SLAVKO Mandić: Umjesto da očekivano IZDA sebe, CRNA GORA u Njujorku neočekivano IZDALA SRBIJU… (foto)

Opet bi molebane i litije, šatorska naselja i prase na ražnju ispred skupštinske stolovače četničkog stolovnika, okađenog šljivovicom i bijelim lukom i po kojom koljenicom. Čekala bi zvona i popovi spremni da najave pokret. U boj!

U bitku za Vučića i psihogenim faktorima sklonog Dodika. Da krenu u akciju, nadajući se još jednom sramnom piru, o kome sanjaju od rođenja pa do sudnjega dana. Naprijed bi išli bajkeri s Prevlake, crni da crnji ne mogu bit. Pa red popova, pa popadija Milica i otac Prle. Umalo da zaboravim i Danicu pjevačicu, srbijansku zavjetnicu, preletačku ministricu.

Za ovu priliku specijalni gost molebanskih litija bila bi Vučkova izaslanica zabrinuta petrolejka Brnabićka. Ogrnuta plaštom duginih boja, sa suzom zbog izgubljenog Kosova i njujorške Rezolucije o genocidu u Srebrenici, došla je da podrži brata po škanju, nadaleko čuvenu prvu koljenicu crnogorskog sabora.

Onoga čija riječ nikome ništa ne znači, ali koja prepane vrhovnike vlasti, koji se zatresu prvo, a kao drugo saopšte da su se šalili. Uz poeziju sa radnim naslovom „Veseli se srpski rode“, ponovljenu tri puta, zbog troprstaškog protokola, odnekud bi se iz mase izdigao čuveni klerokočanik JoVanikije, zvani Mićko, helikoptersko slijetalo na gnijezdo od orlova i sokolova. Oteto sada, ali biće vraćeno u nekom drugom vremenu.

Na bulevar Stanka Dragojevića, istaknutog crnogorskog revolucionara i borca za slobodnu i časnu Crnu Goru, dok ih pljusak nije naćera u stampedo, primijećeni su Goran Danilović, Vladimir Dobričanin, bivša ministarka Vesna Bratić, te predsjednik Opštine Zeta Mihailo Asanović, ali i paroh podgorički SPC Predrag Šćepanović. Dan prije bio je veličanstveno skrojeni Marko Milačić. Sve „prestižni“ srpski (ne)dostojnici, sa ukupno 1% podrške javnosti. Vele, sad i manje.

Ispred Vlade kolo zaigrala žena četnik, po sopstvenom kazivanju, Vesna Bratić, bivša četvoromotorna ministarka, koja će kad tad nepristrasnom sudu kazivati kako namjerava da otplati dug državi, nastao zbog namjerne pohare njenog finansijskog sistema. Već bi ona platila cijenu, ali pravosuđe rabota neka mnogo važnija hapšenja, uz obavezno prisustvo maskirnih uniformi, fantomki i marama za pokrivanje lica. Da nije toga, već bi ona vrćala dugove. A možda malo i u Spuž odmorila. Ko zna. Pretpostavka nevinosti dok se ne dokaže dokazano.

Uzbudila se Bratićka, što na Vraneša liči. Ama isti. Malo samo drugačija glava spolja. Unutra sve potpuno isto. I jedno i drugo Vraneš, ili obrnuto.

Vidi ona, odnio je vrag šalu. Prohujali su dani sreće i (ne)prirodne moći u vihoru noći. I nasta mrak mrkli. Ženi četniku oči sijevaju. Žeže oganj po tužnoj kokardi. A ona tuži sirotica. Ni stotinu ih ne bi noćas.

Nema đeda, pa nema ni ljudi, reče. Jer da ih je bilo, ka onomad, ona bi bila zaštićena.

Ovako, ko zna što će u nastavku ova vlast. Pogotovo sad kad je rezolucija izglasana a Raja neće dat fotelju za ideologiju. Još manje za riječ. Koliko je on puta slično reka. Pa poreka. „Žrtvovaće“ se on, samo da se ne vrne DPS. Vidi koljenica da to kod naroda prolazi. Istina ne onako kako je prolazilo ranije, ali još ima prođu.

Neko će za ovo odgovarati, oglasi se meko plasirani profesionalni Srbin Goran, nedavni državnoispitni uspješnik, koji je mimo zakona na mjesto koje pokriva i o kojem pojma nema. Ali je član. Valjda je to dosta. Njegove zasluge za narod svoj, srpski razumije se, jer drugi i ne postoji, velike su. Ako ne sad trenutno, a ono u vremenu daleke budućnosti. I to ne samo u Crnoj Gori no i u čitavom svijetu.

Odgovaraće, nadamo se svi. Možda i njega zakači kakva strkotina? Viđeće kurje oko pravde sve što treba oko toga (zadebljanje usljed pritiska). Još malo da poapsi što osta od naroda, pa da se bači na pravu rabotu.

Organizovane su juče i medijske sesije u Srbiji oko ogromne „izdaje“ Crne Gore, čije je DA slomilo Vučića. Bio je crn ka ugarak. Zamotan u zastavu, brisao je znoj koji se potocima slivao niz izmučeno lice. Uradio je sve što je bilo moguće u ovom trenutku. Moćnicima je skresao, pa sad što bude. Nijesu mu oni ni bili problem. Crna Gora jeste. Bože kolika mu je to rak rana. I vaskolikom srpstvu.

Prevari me, bijesno je ponavljao Vučić. A dvojac njegovih predstavnika u Crnoj Gori mu je garantovao da će ubijedit Spajića po sistemu zakona jačeg, koji apsolutno garantuje uspjeh. Ako glasa, srušiće mu Vladu. Problem je onda što ni njih u vlasti neće biti. A taman im se posrećilo. Ne pušta se to tako, smatra koljenica u virtuelnoj poruci vlastitom šefu.

A moglo je sve drugačije da bude. Kako lijepo objasni „mudra“ Ljiljana Smailović, nekada novinarka, urednica, kolumnistkinja. Crna Gora joj je što i Vučiću, i gotovo svima iz pozicione i opozicione politike, nešto što ne treba da postoji, a ako već mora, onda da služi, ne svojim, nego isključivo interesima Srbije.Crna Gora je izdala, mada je to već uradila kad je Milo Đukanović priznao Kosovo, kazala je ova geostrateška ekspertkinja.

Potom ide briljantno tumačenje svijesti i savjesti njenog neviđenog moždanog sklopa, bar kad o Crnoj Gori govori. Po njoj je crnogorska delegacije trebala makar u WC da ode kad bude glasanje. Smailovićevu, inače rodom i prilično dugim stažom baš iz Sarajeva, ne bi se reklo da je „izdaja“ Crnogoraca toliko pogodila. Nju je pogodilo što se Vučić nije śetio da učini ono što je uradila Crna Gora.

Da uzme taj amandman od Amerikanaca pa da kaže: ajde da dogovorimo neka dva amandmana. I onda da izađe i saopšti: pogledajte, primorao sam Njemce i Amerikance da mi promijene rezoluciju i evo samo je individualna odgovornost.

On je mogao da uradi ovo što su uradili Crnogorci i da taj amandman, koji ne mijenja apsolutno ništa, da proglasi ustupkom zapadnim partnerima i da kaže: Ne možemo mi tu ništa.

Bar njemu nije teško da slaže. I razumije se, narod bi mu povjerovao, ka i vazda do sad. Ali ti Crnogorci pusti. Opet Vučka prevariše. Dobro ga srce nije strefilo. Tačno je da je bio crn, ali poslije i crven ka rombun. Vučko – gola voda ili tako nekako, bi mu indijanci nađenuli ime.

Da mu je tamo bila Smailović Ljilja, pa da povede Crnogorce do wc-a, sve bi bolje ispalo. A on povede Marka. I onoga drugoga. I sve neke bez veze. Da makar povede ovog „sjajnog“ Vladana Petrova, profesora beogradskog Pravnog fakulteta, a prije umišljenog autoriteta napuvanoa, ali zato ne baš pametnog, koji objasni da je Crna Gora mala, minorna, nesamostalna država koju oni previše ističu. Beda od čoveka za ovoga bi kazali čak i Vučićevi.

A on, i samo on koji se zastavom hrani, nit piri nit viri. Ne dadoše mu ni da je razvije. Da pokaže ljepotu i raskoš njegove muke. Pa je ostavi na kraju, tačnije pokloni predlagaču.

E pa sad neka plaća.

Mada, pomoći će braća Informer, Kurir, Pink i Happy. Tako da je najgore prošlo a junak se srećno vrnuo doma.

Nacionalne frekvencije, nego što!

p.s.
Za Vučka i iskrivljenu tumačicu naših odluka, ono što ona očigledno namjerno zaboravlja, a to je činjenica da je Crna Gora suverena, međunarodno priznata država i da nam je Srbija samo komšinica i ništa više. I to, po žestokim žaokama i napadima svakodnevnim na nas, ne baš dobronamjerna i poželjna.

Piše: Slavko Mandić

izvor: aktuelno.me