DRAGAN Bursać: A što ćemo ako zapad podržava Mandića i Vučića u igri oko srpskog sveta?

“Ako Mandićev šef Aleksandar Vučić u isto vrijeme hajca svoj putinofilski narod protiv zapada dok Ukrajini prodaje, a bogme i daje municiju iz “Krušika“, što ne bi Mandić podržao crnogorske instruktore koji će obučavati ukrajinsku vojsku, dok se u isto vrijeme zaklinje u Moskvu? Zapad nema ništa protiv. Dapače!“

Nije nikakva tajna da se notorni Andrija Mandić svim silama zalaže za promjenu zakona o crnogorskom državljanstvu, sa eksplicitnim ciljem omogućavanja dvojnog državljanstva sa Srbijom. Jednako tako nije nikakva tajna da je riječ o klasičnoj političko-ideološkoj matrici kojoj je osnovni cilj boldovanje izbornog inženjeringa na tlu Crne Gore.

Hipotetički bi se u takvoj “demografskoj igri“ moglo naći oko milion ljudi (dobro ste pročitali) koji bi po riječima Mandićevog koalicionog drugara Milana Kneževića ne samo preoblikovali ionako posrbljenu političku scenu Crne Gore, nego bi Crnogorce pretvorili u nacionalnu manjinu u svojoj zemlji.

Dobro, to svi znamo i siti smo tih priča, koje uzgred budi rečeno, jesu istinite, ali nisu nove. Jednako kao što su istinite priče da je Mandić klasični rusko-srpski čovjek koji zarađuje svoju platu uništavajući građansko biće Crne Gore. On makar zarađuje svoju platu, za razliku od vječnih ćutologa i preletača, kazali bi cinici i bili bi u pravu.

Ako Srbija naoružava Ukrajinu, što joj Crna Gora ne bi obučavala vojnike?

Ali šta ćemo ako Kvinta, dakle predstavnici najmoćnijih zemalja Zapada stoje prećutno na strani Mandića i ako im nimalo ne smeta hipotetička i ideološka unitarizacija sa Srbijom?

Pa pogledajte samo ovu situaciju, a nisam je ja izmislio-nego je to kazao potpredsjednik i poslanik DPS-a, Ivan Vuković:

“Predsjednik Skupštine (Andrija Mandić), koji se zaklinje na vjernost Rusiji, podržao je odluku da naša (crnogorska) vojska obučava pripadnike ukrajinske vojske (koja se nalazi duboko na teritoriji Rusije). Da se ne čudite zašto je nedavno otkazao sjednicu Skupštine… trebalo je ovo objasniti uoči Pg izbora.“

Ne mora Mandić ništa pojašnjavati, niti će.

Zato ću ja:

“Vidite, ako Mandićev šef Aleksandar Vučić u isto vrijeme hajca svoj putinofilski narod protiv zapada dok Ukrajini prodaje, a bogme i daje municiju iz “Krušika“, što ne bi Mandić podržao crnogorske instruktore koji će obučavati ukrajinsku vojsku dok se u isto vrijeme zaklinje u Moskvu?“

I zapravo Zapad ne vidi niti jedan jedini problem šta će nekakav Mandić ili bilo koji rusofilski vlastodržac trkeljati u svojoj zemlji sve dok ispunjava materijalne i ideološke uslove na vanjskopolitičkom planu.

Jedini Mandićev problem bi mogli imati neočetnici koji su glasali za njega, a koji u povijesnom paradoksu onda u ukrajinskoj blatnoj putici kao ruski psi rata ginu od srbijanskih granata i crnogorskih vojnih instruktora. Ali to je već stvar kojom bi se trebali pozabaviti Mandićevi glasači, a ne Zapad, ne Evropa, a posebno ne NATO pakt.

Pa onda u klasičnoj stabilokratskoj postavci stvari koju je od Angele Merlel preuzeo Olaf Šolc i ostatak bratije imamo Vučić-Mandić osovinu koja ispunjava zahtjeve Zapada, a na unutrašnjem planu za lokalne glasove hobistički četniča. U prevodu, zaboli donji dio leđa i Brisel, i Berlin, i Vašington za nekakve popise, sporazume i dvojna državljanstva, ako se na vanjskom planu radi ono što se od njih očekuje.

Srpsko-srpska vojska

Ali hajmo mi dalje:

Mnogi (naivno) misle kako će novim zakonom o dvojnom državljanstvu doći do nacionalnog i ideološkog prezupčenja.

Ali, razmislimo malo obratno. Pomislimo koliko će mladih ljudi iz Crne Gore dobiti srbijansko državljanstvo. O tome se ne razmišlja. A onda?

A onda, paradoksalno, dok glasači iz Srbije idu u Crnu Goru, oni mogu u suprotnom pravcu-na služenje vojnog roka u “neutralnu“ Srbiju. I to je indirektno i metaforički najavio Vučić sve sa djecom iz Crne Gore i RS-a iza sebe dok je obećao obavezno služenje vojnog roka u Srbiji.

Opet, neupućeni se mogu pitati kako bi to odgovaralo zapadu da mladi umjesto umjesto u NATO trupama služe vojsku u srpskoj armiji?

Pa jednostavno, za NATO, posebno za Ameriku je to jedno te isto. Ako vojska Srbije ispunjava postavljene uslove, onda je možda i bolje da bude mnogobrojnija, pa makar popunjena kadetima iz Crne Gore. A to što će se neki Srbi na istoku u dvije vojske-ruskoj i ukrajinskoj ubijati između sebe, ne bi im bilo prvi put-pogledati pod Prvi svjetski rat.

I u takvoj konstelaciji snaga, najveći dobitnici su upravo Mandić i Vučić, posebno Mandić koga će, kako se čini podržavati i Kvinta i Zapad uz postojeću moskovsko-beogradsku podršku.

Litijum, Vučićeva karta za NATO raj

A da je to tako, svjedoči i najnoviji, po svemu sudeći zatvoreni paket pomoći i saradnje na relaciji Vašington – Beograd.

Kako prenosi na svom X nalogu dopisnik iz Vašingtona Ivica Puljić radi se o sljedećem:

“Alexandar Sasha Kasanof, od nedavno zamjenik pomoćnika američkog državnog tajnika za Zapadni Balkan kaže da SAD žele produbiti suradnju sa Srbijom, ocjenjujući da je projekat rudarenja litijuma višestruko koristan” – izjavio je ovo n Kasanof a skupu Pupinove inicijative u Washingtonu. Kasanof dalje kaže: “Građani Srbije su skeptični zbog ranijeg pristupa SAD. Želimo da produbljujemo suradnju sa Srbijom, na Zapadnom Balkanu i euroatlantskom prostoru. Na Zapadnom Balkanu postoje savezi koje SAD podržavaju, a Srbija predvodi te inicijative. “Projekat litijuma može biti veoma značajan u smislu novih investicija. Pomoći će Srbiji, ali i drugim državama, jer će povezati ekonomije regije” … ” Veoma je važno da Srbija, u suradnji s Eropskom unijom i SAD, pazi da “ne dođe do povratka nacionalizma”. Potrebno je da budemo na oprezu od takvih scenarija. To bi moglo ugroziti potencijale suradnje. Partnerstvo sa Srbijom i iskren dijalog mogu doprinijeti prevazilaženju tih izazova i ostvariti viziju euroatlantske suradnje”, upozorio je Alexandar Kasanof.

Jednom riječju: rudarenje litijuma je srpska karta za (zapadni) raj. Na istom polu su se našli Vučić, Mandić, Dodik, USA, Crkva Srbije, pa ako hoćete i Novak Đoković kao onomatopeja srpskog pop-kulturnog nacionalizma.

U prevodu, dajte nam litijum i Vučić sa svojim posilnim o(p)staje na čelnoj poziciji srpskog sveta doživotno, a svaka njegova inicijativa u granicama srpskog sveta proći će glatko.

Podvlačim jednu rečenicu:

“Na Zapadnom Balkanu postoje savezi koje SAD podržavaju, a Srbija predvodi te inicijative.“

Otvoreni Balkan 2, litijumski savez?

Koje li su to inicijative, Bože dragi? A da, zaboravljeni Otvoreni Balkan aka srpski svet, koji se doduše smanjio, šrinkovao pa sad zahvata Srbiju, Crnu Gori i RS, ali svejedno biće podržan od strane Vašingtona.

A to što će mladići iz Banjaluke i Podgorice hipotetički služiti vojsku u Kragujevcu umjesto u svojim državama ili nigdje, ili što će milioni novih srpskih glasača određivati sudbinu Crne Gore-hej nije neka šteta niti je prevelika cijena, sve dok Srbija naoružava Ukrajinu, a Crna Gora im obučava vojnike.

Na koncu, iznad neba Crne Gore, BiH i Srbije će letjeti francuski NATO Rafali kao što i do sad lete. Malenu zastavu na avionima ionako nećete moći vidjeti odozdo.

Za to vrijeme Mandiću i Vučiću su otvorene sve rajske litijumske kapije, pa i one arhitektonske. Jer kad sa Terazija mahne bronzani Draža Mihailović, iz Podgorice će mu sa spomenika javiti Amfilohije Radović, zar ne?

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

izvor: cdm.me