Ljubomir Filipović: Što mi se Desilo Juče u BUDVI?

Dobro jutro! Ne znam je li vama ovo više dosadno, ali meni jeste. Svako malo “napadi”, svako malo “prijetnje”. Ne sjećam se da sam o svemu tome pisao u Deset do Osam, ali danas bih, jer mislim da se tiče svih vas. Viđećete zašto.

Što mi se Desilo juče u Budvi?

Dižem se rano ujutru da bih pisao i da bi tekstovi bili što svježiji. Onda oko 7.30, prije vrućine, idem do kancelarije na Fakultetu da radim. Pošto pored fakulteta postoji mala pjaca, neđe oko 10 obično pođem da đeci kupim malo voća. I tako sam juče dok sam se vraćao sa pjace, zamišljen išao zagledan u kesu da provjerim da li sam lud, da li je prodavačica nešto pogriješila, ili tih par kila voća stvarno koštaju 28 eura.

U tom trenutku sam čuo čovjeka koji prolazi pored mene i psuje i sudara se sa mnom u prolazu. U momentu šoka sam nisam bio siguran da li meni govori, ali onda sam ga prepoznao.

Znam ga sa društvenih mreža i iz medija, funkcioner lokalne vlasti, koji se u karijeri probio 24-časovnim prisustvom na fejsbuku i najgorim vrijeđanjem svega i svakoga. Uličar. Jedan od onih koji život provode po kafanama. Nije on jedini, mnogi ljudi koji imaju karijere i ozbiljne poslove, na mrežama izgube inhibicije i deru koliko mogu.

Nekad je to dobro. Društveni aktivizam na mrežama nekad stvara pritisak na vlast.

Pominjem ovo o gospodinu, jer je to fenomen politike u Crnoj Gori. To da su se mnogi probili na pozicije bukvalno pljuvačinom na mrežama. Gospodin Tihomir Dragaš na primjer. Ali ipak, Dragaš nije uličar, čovjek ima karijeru i nije prećerivao u uvredama. I nije jedini, ima primjera mnogo.

Kustudić je nešto poput Markuša: mizoginija, homofobija, anticrnogorstvo, islamofobija, antiukrajinstvo i velika ljubav za Putinovu Rusiju. Sve ga je to 2021. dovelo do mjesta direktora Sveti Stefan Hotela.

E ovo bi trebao da bude vrhunac današnjeg teksta, jer je ta firma najbolji mogući primjer uhljebništva i budžetskog parazitstva ikad. I nije ju napravila ova vlast. Napravio ju je DPS u pripremama za privatizaciju Budvanske. Dakle Sveti Stefan hoteli je nastao diobom iz Budvanske rivijere prije par godina i njoj pripadaju Sveti Stefan i Miločer, hoteli u većinskom državnom vlasništvu, koji su pod dugogodišnjim zakupom. “Firma” je jedna kancelarija u Akademiji znanja i ima par zaposlenih. Sve astronomske plate. Jedini zadatak joj je da primi zakupninu i proslijedi je dalje.

To je suština današnjeg teksta, a ne to što sam ja po ko zna koji put napadnut i omalovažen od koritaša. Ovih i onih. Ništa Kustudić nije ružnije rekao nego mnogi botovi partija na vlasti i u opoziciji onda kada sam pisao o njihovim šefovima, tj držačima ključeva korita. Suština je da se ljudi do uspjeha u novom sistemu probijaju mržnjom i burikanjem i urlikanjem. Što na ulici, što na mrežama.

Kustudić je jedino interesantno, originalno i meni neshvatljivo juče pored “Mrtav si” “Svinjo” i ostalim uobičajenim repertoarom. zaprijetio i sa “znaš kad ćeš uć u Srbiju, nikad”. Neka se ne boje, nisam ni planirao da idem tamo. Bar dok se situacija ne promjeni. Nekim Budvanima ne postoji svijet dalje od Beograda. Ovjekovječeno u čuvenoj frazi “svuđe na svijet i u Beograd”.

Ono što je još bitno pomenuti je da je čovjek nakačen na ruske propagandističke strukture, i da se ne odvaja od ruskog dobrovoljca Igora Damjanovića i sličnih. I, da puštim zdravoj dozi paranoje na volju, mogao bih pomisliti da je jučerašnji “susret” mogao biti smišljena provokacija, na koju srećom nisam odreagovao. Da je riječ o mogućoj smišljenoj provokaciji, u prilog govori i ujednačeno i koordinisano izvještavanje prosrpskih proruskih medija juče: Alo, Borba, IN4S, Dan, Adria i portal RTCG.

Sve u svemu, nema razloga za brigu. Čovjek me je prijavio. Danas idem u policiju da dam izjavu. Viđećemo što će tužilaštvo raditi. Ne očekujem ništa od tužilaštva koje je oslobađalo ljude koji su prijetili silovanjem porodice, a koje je, vjerovali ili ne, hapsila srpska policija u Beogradu. Za sve prijetnje i napade tokom godina, osuđen je prekršajno samo jedan čovjek, koji je organizovao lov na mene na društvenim mrežama. Kad su se ljudi slikali sa oružjem i prijetili i slično. Kažnjen je sa 300 eura.

Ja ću ovoga prijaviti za lažno prijavljivanje. Ovo drugo za ugrožavanje i vrijeđanje, ne pada mi na pamet. Ne bojim se ni njega ni nikoga od njih više. Znam da će me država zaštititi. Kad bi se zezali.

Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)

izvor: http://cdm.me