DANILO Marunović: Prvih 100 dana neidentitetske vlade CRNE GORE sa 100 identitetskih tema… (foto)

Najveći paradoks u svemu je zamjena teza da ova Vlada identitetska pitanja stavlja 100 posto po strani, a mi zapravo živimo vrijeme najveće međuvjerske i međunacionalne tenzije od kad se nacionalizam pojavio na Balkanu…

PODGORICA: Crna Gora, Kolumne, vijesti, četvrtak, 08, 01. 2024… 08: 22… DANILO Marunović: Prvih 100 dana neidentitetske vlade CRNE GORE sa 100 identitetskih tema… (foto)

Prošlo je 100 dana aktuelne Vlade, treće po redu od kad se desila “avgustovska kontrarevolucija”. Po čemu ćemo je pamtiti?

Kada je Zdravko Krivokapić u izbornoj ljetnoj noći cjelivao “smrtonosnim poljupcem” Amfilohija Radovića, poglavara crkve koja je kasnije u svojim katakombama i sastavila tu Vladu, svi smo znali da je Vučić konačno uspio da penetrira svoj ruski proksi uticaj u NATO državu – Crnu Goru. 

No, tog ćemo Zdravka pamtiti po tome (osim što je pomjerao planine snagom volje) kao čovjeka koji je po sred Beograda odbio da potpiše Temeljni ugovor. Niko tada nije slutio da sve može biti još gore. Mnogo gore.

Ništa manje dinamična i kontroverzna nije bila naredna, Dritanova Vlada, koja je vladala bez podrške cijelu vječnost i koja je, u filmskom manevru, jednog ranog jutra potpisala taj Temeljni ugovor. Grobovi naših djedova, osvanuli su na tuđoj teritoriji. 

Ko je god tako doživio taj čin veleizdaje, čekala ga je spremna medijska omča nacionaliste. Funkcioneri te nove elite, kojima je poštenje bilo toliko važno da su mahali i prijetili spiskovima ko će sve u “ćuzu” i sami su hvatani na djelu, sa rukom u državnom džepu. Metod – uhvati, poljubi, pusti – bez pravosnažnih presuda postao je politički buzdovan sa kojim su se pravili dilovi iza zatvorenih vrata. Svi sa svima.

Ova Vlada, sudeći makar po prvih 100 dana, neće nam se dugo zadržati u memoriji. Tačno je, evropski integracijski put je, čini se, dobio na ritmu. Međutim, nije ga Vlada svojim naporima aktuelizovala. Aktuelizovao ga je komplikovan geopolitički momenat.

Uprkos netransparentnosti, bezidejnosti, odsustvu vizije i sada već splasnulog i deplasiranog ekonomskog populizma, ova Vlada je građanima jednu stvar, jače od prethodnih, na silu “ućerala” u glavu – zabludu da su identitetske i ekonomske teme suprotstavljeni pojmovi.

Ajde da za trenutak po strani ostavimo veliku istinu da je tabuiziran samo crnogorski identitetski problem, kao posljedica političkog targetiranja birača. Jer, nema Crnogorca kome trobojna krpa/zastava Andrije Mandića po sred parlamenta neće zasmetati i zbog koje mu se neće uzbuniti kompletno biće.

Sve što ovu Vladu čeka za riješiti u narednom periodu je na fonu turbo identitetske ravni

Nema svjetske ekonomije koja svoj uticaj nije gradila kroz identitet sopstvene nacije. Kultura, kao par ekselans identitetska kategorija, na primjer, jednoj Britaniji je donijela ekonomsku superiornost na svim meridijanima. Identitet je pogonsko gorivo ekonomije, njen trejdmark, njen međunarodni marketing…

Ta agresivna laž koja je stala nogom za vrat svakom ko joj se suprotstavio srušila je zbog sitnih političkih šibicarskih ambicija, najbolju tekovinu bivšeg režima- građansko ustavno ustrojstvo. Jedino je takav model mogao prevazići matrix u kom nam prođoše životi – “ko je Srbin ko je Crnogorac”.

Znamo svi već napamet da je pobuna protiv rušenja građanskog koncepta koštala svakog pojedinca društvenog statusa, profesionalne marginalizacije i stavljanja u kontekst “prevaziđenih”, DPS ili “privilegovanih”.

To konkretno znači da ako ste se pobunili na Mandinu trobojku vi ste – komita. Toliko je prost, agresivan i totalitaran narativ ove bezbojne Vlade u kojoj se može sve i ne može ništa! Zna se, nismo baš svi ludi ili se pravimo ludi, što znači kad neko stavi zastavu na određenu teritoriju!

“Nemam vremena ni mentalnog kapaciteta da se bavim identitetskim stvarima, zastavama, fakultetima za jezike… ” – ovo je izjava premijera Spajića u kojoj čovjek sasvim iskreno “ispaljuje” javnosti stav da mu je lični kapacitet toliki da mu pod identitetske teme spadaju zastave i neki fakultet za jezik.

To je nivo ravni razumijevanja najveće identitetske krize ove zemlje od obnove državnosti, lidera te zemlje? Ako su zastave i “fakultet za jezik” deplasirane teme, ima li ova vlada u dalekoj najavi dovođenje nekog mega investitora koji će napraviti novu Lušticu ili Portonovi, Porto Montenegro? Šta su njegovi kapaciteti onda, zapravo?

Spajić: Podržavam isticanje svih zastava, ali naravno…

Najveći paradoks u svemu je zamjena teza da ova Vlada identitetska pitanja stavlja 100 posto po strani, a mi zapravo živimo vrijeme najveće međuvjerske i međunacionalne tenzije od kad se nacionalizam pojavio na Balkanu. 

Dakle, Crna Gora pod Vladom koja prezire “identitetske teme” živi opsjednutost tim temama. Sve što podrazumijeva narativ rijetkih medijskih izdanja premijera Spajića u suprotnosti je sa realnošću.

To se najbolje očitava u dva krupna paradoksa. Jedan je tolerancija na politiku DF- a, koji za sada, osim po dubini, ima mjesto šefa parlamenta. Turbo nacionalizam prestaje da smeta kada zatreba podršci za njihovu većinu. U pitanju je politička skupina zasnovana isključivo na identitetskoj platformi.

Drugi paradoks je kadrovska politika koju ovih dana možemo da vidimo svi u svojim esnafima i kolektivima. Čest je slučaj da vidimo neke legendarno ostvarene pojedince kako osiono “lete” sa menadžerskih pozicija, a umjesto njih dolaze potpuni profesionalni anonimusi i amateri. Uslov je da su – bliski vlasti.

Previše “identitetskih” tema za Vladu koja ima averziju prema “identitetu”. Za Vladu u kojoj su “zastave” i tamo neki fakultet za jezik isto

Oni koji nisu bliski vlasti i razmišljaju svojom glavom (makar slušajući ispovijest kolega iz kulture) doživljavaju sljedeću sudbinu: u kolektivima bivaju označeni kao da su leprozni i skrajnuti na margine. Za njih su zatvorene opcije gostovanja na Javnom servisu, kao i promocija njihovih projekata, iako su ostvarili međunarodne uspjehe.

Njihovi budući projekti ne mogu više doći do finansija. Pa ti, mili moj, odluči hoćeš li stati na našu stranu ili ćeš svoje najbolje godine potrošiti u “donkihotovskoj borbi”.

Koja je onda razlika u “oslobođenoj” Crnoj Gori i onoj prošloj “zarobljenoj”?

Vlada je u ovih 100 dana uspjela da “prevaziđe” društvene turbulencije oko popisa, napravila dogovor sa opozicijom i mirno, bez tenzija, ga sprovela. Popis će u realnosti biti takav da ga niko neće priznavati za relevantan, jer je broj kršenja pravila toliki da je postao smiješan. Naprasno, posljednja dva dana popisa Crna Gora je dobila 40.000 novih građana.

Vlada sa izrazitim “animozitetom” prema identitetskim pitanjima treba da hendluje slučaj u kome je napravljena brutalna zloupotreba u Monstatu ili je, kako rekoše iz te ustanove, u pitanju nestručnost informatički nepismenog kadra. U oba slučaja, legitimnost cijelog procesa je kompromitovana, a posljedica toga je dodavanje još ulja na vatru za identitetska pitanja.

Osim toga, sve što ovu Vladu čeka za riješiti u narednom periodu je na fonu turbo identitetske ravni – rekonstrukcija (ulazak sprske mašinerije ostataka DF- a u izvršnu vlast), borba za prevlast u bezbjednosnom sektoru, rješavanje problema biračkih spiskova (birači sa dvojnim državljanstvom koji glasaju ili će glasati, legitimno ili ne, u dvije ili više drzava, pitanje najavljene promjene zvaničnog jezika, najavljene promjene Ustava, itd, itd).

Previše “identitetskih” tema za Vladu koja ima averziju prema “identitetu”. Za Vladu u kojoj su “zastave” i tamo neki fakultet za jezik isto. Ostaje da vidimo ako premijer nema kapaciteta da se bavi s toliko identitetskih stvari, koje su to stvari kojima će se baviti? I kad to kreću “neidentitetske” teme? I koje?

izvor Portal Analitika.me