DRAGAN Bursać: U kojoj su ono državi Pljevlja? (foto)

“Malo je problematično što čelnika Pljevalja plaćaju poreski obveznici Crne Gore, a ne Srbije, dok mu opština slavi srbijanske države praznike ali dobro, šta sad… pa za ovo se borila “osvežena“ Crna Gora kako su joj tepali iz Beograda.

Nego vi provjerite malo tu geografiju, kako vam se ne bi desilo da iz Podgorice ili Nikšića trebate pasoš do Pljevalja. Hoće to kad okupatoru prepustite svoju zemlju.“

Vijest glasi da opština Pljevlja organizuje svečanu akademiju povodom obilježavanja 220 godina od Prvog srpskog ustanka i 189 godina od proglašenja Sretenjskog ustava.

Dobro, kazali bi mnogi iz regije, jeste malo nategnuto i nacionalistički, ali ko brani Srbiji da organizuje na svom tlu akademije kojekome i koječemu u čast.

Samo što Pljevlja nisu u Srbiji, nego u Crnoj Gori. Još uvijek.

Ključno je ovo još uvijek.

Otvoreno kršenje ustava Crne Gore

Kaže mi poznanica prije neki dan kako su se neočetnici u Crnoj Gori prije mnogo bolje maskirali svoje aktivnosti i kako sad to rade poprilično traljavo, manje suptilno i providno. A ja joj odgovaram kako više nemaju potrebe za suptilnošću jer je srpski svet, htjeli to neki priznati ili ne, došao (sve se čini) da ostane zauvijek u Crnoj Gori.

Ili da to preformulišem ovako:

“U Pljevljima proslavljamo 220 godina od Prvog srpskog ustanka i 189 godina od Sretenjskog ustava. Poslije Božića, Vaskrsa i Vidovdana najznačajniji dan za cijeli srpski narod. Treba da ga proslavlja cijeli srpski narod od Australije do Amerike”.

Ovo ne konstruišem ja, niti kakav srbijanski neočetnik, nego predsjednik opštine Pljevlja Dario Vraneš. E sad, da li je i on neočetnik, do njega je i vaše procjene.

Da se zna da je sve srpsko, majka mu stara-baš od Australije pa sve do Amerike, kakve su i bile prvobitne nakane za kosmičku Srbiju, pa za onu malo manju, a opet Veliku Srbiju i na koncu za srpski svet. Prve dvije opcije su se izjalovile i spektakularnim srpskim porazima, ali se velikosrpski nacionalisti itekako drže ove treće.

U čitavoj ovoj priči malo je problematično što Vraneša i ostalu ekipu plaćaju poreski obveznici Crne Gore, a ne Srbije, ali dobro, šta sad…pa za ovo se borila “osvežena“ Crna Gora kako su joj tepali iz Beograda.

I naravno da u tom kontekstu Vraneš nije odgovorio na novinarsko pitanje, kako komentariše osude pljevaljske opozicije i dijela crnogorske javnosti da ovim događajem podriva ustavni poredak i narušava suverenitet i Pljevalja i Crne Gore.

Jer njega ni opozicija, a pogotovo “dio crnogorske javnosti“, koji je još pri zdravoj pameti i obrazu ne interesuje ni koliko crno ispod nokata.

A trebao je taj dio crnogorske javnosti sve sa pratećom opozicijom i pokojim neopredeljenim znati i nakon 2020. i nakon 2022. da će ih ovo dočekati od “boraca protiv korupcije“ i ostalih nositelja vrijednosti Dragoljuba Draže Mihailovića.

Ustav je tu, da ga neočetnici mijenjaju, ko im brani!?

Nego, kako se zove, taj ustavni poredak, šta sa njim?!

Pa to i ne pitajte, mijenjaće oni ustavni poredak vrlo brzo. I to na način da Crna Gora postane ili Republika Srpska ili neka izdijeljena poluplemenska teritorija u kojoj će vlast biti lokalni namještenici, a prava moć će biti, a gdje drugdje nego u Beogradu.

Pod dirigentskom palicom, pogađate, Crkve Srbije.

Da je to tako svjedoči i pusti fakat da u programu u Centru za kulturu Pljevlja, pored Vraneša, učestvuje i vladika mileševski Atanasije, koji je terenski duhovni opretavac za ovaj dio srpskog sveta, čuj mene Crne Gore.

Premijer i Predsjednik glavama u pijesku

Ali nije đavo da za ovo kršenje ustavnog poretka Crne Gore na teritoriji Crne Gore ne znaju premijer Spajić i predsjednik Milatović?

Znaju, naravno da znaju, ali eto, nije red da se oglašavaju da ne remete sitnu metriku Sretenjskog tihovanja i dobrih kolacionih odnosa.

A šta je sa nesrbima, da prostite, kojih ima u Pljevljima i diljem Crne Gore? Neka se poklope po ušima i neka ćute, neka se navikavaju na “neku novu svetlost“, koja više liči srpskom srednjovjekovlju, ali što se kaže, glasali ste (ili niste) sad gledajte!

Ali u crnogorskom perpetuum mobilu u kojem se ne zna ko će koga, ovakvu nakaradnu situaciju je iskoristila lokalna URA pa se umiješala među vladajuće ćutologe i izrazila zabrinutost. Baš divno, od četnika brane raju oni koji su direktno učestvovali u klerikalnoj četničkoj kontrarevoluciji.

Ostali imaju prečeg posla, poput gledanja u sunce i ostalih zgubidanskih zamlata.

I kao što rekoh – juče Nikšić, danas Pljevlja, sjutra neka se pripremi nije više ni važno koja opština.

A sad za kraj pokušajte zamišliti bilo koju opštinu u Srbiji koja slavi Dan nezavisnosti Crne Gore?

Smiješno vam?

Naravno da vam je smiješno jer je to nemoguće: ideološki, pravno, ustavno, zakonski, državnički. Pa je Srbija, kakva god da je, država u kojoj se zvanično ne slave tuđi državni praznici dok se Crna Gora dobrovoljno svrstava u srpsku guberniju, da ne kažem provinciju.

Koliko se Vraneš osilio svjedoči i njegova izjava u kojoj Pljevlja odavno vodi pod rašku oblast:

“Gdje ima normalnije nego u centru raške oblasti…. Nadam se da će se ovaj praznik u Pljevljima slaviti vječno. Ovim apsolutno ne podrivamo Ustav Crne Gore, već slavimo njegoševsku Crnu Goru”, poručio je Vraneš.

A šta, nisu Pljevlja u Sandžaku Vranešu? Otkud da je Njegoševa Crna Gora četnička? Znaš li da se sad Njegoš okreće u grobu?

Samo su neka od pitanja koja mi prolaze kroz glavu dok čitam Vranešove nebulozne, a opet zastrašujuće izjave.

Ali, da vam pravo kažem, nije to sve, uvijek može gore.

Na pitanje da li će Opština Pljevlja ove godine organizovati svečanu akademiju povodom 18 godina proglašenja nezavisnosti Crne Gore ili povodom 83 godine od Trinaestojulskog ustanka, Vraneš ne daje konkretan odgovor.

“Imamo do maja dosta vremena pa ćemo razmisliti i o tome”, istakao je on.

Da, da Vraneš će razmisliti hoće li slaviti zvanični državni praznik države čiju platu prima. Tako vam je to, da prostite, kad nema države, preciznije kad mu je druga država u glavi.

Nego, zaista jesu li Pljevlja u Crnoj Gori ili Srbiji?

Provjerite svi malo tu geografiju, kako vam se ne bi desilo da vam iz Podgorice ili Nikšića treba pasoš do Pljevalja. Hoće to kad okupatoru prepustite svoju zemlju.

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

izvor: cdm.me