ALEK Barović: Paraziti i domaćini… (foto)

Strah unutar vladajućih redova pokazuje da su izgleda malo potcijenili inteligenciju građana, pa Spajićeva priča ipak nije toliko prošla među masama. To najbolje znaju oni koji jedva sastave kraj sa krajem, dok premijer po ugledu na Aleksandra od Srbije priča o nekakvim hiljadama eura i ostalim glupostima…

Došlo se do određenog političkog momenta, kada rukovodstvo Spajićeve partije pokušava da svom biračkom tijelu opravda saradnju sa Mandićem i Kneževićem.

Mlađani Čarapić je počeo da radi obje smjene i dežurstvo, ne bi li bio pripravan da što prije odreaguje na svaku kritiku upućenu Spajiću i da za svaku nesposobnost vlasti optuži one koji nisu na pozicijama moći. Upire se iz petnih žila samo da bi se opravdala ova (ne)prirodna simbioza.

Dobro je i to pitanje. Simbioza ili parazitizam? Simbioza je generalno odnos dva organizma u kojem oba imaju neku korist od takvog suživota. Parazitizam je odnos u kojem jedan organizam ima korist, a drugi štetu. Ovaj odnos PES-a i pro-srpskih partija je nešto između.

Oboje imaju korist, jer su na vlasti i jer aminuju sve jedni drugima. Mandić nije mogao izabrati bolje partnere od benignih nazovi Crnogoraca.

Onih koji će prećutati, ali i prihvatiti da se recimo u svim opštinama u kojima ližu jedni druge izvodi samo instrumental himne ili da se, recimo, eskivira kićenje tih gradova crnogorskim zastavama uoči Dana nezavisnosti. Nemam atest da mjerim ničije crnogorstvo, ali znam da takvi nisu ni C od Crnogoraca. I eto ti ih, vojvodo, za bolje nisi, a nama takvi ne trebaju.

Sa druge strane, Spajićeva partija po mom mišljenju ima i debelu štetu. Budući da se i ne radi o partiji, već o skupu više različitih interesnih i ideoloških grupa, jako je teško održati na okupu toliku različitost. Nit imaju opštinskih odbora, nit štabova, nit se poznaju između sebe

Ova glomazna vlada je najbolji dokaz za to. Garantovat bih mogao da ako trećina ministara odluči da se nikad ne pojavi na poslu i sastancima, niko ne bi ni primjetio da ih nema. 

Zbog toga smo došli do ove komične situacije ubjeđivanja glasačkog tijela koje je očigledno zbunjeno. Labilni odnosi i veze onemogućavaju PES-u da formira čvrstu konstrukciju kakvu treba da ima jedna partija, pogotovo ona na vlasti i koja je iznenadila izbornim uspjehom. 

Na budvanskom primjeru smo viđeli da se to urušilo kao kula od karata i da nije uspjelo da se to biračko tijelo zadrži. Sa druge strane, samovoljno su na sebe prikačili tumor koji hrane i koji nastavlja da raste i raste dok ne odluči da se poput pijavice otkači. To će bit u onom momentu kada bude jasno da je iz PES-a izvučena sva korist koju su mogli da pruže i budu spremni da završe na smetlištu istorije.

Naravno, smatram da je Spajić voljan saučesnik u svemu tome. Jasno je bilo od samih početaka da njega zanimaju samo pare i pozicije sa kojih može da ućari masnu proviziju. To se i dešava. Nije mu potrebna tvrda opozicija, nevladin sektor i mediji da bi se to otkrilo.

Dovoljno je ovo što vidimo kao reakciju njegovih dojučeranjih prijatelja i saboraca. Oni mu znaju sve i odlučili su da propjevaju i dokažu sve ono o čemu smo pisali i govorili mjesecima unazad.

Pontije Pilat je mogao pošteđeti Isusa. Osuditi ga na tamnicu i prepuštiti da vrijeme stiša strasti razjarene rulje. On to nije uradio već je simbolično pred masom oprao ruke ne bi li tako sa sebe skinuo zaslugu zbog Hristovog stradanja. Naravno, to nije moguće.

Zanimljivo je i pranje ruku svih onih koji su izigrani, sažvakani i ispljunuti od strane Mandića i Kneževića i cijele te ideološke klike. 

Pogledajte Abazovića koji samo što ne plače na skupštinskim zasijedanjima. Nit jake partije, nit velikog djela, nit istorije. Samo još jedna izdajnička priča u istoriji Crne Gore. Sa druge strane, oni koje je doveo na vlast, našli su drugu žrtvu. Naravno, ne bojim mu se, naplatio je i on tu izdaju.

Do kad će trenutno stanje trajati ostaje nam da vidimo. Strah unutar vladajućih redova pokazuje da su izgleda malo potcijenili inteligenciju građana, pa Spajićeva priča ipak nije toliko prošla među masama. To najbolje znaju oni koji jedva sastave kraj sa krajem, dok premijer po ugledu na Aleksandra od Srbije priča o nekakvim hiljadama eura i ostalim glupostima. 

izvor: analitika.me