DRAGAN Bursać: JAKOVE Milatoviću, je l’ i ti misliš da Crnogorski jezik ne postoji?… (foto)

“Velikosrpske elite (gotovo bez razlike) jednako imperatorski i s visoka doživljavaju i Crnu Goru, i Hrvatsku, i Bosnu i Hercegovinu po pitanju njihove jezičke samostalnosti. A ta srpska maksima glasi otprilike, da je “jezik isti i zajednički” pod uslovom da je srpski. Inače idu opomene iz Beograda da si ustaša, balija, milogorac. Jedino ljigavije je submisivno prihvatiti tu laž zdravo za gotovo na način kako Milatović to radi.“

Na međunarodnom GLOBSEC forumu koji se ove godine održava u Pragu predsjednik Crne Gore, Jakov Milatović nije propustio priliku da se pred cijelim svijetom prikaže kao neharizmatični beskičmenjak kome Vučić upada u riječ, soli pamet i čita jezičku bukvicu.

Doduše, budimo iskreni, niko ti to ne može uraditi ako sam ne želiš i mizeriji stremiš. Nezgodno je samo kad si predsjednik jedne navodno nezavisne zemlje, a maštaš i voliš drugu. To se zove kombinacija podaništva i kompleksa niže vrijednosti.

Jako zajebana kombinacija!

Jezik je zajednički, ali nikad nije Crnogorski?

Pa se tako narečeni predsjednik Crne Gore Jakov Milatović složio sa srpskim Demijurgom da obojica govore srpskim jezikom.

Preciznije, ovako je zborio bogobojažljivi Milatović:

„Mislim da je Srbija kao najveća ekonomija na Balkanu prirodno važna. Znate, mi svi govorimo praktično istim jezikom“. Na stranu sad što Srbija NIJE najveća balkanska ekonomija (pogledati Google na par sekundi), ali se ovdje otvorilo lingvističko podaništvo koje je avansirao Vučić.

Naime, on je dobacio Milatoviću, ne časeći ni časa kako se zapravo zove taj “zajednički jezik”.

„…Srpskim jezikom. Ti govoriš srpski jezik“, opomenuo je Vučić crnogorskog nesretnog kolegu na šta je Milatović odgovorio potvrdno dodajući da je to praktično lingvistički isti jezik.

„Neki ga zovu drugačije, ali to nije problem“, rekao je dotučeni Jakov na šta je Vučić ponovio da je to srpski jezik.

Šta je sve mogao, a nije znao-smio-mogao ili htio reći Jakov Milatović to je za priču staru četiri godine koja ispisuje crnogorsku propast i nanovo padanje u velikosrpske kandže.

Poenta je, međutim, na drugom mjestu.

Dakle, velikosrpske elite (gotovo bez razlike) jednako imperatorski i s visoka doživljavaju i Crnu Goru, i Hrvatsku, i Bosnu i Hercegovinu po pitanju njihove jezičke samostalnosti. A ta maksima glasi otprilike, da je “ jezik isti” pod uslovom da je srpski. Inače idu opomene da si ustaša, balija, milogorac…jedino ljigavije je submisivno prihvatiti tu laž na način kako Milatović to radi.

I odista, vi ste “dobar momak” dok ne imenujete taj “isti jezik”. Može se zvati Ubuntu, eskimski, može se zvati bezimeni, ali ne smije biti Hrvatski, Crnogorski ili Bosanski, gluvo bilo. Ako ga kojim slučajem tako zazovete, postajete antisrbin zadojen “lokalnim nacionalizmom“ jer je “isti jezik” isti samo pod uslovom da je ispod neimenovanog sloja onaj srpski. Perfidno!

E ako to nije lokalni imperijalizam, ne znam šta je.

Šta kaže struka?

Ali, pustimo mene, da čujemo šta o ovome kaže struka i to baš u ovom konkretnom slučaju.

Lingvistkinja Sanja Orlandić je na mreži X glede Milatovićevog submisivnog i neukog ponašanja napisala sljedeće:

“Lingvistički najpodesniji termin za jezik na prostoru Crne Gore, Bosne, Srbije i Hrvatske bio bi štokavski. Ali taj je termin ograničen isključivo za naučne radove u kojima se izučavaju neke osobine na tome prostoru. Standardizacija jezika uvijek je dio jezičke politike države i svaka od pomenutih država ima pravo da svoj jezik nazove svojim imenom i da ga standardizuje.

Tako je svaka i uradila. Tvrditi da su hrvatski, bosanski i crnogorski nekakvi politički jezici, a srpski to kao nije- je glupost. Takođe, tvrditi da su u nekim od tih standarda neki oblici nacionalistički, dok u srpskom ništa nije nacionalističko je izraz isključivo srpskog nacionalizma.

Svođenje bosanskog na bošnjački je takođe izraz nacionalizma, s ciljem da ne bude jezik Bosne nego da se svede na Bošnjake. Nekadašnji srpskohrvatski takođe je bio politički jezik, standardizovan da pomiri razlike na širokom terenu.

Tvrditi da je on bio savršen i nepolitički izraz je neznanja. Tvrditi da su jotovani oblici u crnogorskom izmišljeni da se odvoji od srpskog, a ne uvedeni da se stvarni govor približi standardu, što bi trebao biti cilj svakog standarda, samo je elitistička zabluda. Toliko od mene o popisu i jeziku.”

Hvala, ne bih vas više zadržavao, kako se kaže kod nas u Bosni. Sanja je objasnila. Najbukvalnije!

Zamislite da je sve ovo Vučić rekao Đukanoviću-ne mogu ni ja!

Ali, prije kraja, razmislite samo ili pokušajte zamisliti situaciju u kojoj bi Vučić samo na momenat pokušao prekinuti Mila Đukanovića, a kamo li natuknuti mu svoj velikosrpski jezički stav. Ne možete?

E o tome se radi!

Inače, koga interesuje Đukanović je bio na ovom forumu i između ostalog je kazao:

“U Ukrajini onemogućavaju razvoj ‘ruskog sveta’. Oko toga se vodi rat, a na Zapadnom Balkanu zapad podržava nešto što je kopija ‘ruskog sveta'”.

Pa onda nije samo ni do nas, ni do nesretnog Jakova, ni do lingvista, niti čak do Vučića-njemu se može… ima i do onih koji gaje izmaštano zajedništvo na velikosrpskim korijenima, dok borave u raskošnim lokalnim ambasadama.

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

izvor: http://cdm.me