Zlatko VUJOVIĆ: MILOJKO Spajić oponaša Vučića, čeka dolazak Trampa u nadi, da može izbjeći ispunjavanje obećanog Zapadu– TO JE NEREALNA KALKULACIJA… (foto)

Za direktora Centra za monitoring i istraživanje i profesora na Fakultetu političkih nauka u Podgorici Zlatka Vujovića zabrinjavajuća činjenica to što premijer Milojko Spajić previše energije troši da zapadne partnere Crne Gore ubijedi u nephodnost da bivši DF uđe u vladu.

On je, u razgovoru za Standard rekao da se mora priznati da je rijetko ko kao Spajić stvorio uvjerenje kod gotovo svih aktera na političkoj sceni, da su upravo te partije one na koje on računa kao koalicione partnere.

”Naravno, to je situacija koja ne može dugo trajati. Ne možete ispuniti očekivanje Zapada da imate vlast bez proruskih partija, a u isto vrijeme da su vam lideri baš tih partija ti koji definišu i nameću ključne državne odluke”, rekao je Vujović.

Najavljen je raniji ulazak ZBCG u Vladu. Ipak čini se da Spajić taktizira postepenim ulaskom ministara tog bloka. Zašto?

Očigledno je, da Spajić pokušava da kupi vrijeme kod Zapada i opozicije u nadi da će se iskristalisati pozicija zvaničnog Vašingtona. Odnosno da pokušava da konsoliduje svoju poziciju do predsjedničkih izbora u SAD-u ali i za Evropski parlament.

Na ovaj način Spajić pokušava da oponaša Vučića, koji se, čekajući dolazak Trampa, nada da može izbjeći ispunjavanje obećanog Zapadu. Dolazak Trampa, odnosno Grenela na mjesto državnog sekretara bi značio da sadašnja koalicija može računati na ostanak na vlasti i blisku saradnju sa Vučićevim Beogradom.

Ipak, rekao bih da ove kalkulacije nijesu realne, makar ne iz ove vremenske perspektive. Spajićeva pozicija i snaga PES-a ne bi postojala bez podrške Zapada. I vjerujem da kod njih nema spremnosti da dozvole da se nađu u situaciji u kojoj su se našli sa recimo prethodnim predsjednikom Vlade Crne Gore, a da ne govorimo sa predsjednikom Srbije Vučićem. Za Spajića se vremenski prozor polako smanjuje i zatvara.

Zapad je obezbijedio dovoljno novca, tako da je sada na Spajiću da iskoristi tu priliku za Crnu Goru. Spremnost Zapada da podrži Crnu Goru kroz investiciono ulaganje umanjuje uticaj Beograda, a preko njega i Moskve i Pekinga. Stoga najave Spajića da za pet godina možemo da završimo dva autoputa i nekoliko drugih infrastrukturnih objekata su realne ako Crna Gora definitivno se okrene Zapadu, ali i njegova administracija bude efikasna u povlačenju sredstava i implementaciji projekata.

Dakle, postoji spremnost Evropske unije, ali sa druge strane, postoji i nešto što se zove nedostatak povjerenja u Spajićevu vladu u kojoj je ZBCG.

Budimo fer pa recimo da je ova vlada uradila i nešto što ranije nije urađeno – popunila je nedostajuće pozicije u pravosuđu i dovela do izbora VDT. Izbor VDT je dobra stvar, ne samo sa aspekta da smo završili priču oko nedostaućih imenovanja u pravosuđu, već, između ostalog, što je oslabio ucjenjivački kapacitet ZBCG, ali i drugih političkih partija (jer više nije potrebno imati tropetinsku većinu). Ostaje da se sprovede izborna reforma, za koju je potrebno obezbijediti dvotrećinsku većinu u parlamentu) ali je jasno da se ona mora obezbijediti sa opozicijom.

Teško je oteti se utisku da Andrija Mandić usmjerava ovu koaliciju, on određuje agendu, te nije realno očekivati da će odustati od ispunjavanja očekivanja i zahtjeva predsjednika Vučića i agresivnih krugova oko njega. On je možda i prebrzo, to nijesam očekivao, ušao u tu radikalizaciju pitanja oko simbola, odnosno kreiranje incidenta sa zvaničnim sa zastavama.

Očekivao sam da će on uraditi ono što je radila Demokratska Crna Gora, iskoristi to što je u vlasti i kazati – ajmo sve to da prihvatimo jer smo tu đe smo. Sjetimo se, Bečić je kao kandidat za gradonačelnika Podgorice 2014. u ime SNP-a govorio– trobojka bez dileme, a već 2015. godine prilikom osnivanja Demokrata to promijenio. Tako da sam očekivao da će ZBCG makar malo da se socijalizuje i da pokaže – možemo i mi tako.

Ipak, reklo bi se da to ne ide tako?

Zloupotreba posjete ambasadorke EU, koja je dovedena pred svršeni čin, kada je mjesto sastanka protokol ukrasio sa narodnom zastavom Republike Srbije, odnosno zastavom bosansko- hercegovačkog entiteta Republika Srpska, Mandić je prilično nanio štetu svojim planovima da možda on može biti taj koji može postati neko ko je prihvatljiv Zapadu. Svi mediji, na koje ima uticaj ZBCG ili ih podržavaju, su ekstremno radikalni, nacionalistički i antievropski. Tako da Zapad ne čita samo ono što Mandić kaže, već i to što rade njegovi ljudi i mediji u CG.

Stalna prijetnja da će praviti probleme ako ne budu vlast, kao što to Knežević često, su loše poruke. S druge strane DNP ima pravo i da se ljuti. Ako su u koaliciji, onda je neobjašnjivo da ne mogu biti u vladi. Lično vjerujem da svi koji su u vladajućoj koaliciji trebaju da preuzmu odgovornost za rad vlade, pa samim tim imaju i ministre u njoj. Drugo je pitanje da li je dobro za Crnu Goru da radikalni nacionalisti budu dio vlasti. Ako ih je Spajić prihvatio kao partnere, onda oni trebaju da budu u vladi i svi to da jasno vide.

Da li je ipak omekšan stav Zapada prema ZBCG?

Nijesam primijetio da je stav zapadnih saveznika omekšan u odnosu na ZBCG. Što se tiče ključnih zapadnih faktora ista je pozicija prema ZBCG, i ranije i sad. Siguran sam da je Spajiću na svim ključnim sastancima ponovljeno više puta da scenario u koji ZBCG figurira kao dio vlade nije prihvatljiv za njih.

Da li se povećao koalicioni kapacitet DPS-a i da li oni mogu biti neki izlaz za Spajića?

Treba reći da su rijetki primjeri da je neka partija tako brzo izmijenila skoro cijelo rukovodstvo kao što je to uradio DPS.

Možemo biti kritički nastrojeni pa reći da su trebali neki drugi ljudi na ovoj ili onoj poziciji, ali realno to su ljudi kojima je partija raspolagala, mlađi, bez mrlja u karijerama, odnosno bez prtljaga korupcije. Stoga možemo reći da je DPS povećao koalicioni kapacitet, kao i sve opozicione stranke. Što ne znači da ih neki „veto igrač“ neće spriječiti da budu dio vlasti.

No možemo reći da je sve ono što se dešavalo u DPS-u izbilo jedan od argumenta Spajiću da ne može sa njima da pravi koalicione aranžmane. U takvoj situaciji Spajić će morati da se opredijeli. Ili će uraditi ono što je obećao zapadnim partnerima ili će izgubiti u potpunosti njihovo povjerenje.

Izgleda da samo Crnogorci ne mogu u vladu?

Trenutna sitacija je takva da ako ste građanski orjentisan Crnogorac ne možete biti na nekoj državnoj ili javnoj poziciji. Kao što se u vrijeme DPS lako lijepila nepodobnima etiketa „protiv države je“ tako se danas lijepi „on je radikalni Crnogorac“.

Građanski orjentisani Crnogorci su meta političkog progona, što će neminovno proizvesti reakciju i probuditi energiju onih koji žele građansku CG. Uticaj SPC, bez obzira što pokušava da uđe u sve pore u CG, slabi. Ta snaga iz 2020. više ne postoji jer nema više iste mete koje su vješto osmišljavali njihovi stratezi, ali ni količine novca koja je tada uložena.

No, postoji inercija onih koji vjeruju da će im napredovanje ili zapošljenje obezbijediti naklonost ove vjerske zajednice. Međutim, nedostatkom raspoloživih resursa i moći, oni više nijesu ti koji upravljaju resursima, niti mogu odgovoriti na ogroman broj klijentelističkih zahtjeva, ali mogu zadržati ulogu „veta“ na pozicioniranje svih onih koji kritički gledaju djelovanje SPC u Crnoj Gori.

Ova vladajuća koalicija je došla na vlast na bazi neutemeljenih i neodmjerenih predizbornih obećanja U četvrtoj smo godini jedne potpuno konfuzne vladavine nekadašnje opozicije. Korupcija je ista, partijsko zapošljavanje još gore, a iskomplikovali smo neke druge procese.
Ako ostavljate samo građanske crnogorske partije van vlasti, one će jačati, i sa nekim eventualno novim subjektima, na narednim izborima, sa sadašnjih 30 odsto podrške rasti ka 40%, što znači da bi se taj rast mogao desiti na račun nekih drugih partija.

izvor: http://standard.me