DRAGAN Bursać: Crna Gora može postati članica EU prije 2030. godine ali neće!

“Ne radi se o tome da Crna Gora za šest godina ne može do EU, nego se radi o tome da ova vlast to NE ŽELI! Mnogi od njih su tu gdje jesu ne bi li Podgoricu vratili u naručje Beograda i posredno Moskve. A nije da se Brisel ubio od želje za novim članicama. Ko ne vjeruje meni neka pita Zorana Zaeva i Makedonce. Pardon, Sjevernomakedonce!“

Zapravo naslov teksta se sam napisao i on je većim dijelom izašao iz usta šefa italijanske diplomatije Antonia Tajanija koji se u okviru službene posjete Podgorici sastao sa crnogorskim kolegom Ervinom Ibrahimovićem.

Tajani je kazao, podsjetiću:

“Ponovio sam odlučnost Italije da podrži ulazak Crne Gore u EU što je prije moguće. Pokazat ćemo svu našu saradnju kako bi Crna Gora ušla u EU prije 2030. godine. Ovo nije samo formalno, već i operativno opredjeljenje“.

Džaba krečite

Vidite ja sam na Tajanijevu optimističnu izjavu samo dodao “ali neće“ i tekst i naslov se sami pišu. Nema puno veze šefom italijanske diplomatije sa samim tekstom, niti uopšte ima veze sa stanjem stvari u Crnoj Gori, ali zato njegov sagovornik itekako ima veze sa tzv. odlaganjem ulaska ove zemlje u evropsku porodicu naroda. Prvi čovjek Bošnjačke stranke Ervin Ibrahimović zapravo duguje svoj susret sa Tajanijem pukoj činjenici da participira u vlasti Crne Gore u kohabitaciji sa neočetničkim DF-om Andrije Mandića, dakle sa partijom kojoj je zadatak da Crna Gora NE UĐE U EU i da se na svaki mogući (i nemogući) način približi Beogradu i Moskvi.

Pa bi bilo pošteno od Ibrahimovića da je obavijestio svog italijanskog kolegu kako “džaba kreči“ jer, nema te Evrope koja bi sve i da hoće (a neće) povukla Podgoricu put Brisela kad se u Podgorici pjevaju četnike pjesme sve pokazujući srednji prst EU.

U prevodu, džaba odlučnosti Italije, Francuske ili bilo koje druge EU zemlje da se Crna Gora uvede u EU kad ta ista Crna Gora, makar ona na poziciji moći neće u EU. A nije da se Brisel sve sa svojim članicama ubio od silne želje za proširenjem. Ko ne vjeruje meni neka pita Zorana Zaeva i Makedonce. Pardon, Sjevernomakedonce.

Pa se u takvoj papazjaniji i političkom galimatijasu znanom kao “oni bi nas kao primili, a mi se kao (ne) trudimo da uđemo“ zapravo mogu radovati četnički lampioni sa Kneževićem i Mandićem na čelu.

Poučak Vesne Pusić

A suštinsku poentu na ovu temu je iznijela prije neki dan nekadašnja ministarka vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Vesna Pusić, istinska prijateljica i građanske Crne Gore i njenog puta ka zapadnom svijetu, komentarišući kakvu poruku aktuelna crnogorska vlast šalje evropskoj i svjetskoj javnosti:

“A poruka glasi: Ne slušajte ono što govorimo, već gledajte ono što radimo. A radimo sve što je u našoj moći da na svakom koraku spriječimo približavanje Crne Gore Evropskoj uniji”, navela je Pusić.

Ja, recimo, Vesni Pusić vjerujem. Vjerujem i sebi i svojim instinktima, a još više, pustimo instinkte, vjerujem onome što vidim i što se jako dobro sagledava kad se udaljite malo od Podgorice.
A vidim da sadašnja crnogorska vlast ne da ne može, nego NE ŽELI i NEĆE da ide ka Briselu. To što deklarativno govore samo je mimikrija namijenjena EU donatorima i lokalnim srednjašima koji žive svoje zablude od 2020, ne želeći prihvatiti surovu (neočetničku) realnost.

A da je to tako, svjedoči i pusti fakat po kome je trojac Mandić-Knežević-Bečić blago rečeno nepoželjan u Hrvatskoj, koja je članica EU i koja će biti najodgovornija za crnogorski put do Brisela. I ne, nisu Mandić, Bečić i Knežević zabrinuti, oni su ponosni faktom da im je zabranjen ulazak u Hrvatsku i čak se dobro sprdaju sa tom činjenicom koje bi se trebali sramiti. Narodski rečeno, kvalitetno popunjavaju šihtericu srpskog sveta.

A šta radi PES? Kako formalno, makar utjecajem najjača partija u Crnoj Gori gasi euroskeptični požar? Ne gasi ga! Zabavila se o sebi!

Predsjednik crnogorske države i crnogorski premijer odavno nisu u ljubavi, da ne kažem-očima se ne mogu gledati, pa se ne zna gdje je Milojkova većina, a gdje je Jakovova manjina i gdje prestaje jedno, a počinje drugo. Pa bi bilo bolje da su zakazani vanredni gradski izbori u Podgorici održani koliko juče da se zna gdje ide ovaj brod-prema Briselu ili prema Beogradu.

Do sad je kormilario prema ušću Save u Dunav.

Vučić tone i vuče Crnu Goru za sobom

Ali ima jedna važnija stvar koja će odrediti put, da ne kažem bespuće Crne Gore na kome je ova zemlja od kraja avgusta 2020.

Naime, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je na panelu sigurnosne konferencije Globsec u Pragu rekao jednu jako važnu stvar koja je prošla ispod medijskog radara. Kazao je da njegova zemlja vjerovatno neće ući u Evropsku uniju 2028. godine, što je godina na koju ciljaju neke druge balkanske zemlje koje se žele pridružiti Uniji.

“Ne verujemo da ćemo mi biti dio Evropske unije 2028”, rekao je Vučić.

A sad se vratimo na početak priče i italijanskog ministra Tajanija koji je Crnogorcima praktički nacrtao godinu kada bi oni, ako se opasulje, trebali biti dio evropske porodice naroda. Ta godina je znači 2028.

Ali…

Ali aktuelna vlast je postavljena tu gdje jeste da sa Crkvom Srbije i neočetnicima nikako ne dozvoli na bilo koji način da Crna Gora i pomisli na ulazak u EU 2028. I to odlično radi!

Šta je sa drugom stranom, onom koja se kune u Brisel i u evropski put države?

Postoji li uopšte ta druga strana ili je riječ o nakupinama mediokriteta koji čekaju da prelete iz partije u partiju kako bi ostali na poziciji moći koja im osigurava primanja za ležanje. Ili tzv. guzovaču?

Na koncu, jedan pro bono prijedlog za Milojka Spajića formalnog šefa partije. Neka pogleda kako mu se stranka zove (ako je još njegova) i neka konačno, majka mu stara, krene prema tom Briselu. Pod uslovom da mu u glavi “Evropa sad“ zvuči evropski, a ne azijsko BRICS-ovski. Naravno.

Izvor:
CdM
Dragan Bursać, kolumnista CdM-a