Andrej NIKOLAIDIS: “Draga Ameriko, ovakvom politikom izgubićete Zapadni Balkan” … (foto)

Budući da je Amerika globalna imperija; budući da sam ja, kao i svaki čovjek na svijetu, objekat dejstva američke spoljne politike, koja utječe na moj život, pa me se navedena pitanja itekako tiču, dozvolite da pokušam odgovoriti na Foreign Affairs pitanje: treba li Vašington novu spoljnu politiku?

PODGORICA- SARAJEVO: Regija, Kolumne, vijesti, utorak, 27. VIII 2024… 07: 53… Andrej NIKOLAIDIS: “Draga Ameriko, ovakvom politikom izgubićete Zapadni Balkan”… (foto)

Biti moćan znači postavljati pravila– dakako onakva i onako kako vama odgovara, da bi vaša moć bila brže konsolidovana i bolje zaštićena.

Piše: Andrej NIKOLAIDIS (CdM)

Imati apsolutnu moć znači postaviti sva pravila.

No apsolutna moć ne znači apsolutnu neodgovornost. Kada ste postavili pravila koja rade za vas, u vašem je interesu da makar formalno pravila poštujete i sami. Prosto zato što igra u tom slučaju traje duže nego kada brutalno kršite vlastita pravila, na čijoj ste uspostavi insistirali.

Ako organizujete događaj na kojem Djed Mraz djeci dijeli paketiće, pa se obučete u simpatičnog debelog starca i kese pošteno napunite jeftinim i adiktivnim slatkišima, djeca na vaše priredbe dolaze iz godine u godinu. Čak i ako neko odžepari ponekog od roditelja koji su kaput ostavili u garderobi čije ključeve, dakako, čuvate vi.

Ali ako se pojavite pijani, neobrijani, nemaskirani, djeci saopštite da Djed Mraz ne postoji, da je za njih bolje da se, dok su maleni, suoče sa surovošću života, pa izvadite pištolj i opljačkate roditelje…

Onda će priredbu od sljedeće godine organizovati neko drugi. Jer ljudi su kao djeca. Kao što djeca žele da vjeruju u Djeda Mraza, tako i ljudi žele da vjeruju da postoji pravda, da činiti dobro vodi ka tome da vam se vrati dobrim, da će zlo na kraju biti poraženo.

Dakako, kao što djeca znaju da Djed Mraz ne postoji, tako i odrasli znaju da niti jedno dobro djelo neće proći nekažnjeno. No živjeti znači lagati: i sebe i druge. Život, što vele, uvijek pobijedi: šarada se nastavlja.

Foreign Affairs na naslovnoj strani izdanja za jul/avgust 2024. postavlja pitanje: „treba li Amerika novu spoljnu politiku“?

Na 148. strani dočekuje nas tekst Tanishe M. Fazal, pod naslovom „Moć principa – da li su pravila i dalje korisna“.

Fazal naglašava krhkost ključnih međunarodnih normi, upozoravajući da njihov potencijalni kolaps treba biti ozbiljna briga za kreatore politike u SAD- u. Ova zabrinutost proizlazi ne samo iz implikacija za ljudska prava, već i iz šireg geopolitičkog konteksta.

SAD je značajno profitirao od međunarodnog sistema koji je pomogao uspostaviti, veli autorica: a ako se taj sistem raspadne, Washington rizikuje da izgubi svoj globalni uticaj. To bi stvorilo priliku za Kinu da zagovara alternativni normativni poredak koji bi vjerovatno bio mnogo manje liberalan od trenutnog.

Fazal je u pravu: mi na Balkanu vidimo na koji način Rusija već ima benefit od činjenice da su SAD u regionu bez počasti ukopale svoje proklamovane principe.

Budući da je Amerika globalna imperija; budući da sam ja, kao i svaki čovjek na svijetu, objekat dejstva američke spoljne politike, koja utječe na moj život, pa me se navedena pitanja itekako tiču, dozvolite da pokušam odgovoriti na Foreign Affairs pitanje: treba li Vašington novu spoljnu politiku?

Odgovor je kratak: ne, ne treba vam nova spoljna politika. Bilo bi sasvim dovoljno da počnete poštovati vlastita pravila koja ste nam nametnuli.

Da objasnim to ovako. Zamislite da je Amerika kompanija. Čija smo mi ciljna grupa i konzumenti njenih ideoloških proizvoda. I onda vam kompanija pošalje onaj upitnik: jeste li zadovoljni našim proizvodima?

Nismo. U najkraćem: ono što si dobio nije ono što si kupio. Sadržaj ne odgovara opisu sa etikete.

Svaka kompanija zna sljedeće. Ono što prodaje jeftino je smeće. Ali ako se mi osjećamo dobro zbog smeća koje smo kupili, budućnost kompanije je svijetla. Vidite: ne osjećamo se dobro. Osjećamo da smo namagarčeni. Dapače: nema spora da smo namagarčeni.

Draga Amerika co. Vaš problem nisu ni Rusija ni Kina. Nego vaša hipokrizija i nepoštovanje vlastitih pravila. To je ono što Rusiji i Kini daje moć. Da: vi ste izvor njihove moći.

Obuzdajte malo vlastitu mizantropiju. Čak i ako ste tvrdo uvjereni da su ljudi glupi, ako im to neprekidno stavljate do znanja, okrenućete ih protiv sebe. Šta da vam kažem: teško je prodati priču o brizi za dječije živote, spiku o ljudskim pravima i zakonima ratovanja ako je vaša politička elita u vašem domu demokratije ovacijama dočekala čovjeka koji je upravo, pred očima cijelog svijeta, vašim parama i vašim oružjem pobio 16,5 hiljada djece u Gazi.

Globalni Jug, koji smrću i suzama plaća vaše zdrave životne stilove i Zelenu agendu, ne kupuje više The Devil You Know priču. Radije će probati sa novim Đavolom. Jer, šta da vam kažem, čovjek nikad nije toliko siromašan da posve izgubi dostojanstvo (no to dostojanstvo zna nestati sa enormnim bogatstvom) i trajno odustane od otpora.

Kinesko rudarenje litijuma i dijamanata jednako je brutalno i razorno po ljude i okoliš kao i vaše. Zašto onda odaberu Kinu, a ne vas? Da sam sklon sarkazmu, kao što jesam, jer ja sam vaš, zapadnjak, rekao bih kako se čini da su ljudi globalnog Juga odlučili poslušati vaš savjet pa su usvojili pluralističke (umjesto jednog, više Đavola) i inkluzivne (uključimo sve Đavole) politike.

Sljedeće vam govorim bez sarkazma, bez trunke cinizma. Ne želim da vidim Zapadni Balkan pod ruskom i kineskom čizmom. Ja vjerujem u velike Ideje Zapada– i u toj vjeri me ne može pokolebati vaša apostazija, to što u njih vi više ne vjerujete.

Ovako kako činite, izgubićete Zapadni Balkan.

Izdali ste sve vaše iskrene saveznike na Balkanu. Bošnjake, koji nisu problem, nego dragulj Evrope, dokaz da islam jeste kompatibilan sa najvišim zapadnim idealima, intervencijama vašeg Visokog predstavnika stavili ste pod efektivnu kontrolu hrvatske nacionalističke stranke, HDZ, čiju ste nesmjenjivost, uprkos tome što je na vlasti evo će 35 godina (a šta je sa idealom pluralizma i smjenjivosti vlasti?), dodatno betonirali.

Izloživši ih ponižavajućim sporazumima sa Grčkom i Bugarskom, uvjerivši ih da je obećanje o „evropskoj budućnosti“ tek daleka iluzija, Makedonce ste gurnuli daleko udesno i ka Rusiji.

Crnogorci, koji su zemlju uveli u NATO jer su vjerovali da savezništvo sa vama znači sigurnost, izloženi su asimilaciji, efektivnom aparthejdu i gubitku čitavog sakralnog nasljeđa: čak ni groblja na kojima će biti sahranjeni nisu više njihova – uz vašu zaglušujuću ćutnju koja znači jasno odobravanje.

Liberalna Srbija je u nevjerici, jer vaš ambasador nastupa kao advokat tamošnjeg autokrate, koji izvozi nestabilnost u čitav region, crta konture svoje balkanske mini-imperije i naoružava se, uz vašu nesebičnu asistenciju. Od Kosova tražite da ne poštuje vlastite zakone i ustav, da bi Beogradski diktator mogao spokojno da podriva njegov suverenitet – vi, koji ste nas učili značaju pravne države.

Na koncu ćete uvidjeti: bilo bi jeftinije da ste diktatorov litijum platili novcem. Jer sve što se novcem može platiti– jeftino je.

A moglo je drugačije: Zapadni Balkan je mogao biti evropeiziran, vesterniziran i spašen od ruske destrukcije da ste makar na tom dijelu planete odlučili da pokažete kako izgleda kada se držite vlastitih pravila i ideala koje prodajete.

izvor (SB)