DRAŠKO Đuranović: “Sve je OK u PES-u, kao nekad u DPS- u”… (foto)
Tajni sastanak u srijedu veče Spajića i Milatovića najbolje je svjedočanstvo dubine raskola unutar Pokreta ,,Evropa sad“. Ma što tvrdili pouzdani izvori, kako god se oglašavali da bi stvorili privid jedinstva, kristalno je jasno: to nijesu bili razgovori predsjednika i mandatara, već mukotrpni pregovori lidera dvije struje u jednoj partiji
akav je to bio saspens, dostojan političkog trilera: neđe poslije 22 sata, u separeu jednog podgoričkog lokala, daleko od očiju javnosti, bez prisustva čak i najbližih saradnika, sastala su se dva čovjeka i razgovarali o bliskoj budućnosti Crne Gore.
Kada je svanuo novi dan, bješe to juče, mnogi su i dalje bili u nedoumicama, puni nestrpljenja, iščekivanja, odgovora – što se to noću dogovaralo, ko je koga izdao, ko je što istrgovao; hoće li se konačno pojaviti bijeli dim iznad zgrade Vlade Crne Gore u Karađorđevoj 2, nalik onom u Vatikanu kad biraju novog papu? Samo što bi ovđe u Podgorici partijski ,,vjernici“ sa ljubavlju uskliknuli, umjesto ,,Habemus papam“, nešto drugo – ,,Imamo Vladu!“
Djeluje kao karikiranje?
Ne, to je karikaturalna crnogorska realnost. U današnjoj Crnoj Gori to je bila ,,ekskluzivna“ vijest: sastali su se predsjednik PES-a Milojko Spajić i potpredsjednik PES- a Jakov Milatović. Da bi, bez predstavnika ostalih stranaka koje učestvuju u ,,završnim pregovorima“, njih dvojica, sada sami, ponovo pregovarali o formiranju 44. vlade!
Ma, sjajno. Predsjednik države satima pregovara sa mandatarom Spajićem o sastavu izvršne vlasti, iako je Milatović, kada je onomad svečano davao mandat svom partijskom drugu, bio svečano ubijeđen da će baš ta vlada svečano ,,za svog mandata Crnu Goru uvesti u EU“.
A kada su ga, Milatovića, tog 10. avgusta pitali da li je u pregovorima oko predlaganja mandatara učestvovao kao funkcioner PES-a ili isključivo kao predsjednik Crne Gore, obrecnuo se da se zakleo na poštovanje Ustava i da je u ,,proces formiranja nove vlade bio uključen isključivo kao predsjednik“.
Bilo je u Milatovićevoj priči logike. Ovlašćenja predsjednika države oko formiranja nove izvršne vlasti iscrpljuju se davanjem mandata, a predsjednik Milatović, kako ponosno obeća, ne želi da miješa partijsku i predsjedničku funkciju. Jer je, pogađate, on ,,predsjednik svih građana“.
I, što se onda desilo?
Mjesec poslije, dva druga iz iste partije, srijeću se na tajnom mjestu, u tajnosti pregovaraju i trguju ministarskim pozicijama, dok mediji spekulišu ko je dobio, ko je izgubio ,,svoja“ mjesta u vladi, koliko će biti ministarstava, kakav će biti raspored ,,po dubini“…
Kao da su predsjednik i mandatar iz različitih partija pa mukotrpno ugovaraju – kohabitaciju, zajedničko opstajanje raznorodnih stranaka u istoj vlasti.
Tajni sastanak u srijedu veče Spajića i Milatovića najbolje je svjedočanstvo dubine raskola unutar Pokreta ,,Evropa sad“. Ma što tvrdili pouzdani izvori, kako god oglašavali da bi stvorili privid jedinstva, kristalno je jasno: to nijesu bili razgovori predsjednika i mandatara, već mukotrpni pregovori lidera dvije struje u jednoj partiji.
Nije teško, po dosadašnjim javnim nastupima, uočiti ključnu razliku. Milatović, pod krinkom ,,inkluzivne vlade“ u stvari iz petnih žila lobira da stranke Mandića i Kneževića, perjanica nekadašnjeg prosrpskog i proruskog Demokratskog fronta, budu dio nove izvršne vlasti. Tobože da bi se učešćem Nove i DNP-a održala ,,narodna volja od 30. avgusta 2020. godine“ i stvorila ,,kvalifikovana većina“ za reformu pravosuđa i cjelokupnog društva“.
Samo, parlamentarni izbori su bili 2023. i avgustovska većina ne postoji još od pada Krivokapićeve vlade; koalicija ZBCG ne krije da su za Putina i za Kosovo u Srbiji, a protiv NATO. Ukratko: tako tvorena antievropska većina ne može biti garant ni stabilne evropske vlade ni korjenitih društvenih reformi.
Sve to Milatović zna, ali ne želi da vidi. I pokazuje da je njegovo evropejstvo samo maska koja pokriva njegovu konzervativnu, za Vučićev Beograd vezanu, stvarnu politiku.
Na drugoj strani, Spajić nije ,,opterećen“ ideologijom kao Milatović, ali jeste prilikom koja se pruža jednom u životu – da postane premijer. Jer, ako sada ne zasjedne na čelo vlade, nakon fijaska koji je doživio povlačeći predsjedničku kandidaturu, neće imati novu priliku. Za razliku od Milatovića, kojem tek teku mjeseci petogodišnjeg mandata, Spajić ima samo još nepuna dva mjeseca.
U teškoj je poziciji: iako ima većinu unutar partije čiji je lider, ali nema dovoljnu većinu unutar PES-a, koja bi mu garantovala da može doseći do kvote 41.
Moguće je da mandatar tek sada vidi da je sastavljanje vlade mnogo komplikovaniji posao od berzanskih špekulacija i kriptovalutarenja, da je za stvarne pregovore, bez obzira na podršku sa Zapada, potrebno političko znanje, dobre procjene i – saveznici iz drugih evropskih stranaka koje su dobile mjesta unutar parlamenta.
Ali, Spajić ih je gotovo otpisao u startu, pa mu sada ostaje samo jedan manevar: da ,,zamiri“ vatru sa Milatovićem i da nekako dosegne potrebnu većinu, čak i sa dojučerašnjim saveznicima ,,omrznutog DPS-a“, recimo poslanikom Mehmetom Zenkom.
Ali, ako se ne izbori sa protivnicima unutar svoje stranke, Spajić može da računa da će biti premijer – manjinske, nestabilne, vlade. I kratkotrajne vlade: ako Spajić ne bude imao apsolutnu podršku PES-a, mandatar je osuđen da broji dane do izglasavanja nepovjerenja. Zato je jasno da u nedjeljama koje slijede – čak ako i Spajić i Milatović izvedu javnu predstavu pomirenja, jedinstva unutar Pokreta ,,Evropa sad“ ne može da bude.
Neće se ništa promijeniti čak i da se oglasi funkcionerka PES-a, gradonačelnica Podgorice Olivera Injac i blagotvorno prognozira – sve će biti OK – kao što je prorekla kad su je novinari zaskočili na NATO samitu u Briselu da komentariše rusku agresiju na Ukrajinu.
Znamo kako je pogodila oko Ukrajine, znamo kako su se završavale partijske svađe u drugim partijama kada se lideri i njihove struje zavade ,,na krv i nož“.
Uostalom, sjećate se 1997. i raspada DPS-a, kada su i Milo Đukanović i Momir Bulatović javno govorili da će partija ,,nadvladati sujete pojedinaca“? Znate kako je završeno.
Pa, istorija se često ponavlja. Zato treba biti oprezan sa prihvatanjem budućih izjava da je u partiji Spajića i Milatovića sve u redu. To treba prevesti na jezik realnosti: Sve je OK u PES- u, kao nekad u DPS-u…
Autor: Draško Đuranović
izvor: pobjeda.me