Rajko CEROVIĆ: Sumrak ljudskosti… (foto)
Izbor Andrije Mandića za čelnu osobu crnogorskog parlamenta, uz gore opisani njegov ideološki profil, predstavlja ne malu opasnost za mir i opstanak građanske države Crne Gore…
Može neko reći da u političkoj ravni nema mjesta za pojmove i riječi istaknute u naslovu ove kolumne kao „sumrak ljudskosti“ koje, čitaoci se dosjećaju, vežem za izbor vulgarnog četničkog obožavaoca i klovna na mjesto predśednika parlamenta jedne stare i istorijski visoko ugledne države.
Konačno, recimo samo toliko da negator pokolja u Srebrenici nije više u političkoj ravni nego na jasnom civilizacijskom sunovratu kome nema lijeka. Zbog toga su svi pojmovi vezani za političku realnost u slučaju tek izabranog predśednika parlamenta Andrije Mandića uvredljivo nedostatni.
Što reći za 49 poslanika koji su, zanemarujući ne samo elementarne moralne principe i svaki ljudski obzir, potrčali da glasanjem za prvog čovjeka parlamenta Andriju Mandića sebe identifikuju sa negatorom zločina koji je za sav civilizovani svijet više nego jasno i nedvosmisleno utvrđen
Konačno, ne radi se samo o Mandićevom grijehu povodom pokolja u Srebrenici, počinjenom od Mandićevih istomišljenika i, (zašto ne reći i dijela njegovih sunarodnika?), nego o pokušaju negiranja svih miroljubivih rješenja nastalih poslije gotovo četvorogodišnjeg krvavog rata na prostoru bivše Jugoslavije, rješenja na kojima su predano radile relevantne svjetske institucije.
Ne samo da bi Andrija Mandić povukao crnogorsko priznanje Kosova, nego bi i dalje ratovao, ne mareći za brojne ljudske žrtve i druge posljedice, a sve zbog toga kako bi ispunio svoj san i san najvećeg dijela svojih istomišljenika koji, (zašto ne reći iz golog kompleksa inferiornosti?) posebno prema Crnoj Gori i njenoj časnoj istoriji odavno gaje srpski nacionalisti.
Izbor Andrije Mandića za čelnu osobu crnogorskog parlamenta, uz gore opisani njegov ideološki profil, predstavlja ne malu opasnost za mir i opstanak građanske države Crne Gore.
Doduše, na ruku ne samo njemu nego i svim osvjedočenim protivnicima države Crne Gore idu i potezi nekih zapadnih navodno prijatelja koji uporno sponzorišu „nestašluke“ Aleksandra Vučića sračunate na obesmišljavanje i (zašto ne reći, pored ostalog, konačno uništenje?) države Crne Gore.
Na pitanje ko je najviše doprinio okolnostima da Andrija Mandić bude i kandidovan za čelnog čovjeka parlamenta treba odmah jasno odgovoriti da je riječ o slučajnom predśedniku Milatoviću koji je, forsirajući bivši Demokratski front, položio još jedan ispit vjernosti svome beogradskom gospodaru Aleksandru Vučiću.
Na sva začikavanja crnogorskih patriota, upućenih gospodinu Jakovu u namjeri da izazovu njegovu negativnu reakciju na pokušaje stalnog Vučićevog miješanja u crnogorske interese i poslove, slučajni predśednik ne samo ćuti nego istim povodom pokušava da kao nešto prigovori zapadnim partnerima.
Milatovićevo požurivanje unaprijed režiranog popisa udružuje se, naravno, sa otvorenom izdajom dojučerašnjeg predśednika vlade u tehničkom mandatu Dritana Abazovića. Da rečeni dvojac sad ima još jednu značajnu institucionalnu podršku u licu novoizabranog predśednika Skupštine Andrije Mandića ne treba sumnjati.
Što reći o izabranoj Vladi? Izuzevši nekoliko ministara, uglavnom se radi o javnosti nedovoljno poznatim osobama čija su imena plod dugih pregovora i unutrašnjih natezanja. Pri tome se nerijetko zaboravljalo i na predobrazbu kandidata u vezi sa poslovima koji im izborom za ministre predstoji.
Ne radi se samo o jednom stručno neadekvatnom rješenju u slučaju ministrice kulture, nego postavimo pitanje koliko i mandatar i članovi Vlade uopšte nešto suvislo znaju o kulturi.
Gospođa Vujović nepotrebno sebe kompromituje tvrdoglavim istrajavanjem na svome ministarskom položaju čime dovodi u sumnju čak i struku u kojoj je ostvarila nesumnjivo pozitivne rezultate.
Uostalom, nije izglasana vlada Spajićeva nego, prije svega, Vučićeva i Milatovićeva. Svaka od prosrpskih partija koje sačinjavaju ovu vladu dozvoljavala je sebi punu slobodu u korigovanju mandatarovih predloženih rješenja ako nijesu u skladu sa zapoviješću iz Beograda. Svaka je u tom pogledu dovoljno stručna i svaka dovoljno srećna ako mogu ispuniti Vučićeve želje.
Predstoji duga i mučna borba suverenističkih i drugih partija, kao i crnogorske građanske javnosti, da od ovakve skupštinske većine i ovakve vlade spasi Crnu Goru.
Mala je vajda od naših navodnih proevropskih i prozapadnih prijatelja koji odavno sa dubokim nerazumijevanjem gledaju kako jedan primitivni diktator iz Beograda, zajedno sa svojom brojnom nacionalističkom kamarilom, nekažnjeno razgrađuje građansko biće crnogorske države i društva. Dok mu nerazumno titraju jajca on im se u brk smije.
autor: Rajko CEROVIĆ
izvor: pobjeda.me
Hrvatska je s dvije pobjede već nakon 2. kola osigurala Read more
„Srbija je u pregovorima oko Kosova spremna na kompromis, ali Read more
Gulijev oborio rekord evropskih prvenstava na 200 metara... Bilo je Read more
Kada je hrvatske fudbalere u Zagrebu dočekalo pola miliona navijača, Read more