostavljajući iza sebe desetine hiljada civilnih žrtava, ali sve taoce za koje se više ne zna ni jesu li živi Izrael nije oslobodio ili na drugi način vratio.

Zbog svega viđenog postavlja se pitanje da li se uopšte može pričati o tome kada i na koji način će biti završeni sukobi na Bliskom istoku. Odgovor na to pitanje ne može niko dati, iako se čini da bi neki od ključnih faktora mogli biti predsjednički izbori u SAD-u u novembru ili vanredni izbori koji će se možda održati u Izraelu u januaru ili februaru naredne godine. Iako zvanično ratuju Izrael i Hamas i Hezbollah svoje interese u ovom sukobu imaju i Iran, SAD, te Rusija.

Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić kaže za “Slobodnu Bosnu” da je ovo primarno sukob Irana s Izraelom, jer su Hamas, Hezbollah i jemenski Huti pod pokroviteljstvom Irana. Sunitski Arapi, ističe Avdagić, ovaj sukob gledaju sa strane, osim Jordana koji je u prvom napadu Irana na Izrael u aprilu, a i sada, otvoreno pomagao u rušenju raketa:

“JOŠ NIJE DOŠLO DO SVEOPĆEG REGIONALNOG RATA”

“Sve skupa svjedočimo kontroliranom haosu u kojem je najteže civilima. Još nije došlo do sveopćeg regionalnog rata. Ključno je pitanje koliko Iran ima mogućnosti da više puta napadne na ovaj način. Mislim da je tu Izrael u prednosti s obzirom na to da uz sebe ima SAD. Iran može imati neku podršku Rusije, ali kao što smo vidjeli Rusima treba iransko naoružanje i streljivo.

Ovo je priča u kojoj je Izrael suprotno svemu zapravo već odnio pobjedu. S obzirom na to dokle su došli u Pojasu Gaze i na ono što su napravili Hamasu kao organizaciji mislim da je sasvim jasno da su oni u određenoj mjeri pobjednici, ali su u isto vrijeme i gubitnici, jer ni godinu poslije nisu oslobodili taoce.

Gubitnici su i zato što Hamas, iako je njegov vojni potencijal uništen, postoji kao organizacija i kontrolira Gazu. Sve nas to navodi da uz svu moć koju je Izrael pokazao, zaključimo da ništa neće biti moguće bez dogovornog mira. I svaki sukob se završava pregovorima i što bi Izrael morao napraviti, ali na čemu trebaju insistirati ostatak svijeta, a pogotovo iz Evrope“, kaže Avdagić.

Završetak ovog sukoba koji iza sebe ostavlja brojne civilne žrtve moguć je ako izraelska vlada na čelu s Benjaminom Netanyahuom svojim građanima kaže da su za godinu ratovanja postigli svoje ciljeve. Nadu u takvo nešto je spominjani prvi rok za prijevremene izbore u Izraelu, a to  su januar ili februar naredne godine.

“To se može desiti ako Netanyahu zaključi da na tim izborima može proći povoljno. To je ključ. Izrael i SAD Iran ne smatraju stranom koja je uključena u ovaj sukob, iako je svima jasno da jeste. SAD i Izrael iranski napad na Izrael na tretiraju na isti način kao sukobe s Hamasom i ono što se događa u kontekstu Libanona. Priča je zamršena, ali vidimo da Iran ima drugačiju postavku nego što je imao prije godinu. Imaju novog predsjednika i njihovi unutarnji problemi nisu jednostavni i konfrontacija s Izraelom prije će istrošiti Iran.

Ne vjerujem da s iranske strane postoji želja za otvorenom konfrontacijom, jer imaju mnogo manje mogućnosti udara nego što ih kombinirano imaju Izrael i SAD. Ako baratamo špekulacijom o 3.000 dalekometnih projektila koje ima Iran, od čega su dio isporučili Rusiji, a najmanje 10 posto tog arsenala potrošili samo u ova dva ovogodišnja napada, onda vidite kako to izgleda kako brzo taj potencijal može nestati.

S druge strane ni protuzračna odbrana Izraela nije nepresušan izvor niti je još manje jeftin. Mislim da je ove godine na dva iranska napada Izrael sigurno potrošio dvije i tri milijarde dolara. Ovo je samo manji prikaz koliko to sve skupa košta i što to znači za obje strane. Ako bi se Izraelu u potencijalnom sukobu s Iranom priružio SAD to bi bilo razarajuće za Iran i sve njegove regionalne kapacitete”, kaže Avdagić.

IRAN NE ŽELI MIR…

Iran, ističe vanjskopolitički analitičar, ne želi mir između sunitskih država s Izraelom, jer bi to poništilo ulogu Irana regionalno, ali i u islamskom svijetu.

Unatoč svemu Izrael ne namjerava stati u ofanzivi koji je ovih dana pokrenuo na Libanon, a čiji je cilj da Hezbollahu onemogući napade na izraelsku teritoriju.

“Ovu operaciju ne možemo posve porediti s onim što su radili u Gazi. Biće bolnija po Izrael, jer smo vidjeli da već imaju žrtve među svojim specijalnim snagama. Bez obzira na to što smatraju da su obezglavili Hezbollah kao organizaciju, pripadnici oružanih snaga Hezbollaha u mogućnosti su da na terenu djeluju bez bilo kakve komunikacije.

Tako su oformljeni i tako funkcioniraju. Obje strane će ići do kraja, a pitanje je ko će prvi popustiti, odnosno ko može duže izdržati iako ne vjerujem da će Izrael stati. U jednom momentu će doći do pregovora iako će biti pitanje s kim će pregovarati. Pobjednik ispisuje uslove pregovora, a u ovom trenutku to je Izrael”, kazao je Avdagić.

Na operacije izraelske vojske u Libanonu i u Pojasu Gaze utjecat će i rezultati novembarskih izbora u SAD-u. Pobjeda Donalda Trumpa će ojačati poziciju Izraela, a ako pobijedi Kamala Harris vrlo je moguće da će Netanyahu zatvoriti ovu temu i proglasiti pobjedu Izraela u sukobu s Hamasom i Hezbollahom.

izvor (SB)