ALEKSANDAR Musić, Politikolog: Vučićeva politika se mora poraziti na izborima… (foto)

Valjda bi, radi ozdravljenja Crne Gore, cilj trebao biti i izgradnja mosta prema svim razumnim crnogorskim Srbima, nemalom dijelu stanovništva, micanju njih iz djelokruga SNS režima, a ne odgurivanje tih ljudi od sebe, stavljanjem u neprijateljske ladice i kategorije. Ko u Crnoj Gori izborno, komunikacijski i civilizacijski ne ide široko i inteligentno– u definiciji pomaže neprijateljima Crne Gore– naveo je Aleksandar Musić…

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić naklonost Zapada vješto koristi kako bi se održao na vlasti, prošao neokrznut kroz različite epizode kriminala i nasilja, te širio svoj uticaj u Crnoj Gori i Republici Srpskoj. To je u razgovoru za Pobjedu ocijenio Aleksandar Musić, politikolog i politički analitičar iz Zagreba.

Musić smatra da žmurenje međunarodne zajednice na ono što radi beogradski režim nije nikakva novost, te da je za Vučića karakteristično „sluganstvo i klečanje pred velikima, uz ispuštanje otrova u okolne države“.

-Ovakav raspored odnosa posebno je poguban za one države i aktere koji misle da su „pretplaćeni“ na zapadne simpatije, prije svega za Crnu Goru – ocijenio je sagovornik Pobjede.

Musić napominje i da je vladajuća – Vučićeva Srpska napredna stranka (SNS) dijelom produkt upravo Zapada. SNS je, podsjeća naš sagovornik, stvoren od strane režima Borisa Tadića, njegovog šefa kabineta Mikija Rakića, određenih mafijaških krugova i zapadnih ambasada u Beogradu u operaciji rastakanja divlje Srpske radikalne stranke. Tadašnja ideja je, kako kaže, bila kreirati soft nacionalističku stranku koja će biti pitkija, lukavija i učinkovitija, a pritom slušati naredbe.

– Do dana današnjeg SNS je to i ostao – smatra Musić.

Pritisak

Prema riječima Musića, režim SNS-a precizno je naučio koje su tačke pritiska u Crnoj Gori.

– Kad god se pokušavalo direktno, siledžijski i agresivno – redovno se propadalo. Zato je sada ključan direktan ili indirektan, uspješan ili manje uspješan otvoreni ili obavještajni pritisak na takozvane srednjestrujaše a to su Demokrate, PES i Ura, ocjenjuje Musić, uz napomenu da nužno ne znači da su svi ili čak većina ljudi u ovim grupacijama podložni pomenutom uticaju.

– Te grupacije nastale su iz vrlo jasnih razloga i rasle na vrlo konkretnim stvarima – obilaženje zabačenih crnogorskih sela, zatim na borbi protiv zagađenje crnogorske prirode, na podizanju standarda siromašnih i obespravljenih koji su bili ostavljeni daleko od otuđenog režima – navodi Pobjedin sagovornik.

FOTO: Davor Kovačević

Sa druge strane, Musić napominje da SNS režim pažljivo traži „svaku mikro-pukotinu, svakog poroznog, dužnog ili kompromitiranog pojedinca da bi progurao svoje politike“.

Vučić, prema riječima našeg sagovornika, računa na najveću zabludu crnogorske srednjestrujaške politike – da evropski put rješava sve i da će se sve ostalo (rane, traume, crnilo, nepravda) samo „riješiti“.

– Neće. Dok jedni hitaju ka Evropi u tu svhu pristajući na truli kompromis za trulim kompromisom, drugi svaki milimetar tuđeg popuštanja i tolerisanja pretvaraju u novi metar svog manevarskog prostora – navodi Musić.

Artiljerijska priprema za krupne zahvate je, kako kaže, već odavno tu – narativ o „oslobođenju“ i narativ o „pomirenju“, sve izgovarano mirnim tonom Andrije Mandića – smatra politikolog.

– S obzirom na to da crnogorska opozicija ne zna razbiti te narative, nego se još uvijek svojevoljno utapa u vlastitome poraženome, takve stvari se polako primaju – dodaje Musić.

Primjećuje i da uskoro slijedi „pokušaj uvaljivanja zakona o dvojnom državljanstvu i mijenjanje Ustava – koje će biti predstavljeno kao nešto prirodno u procesu „pomirenja“ – a ostalima u izvršnoj vlasti (primarno PES-u, Demokrate čuvaju privilegije i kod njih ionako sve prolazi) će se ponuditi podrška ex-DF-a za nešto tobože evropsko“.

– A režim u Beogradu je prepoznao i mogućnost parčanja jedinstva manje brojnih naroda kad je u pitanju crnogorski državni interes – primjećuje Musić.

O ulasku Bošnjačke stranke u vlast, Musić kaže da odnos Mandić-Ibrahimović najbolje signalizuje duh te faustovske razmjene do juče nazamislivog.

– Ne boj se, ja tebi x, ti meni y, zaboravimo što je bilo. Samo što neko dugoročno u toj razmjeni dobiva sve, a drugi politički neće postojati kroz koju godinu, a da to ni ne zna – navodi naš sagovornik. Zato će, prema njegovom mišljenju, Vučićev režim u sljedećem razdoblju raditi dvije stvari.

– Tehnikom Overtonovog prozora testirati granice i slabost ostalih komponenti izvršne vlasti (povećavati i popuštati pritisak te polako organski pomicati granice zamislivog) te II) pojačavati propagandu o Crnoj Gori kao državi koja nema budućnost („mafijaška država“, „propala turistička sezona“, „ne odlučuju ni o čemu“, „pudlice Zapada“ (dok istovremeno AV kleči pred Zapadom), 0/24 lobotomija o Sekuli Drljeviću i Saviću Markoviću Štedimliji itd – navodi Musić i napominje da tome treba znati kontrirati.

– Svaka eventualna slabost Crne Gore kamilica je u odnosu na slabosti i truljenje u Srbiji, no to treba znati reći. Svemu ovome se može kontrirati samo na jedan način – tu politiku treba pobijediti na izborima – istakao je Pobjedin sagovornik.

Mrtvo slovo na papiru

Odgovarajući na pitanje da li će naklonost Zapada Vućić ubuduće koristiti kako bi pokušao da isturi Srbiju kao predvodnika u procesu pristupanja EU, Musić navodi da je put ka članstvu za Beograd samo mrtvo slovo na papiru.

– Posljednjih godina režim to ni ne krije – namirisao je slabost Evrope kao jedinstvene snage i okrenuo se bilateralnim dilovima, primarno sa Njemačkom, Francuskom, a onda i – najbitnije – sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Agresivna režimska medijska rusofilija, sinofilija i ispiranje mozga smokvin je list kojem je cilj nasiljem i urlanjem prikriti ono što se na terenu radi – podrška Zapada skupo je plaćena i to ne samo litijumom, za koji je ovih dana Vučić aktivirao sve živo i neživo, od LGBT udruga do četnika, nego rekordnom isporukom granata ukrajinskoj vojsci, kupovinom evropskog oružja, davanjem lukrativnih infrastrukturnih tendera evropskim firmama i dovršavanjem posla razgradnje ostatka srpske države na prostoru Kosova i Metohije – objašnjava Musić.

On smatra da je Vučić na Kosovu učinio ono što niko nije mogao.

– Razgradio je srpsku policiju, sudstvo, zdravstvo, telefonski broj, predao hidroelektranu Gazivode – zbog sebe i svoje vlasti- navodi hrvatski politikolog.

Međunarodni partneri imaju svoje interese

Kada je u pitanju odnos međunarodne zajednice prema zemljama Balkana, posebno prema Srbiji i njenom ponašanju u susjedstvu, Musić ističe da su međunarodni partneri bili i ostali igrači koji imaju svoje interese.

– U njihovim očima danas jesi, sjutra nisi. Zato bi u Crnoj Gori odavno trebala biti upaljena crvena lampica kod svih onih koji iole razumiju u kakvom svijetu žive. I zato je papagajsko ponavljanje i tužakanje pridjevima „prorusko“ i „prosrpsko“ (umjesto pročetničko, proSNSovsko i proputinovsko, proboljševički) besplodno jer kuca na zatvorena vrata – smatra on.

Musić ističe i kako je ambasadorki SAD u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke jasno da je njen kolega u Beogradu Kristofer Hil, glavni partner tamošnjeg režima, a da taj režim „isto tako direktno operativno, ideološki i finansijski kontroliše one snage u Crnoj Gori koje se stalno nazivaju proruskima“.

– Zato je bitnije gledati što se radi, gdje su istinske linije moći, a ne ko što galami, kojim zastavama maše ili što nam se odokativno čini.

Ako sjutra Vučić naredi gospodinu Mandiću i gospodinu Kneževiću da sebi istetoviraju logotip NATO saveza na čelo, oni će to učiniti. I zato je takva situacija za Crnu Goru kudikamo opasnija od primitivnog putinovskog GRU/SVR petljanja po Balkanu jer Crnu Goru može pretvoriti u kolateralu i utješnu nagradu tuđih geopolitičkih dilova – navodi Musić.

FOTO: Davor Kovačević

Istovremeno, smatra naš sagovornik, neinventivnim kvazihladnoratovskim ponavljanjem direktno se sužava prostor procrnogorskog političkog, kulturološkog i percepcijskog djelovanja – pročetničke snage odavno perfidno povlače znak jednakosti između negdašnje carske Rusije, u koju su Knjaževina i Kraljevina Crna Gora iskreno i s ljubavlju gledale s neoboljševičkim Putinovim režimom koji se jezivo, nečojstveno i nejunački sramoti u Ukrajini, a sve to, dodaje Musić, začinjuju udbaškim lažnim tradicionalizmom, polako kapilarno preparirajući dio stanovništva.

– Istovremeno – valjda bi radi ozdravljenja Crne Gore cilj trebao biti i izgradnja mosta prema svim razumnim crnogorskim Srbima, nemalom dijelu stanovništva, micanju njih iz djelokruga SNS režima, a ne odgurivanje tih ljudi od sebe stavljanjem u neprijateljske ladice i kategorije. Ko u Crnoj Gori izborno, komunikacijski i civilizacijski ne ide široko i inteligentno – u definiciji pomaže neprijateljima Crne Gore – naveo je Musić.

Niti će Varhelji odmoći, niti Picula pomoći, treba pobijediti na izborima

Prema Musićevom mišljenju, izbori su početak i kraj svega.

– Da sumiram – niti će vam Varhelji odmoći, niti će vam Picula pomoći, niti će vas Popa čuti – treba pobijediti na izborima. Izbori su početak i kraj svega. Agresivni režim iz susjedstva treba znati nadigrati. I to mora biti zajednički posao svih Crnogoraca, svih Srba koji vole Crnu Goru i svih manje brojnih naroda. Ko to ne razumije, ne razumije ništa – poentirao je Musić.

U suprotnom, dodaje, kuknjava, potrošene kategorije i moljakanje za milost izvani samo odguruju sve veće postotke stanovništva od ideje zdrave, ponosne i nezavisne Crne Gore, a tu onda predatori sa strane dolaze tek kao završni udarac.

– Da bi Crna Gora bila vječna, mora ponajviše biti – inteligentna. Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije pamet u junaka– zaključio je Musić.

Autor: Bojan Đurišić

izvor: pobjeda.me