Ljubav svetosavlja i američke diplomatije ne poznaje granice

Ljubav američke dplomatije i takozvane SPC, seže godinama unazad, a aparatčici koji su dovdeni iz SAD, predvođeni ambasadorom u Beogradu Kristoferom Hilom, gaje neskrivene simpatije prema ovoj paramilitarnoj organizaciji.

Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u Podgorici Džudi Rajzing Rajnke sastala se početkom mjeseca sa šefom crnogorske filijale svetosavske sekte (SS) poznate i pod akronimom SPC, Jovanom Mićovićem Joanikijem. Sastanak je, na obostrano zadovoljstvo, održan u prostorijama takozvane Mitropolije crnogorsko-primorske u okupiranom Cetinjskom manastiru.

Portal Aktuelno je već pisao da sastanak Rajnke sa Joanikijem ne treba da čudi, jer je ambasadorka SAD imala običaj da se često sastaje i sa Mićovićevim prethodnikom, Amfilohijem Radovićem, sa kojim je imala čvrstu saradnju u važnim političkim projektima. Pogotovo u projektu rušenja DPS vlasti u kojem su Amerikanci imali presudnu ulogu.

Ali ono što predstavlja vrhunac ironije i cinizma je što je Rajnke, kako se navodi u zajedničkom saopštenju,  ”prenijela zainteresovanost SAD za pitanja sveukupne stabilnosti u regionu”, i to visokom funkcioneru organizacije koja je glavna poluga velikosrpskog hegemonizma i filijala Ruske pravoslavne crkve koja preko SPC sprovodi maligni ruski uticaj u namjerama destabilizacije regiona. Uz  to, SS je okosnica obavještajno-operativnog rada u okvirima takozvanog ”srpskog sveta”, a o svemu tome detaljnije možete čitati na OVOM LINKU.

Kontinuitet ”ljubavi” sa SPC

Kao što je već navedeno, ljubav američke diplomatije i takozvane SPC, seže godinama unazad, a aparatčici koji su dovdeni iz SAD, predvođeni ambasadorom u Beogradu Kristoferom Hilom, gaje neskrivene simpatije prema ovoj paramilitarnoj organizaciji.

Portal Aktuelno već je pisao da su SAD 2020. imale informaciju da se planira rušenje vlasti u Crnoj Gori, slično kao u oktobru 2016. godine. Samo je 2020. godine, umjesto Rusije i direktno njenih agenata, srpski autokrata Aleksandar Vučić preko SPC i tada još uvijek živog Amfilohija Radovića, agenta srpskih službi koje su samo filijala ruskih, pripremao preuzimanje Crne Gore.

Amerikanci su 2020. dogovorili sa tada još uvijek aktivnim Demokratskim frontom (DF) i Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) koja je predstavljala glavni politički faktor u državi, da vlast mora da se promijeni. Takođe je dogovoreno da ako stara vlast ne prizna izbore i bude insistirala da se na pojedinim biračkim mjestima ponovi glasanje, Amerika blagonaklono gleda na ‘narodnu pobunu’ koju bi predvodile neskrivene ispostave malignog putinističkog uticaja u Crnoj Gori – SPC i DF.

Kako smo već pisali, u ambasadi SAD u Podgorici postojala je kontakt-osoba za komunikaciju sa DF-om i SPC.

Nakon dogovora na relaciji Amerika-DF-SPC, sve je bilo spremno za krvavi scenario u Crnoj Gori, na koji bi američka diplomatija tadašnjeg režima Donalda Trampa, gledala blagonaklono. Da tadašnji predsjednik Milo Đukanović nije priznao pobjedu opozicije u skladu sa najvišim demokratskim i političkim standardima ko zna što bi se sve dešavalo.

Presudna uloga u potpisivanju ”temeljnog ugovora”

Osim što je diplomatija SAD imala presudan uticaj u smjeni vlasti 2020. godine, kada je otvoreno sarađivala sa SPC na klerikalizaciji naše države, koja se i desila nakon famoznog 30. avgusta, ona je imala i ključnu ulogu u potpisivanju takozvanog ”temljenog ugovora”.

Tu se misli na bivšeg izaslanika Stejt departmenta za Zapadni Balkan Gabrijela Eskobara i posebno ambasadora te države u Beogradu Kristofera Hila.

Upravo je Hil, inače prijatelj prvog čovjeka takozvane SPC Porfirija Perića, direktno izdejstvovao  da bivši premijer Dritan Abazović  potpiše takozvani ”temeljni ugovor” sa SPC.

Vlada Crne Gore je 8. jula 2022. godine usvojila tekst ‘temeljnog ugovora’. Bez ikakvih konsultacija sa stručnom javnošću Abazović je u svom stilu, na kvarno, izdejstvovao usvajanje teksta koji je pisan u Beogradu. Nakon toga uslijedila je žestoka reakcija i revolt javnosti, a DPS je povukao manjinsku podršku Vladi, zbog čega se Abazović našao u strahu i počeo je da se koleba. Osim toga, obećao je da neće potpisivati ugovor prije konsultacija.

Međutim, tada je na scenu stupio Vučićev diplomatski specijalac, ambasador Kristofer Hil koji je dao ”vjetar u leđa” Abazoviću da izvrši akt veleizdaje. Američki ambasador i Vučićev intimus se 22. jula našao sa Abazovićem u Porto Novom, desetak dana prije potpisivanja ugovora. Hil je maltene naredio Abazoviću da potpiše ugovor sa takozvanom SPC i garantovao mu je da za to neće snositi nikakve teže posljedice.

Međutim, Hil je dobro znao da će nakon potpisivanja sramnog akta Crna Gora upasti u do tada najveću nestabilnost i potpuno skrenuti sa evropskog kolosjeka. Ali za SAD diplomate, interesi parapolitičke sekte stavljeni su na prvo mjesto!

Eskobarova relativizacija

Njegov pajtaš Eskobar je činio sve da relativizuje ovaj sramni akt veleizdaje. Prije nego je stupio na balkansku turneju, Eskobar je početkom decembra 2022. godine u intervjuu za Atlantski savez potencirao izbor sudija Ustavnog suda i pitanje prijevremenih izbora, relativizujući crkveno pitanje i ugroženost vjerskih prava Crnogoraca.

On je kazao da se treba fokusirati na ’’reformu vladavine prava, ekonomiju, borbu protiv organizovanog kriminala, a ne na stvari koje prave podjele – ko je Srbin, a ko Crnogorac i ko ide u koju crkvu’’.

Sa ove vremenske distance postalo je očigledno da je potpisivanje takozvanog ”temeljnog ugovora” bila organizovana akcija takozvane SPC, Vučića, BIA-e i Abazovića koji to ipak nikad ne bi mogli da izvedu bez podrške američke diplomatije predvođene Kristoferom Hilom!

Perić ima jak uticaj na Hila

Ovakvo ponašanje Hila ne treba da čudi, jer osim što važi za intimusa Aleksandra Vučića kojem uporno povlađuje uprkos destabilizatorskoj ulozi koju ima u regionu, jak uticaj na američkog ambasadora ima i Porfirije, inače koordinator odnosa takozvane SPC sa obavještajnim službama.

Hil je, kako smo već pisali, fasciniran Perićem koji je u periodu od 2008 — 2014. bio i predsjednik Savjeta Republičke radiodifuzne agencije Srbije i već tada imao značajne profesionalne kontakte sa raznim paraobavještajnim i obavještajnim organizacijama.

Naklonost Periću i SPC Hil je između ostalog ispoljio i u intervjuu đilasovskom tabloidu Nova.rs kada se otvoreno predstavio kao zagriženi branitelj interesa ove parareligijske organizacije.

Sve u svemu može se zaključiti da ljubav američke diplomatije prema svetosavlju ne poznaje granice.

B.Knežević

izvor: analitika.me