DAVOR Đenero: Ko god misli da bi Spajićeva Vlada mogla voditi pristupne reforme- gaji lude nade… (foto)

Sagovornik Analitike ukazuje da je moć Mandića prerasla u veto snagu, te da od antievropskih opcija nije realno očekivati da se posvete reformama. Problem Crne Gore je, kako kaže, to što ne postoji konsenzus o ključnim ciljevima ne samo između vlasti i opozicije, nego unutar Vlade i vladajuće većine

“Veliki pravnik kojeg i vi u Crnoj Gori, i mi u Hrvatskoj, smatramo važnim u pravnoj istoriji, staru je latinsku sentencu prepjevao riječima: “Što se grbo rodi, ni vrijeme ne ispravi”.

Vlada Milojka Spajića, oslonjena na podršku onoga što smo nekad poznavali kao DF, a što je i nekad i danas bila antidemokratska, velikosrpska i proruska opcija, spremna i na konspiraciju protiv države u kojoj djeluje (nije riječ samo o učestvovanju pripadnika te opcije u pokušaju državnog udara 2016, nego i o brojnim drugim situacijama, poput onog legendarnog „konsultovanja” njihovog funkcionera Strahinje Bulajića s agentima SVR- a, u vrijeme kad je kao potpredsjednik Skupštine opstruirao formiranje nove vlade) grbo je rođena.

Zato je unaprijed jasno da nikakve povoljne rezultate za Crnu Goru, niti protekom vremena, ne može postići”, kaže Đenero.

Mandić i DF uspostavili političku dominaciju

Sagovornik Analitike ističe da je pitanje je li Vlada na rubu pada.

“Kamo sreće da jeste, ali se ne čini tako. Raspadom PES-a i sukobom dvojice ključnih ljudi tog pokreta, koji je po svemu sudeći nadziran i upravljan izvana (iz Beograda), moć Andrije Mandića prerasla je njegovu „veto snagu” i on je postao ključni akter u takvoj koaliciji.

Igra koju igraju Bečićevi akteri u Vladi, ministar unutrašnjih poslova i ministar odbrane, prije svega, pokušaj je da i Demokrate steknu veto poziciju u toj vladi, a nikako nije najava da bi oni mogli provocirati raspad većine”, naglašava Đenero.

Poručuje da ko god se nada da bi od Spajićeva Vlada mogla voditi pristupne reforme – gaji lude nade.

“Stanje koje je uspostavljeno pogoduje akterima koji učestvuju u administraciji, a posebno njihovim pokroviteljima. Niti Demokrate, niti ono što je ostalo od Spajićevog PES-a, a niti politička opcija koju oblikuje Milatović, ne mogu na izborima računati na veću snagu nego što je imaju danas, a Mandić i DF uspostavili su političku dominaciju kakvu su teško mogli i sanjati”, ističe Đenero.

Iako, kako kaže, ne mogu činiti ništa korisno ostaće na okupu.

Čitaj još: Donald Trump: Pozivao sva mjesta gdje se moli Bogu da se "otvore odmah"... (foto)

“A Mandić će sistemski iskorišćavati vrijeme za razaranje demokratske političke kulture i crnogorske državnosti, pa i njenog evropeizma i euroatlantizma”, podvlači sagovornik Analitike.

Vladavina prava u hrvatskom pristupanju EU bila ključno pitanje

Govoreći o potencijalnoj rekonstrukciji Vlade do ljeta, te koliko će to uticati na dobijanje IBAR-a, Đenero ukazuje da je vladavina prava i u hrvatskom pristupanju EU bila ključno pitanje, te da su poglavlja 23 i 24 posljednja zatvorena, kad je sve drugo već bilo gotovo.

“Ali, s uvođenjem IBAR-a pregovarački uslovi postali su još zahtjevniji, a pitanja vladavine prava i poštovanja zakona postala su još važnija. Crnoj Gori je iz krugova Evropske unije, u vrijeme formiranja parlamentarne većine, poslato bezbroj poruka kako bi nova Vlada morala biti sastavljena isključivo od proevropskih opcija, a kako bi protivnici Evropske unije morali biti politički potisnuti.

Kad se vidjelo da prije svega Jakov Milatović neće prihvatiti taj savjet, Spajiću je došao drugi – da resori koji se tiču vladavine prava i nacionalne bezbjednosti moraju ostati u rukama PES- a i pod kontrolom onih opcija koje su vjerodostojne kao pro-evropske”, ističe Đenero.

Taj savjet, kaže naš sagovorink, nije uvažen, a samo Ministarstvo pravde ostalo je pod PES-ovom kontrolom.

“Sada je i to ministarsko mjesto na stolu, radi zadovoljavanja PES-ovih apetita za 40 odsto moći unutar vlasti. Dogodi li se da zaista to ministarstvo dođe pod DF- ovu kontrolu, jasno je da će ova proruska i velikosrpska opcija imati u rukama snažan alat za blokiranje bilo kakvog napretka Crne Gore u njima mrskom institucionalnom dijalogu. Kako se to radi, najlakše je vidjeti na primjeru razvoja institucionalnog dijaloga koji vlada njihovog pokrovitelja Vučića u Srbiji vodi s EU”, naglašava Đenero.

Sukob Milatović- Spajić spolja kontrolisan

Osvrćući se na situaciju u Šavniku, te koliko je taj “slučaj” postao i poligon za nastavak političkog nadgornjavanja predsjednika i premijera, Đenero naglašava da ga najviše brine činjenica da sukob Milatović-Spajić izgleda kao da je spolja kontrolisan.

“Uostalom, poznato je da je Beograd imao ključnu ulogu u selekciji koji će od ove dvojice aktera zauzeti koju poziciju. Međusobno se sukobljavaju, ali su i jedan i drugi vrlo lojalni gospodaru Vučiću.

Bojim se da je taj sukob osmišljen kako bi se u Crnoj Gori stvarala blokada i dojam nestabilnosti, a kako bi pritom najmračnije aktere velikosrpske i proruske politike „prodavali” kao garante kakve takve stabilnosti”, upozorava Đenero.

Čitaj još: Zamjenik ukrajinskog ministra: U Ruskom baru u Podgorici zaposleni nose uniformu sa "Z" simbolom ruske agresije? Filipović- Istina je... (foto)

Bez konsenzusa o ključnim društvenim ciljevima

Upitan može li Crna Gora očekivati napredak u integracijama ukoliko je neprestano u nekoj vrsti političke neizvjesnosti, sagovornik Analitike ukazuje da je problem Crne Gore prije svega to što ne postoji konsenzus o ključnim društvenim ciljevima, ne samo između vladajuće većine i opozicije, nego unutar Vlade i vladajuće većine.

“Hrvatska je imala vrlo nepovoljnu klimu za pretpristupne pregovore, nije bilo saglasnosti unutar EU treba li je primiti u Uniju, ili bi ona trebala da čeka pred vratima budući paket proširenja, prije svega Srbiju. Ključno je u hrvatskom napretku bilo to što je postojao potpuni konsenzus vlasti i opozicije o važnosti evropske integracije.

Hrvatska je čak formirala i tijelo, Nacionalni odbor za praćenje pregovora, kojem je na čelu bio predstavnik opozicije (najprije Ivica Račan, nakon njegove smrti Vesna Pusić). Taj konsenzus je bio ključan za napredak institucionalnog dijaloga i u nepovoljnim prilikama”, zaključio je Đenero.