ANDREJ Nikolaidis: Hoće li vam Miki SPAJIĆ uzeti penzije… (foto)

MILOJKO Spajić je, očito, u Crnu Goru odlučio učitati brutalni turbo- kapitalizam. Očito je da za to ima podršku takozvanih „naših zapadnih prijatelja“. Mislim da je to– turbokapitalizacija Crne Gore– primarni proces...

PODGORICA: Crna Gora, Kolumna, vijesti, nedelja, 18. VI. 2022… 16: 38… ANDREJ Nikolaidis: Hoće li vam Miki SPAJIĆ uzeti penzije… (foto)

Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM- a

Evropa sad je, pokazuje se u hodu, ipak nešto više od desno-od-centra populističkog pokreta. Kada su se pojavili nazivali smo ih populistima, jer jesu bili populisti. Spajićeva najava da će ukinuti Fond PIO, međutim, sve je, samo ne populistička.

„Ne diraj u penzije“, jedno je od zlatnih pravila crnogorske politike. Spajić najavljuje nepopularan i rizičan potez. Koji, rekoh, nije populistički. Ali to jesu bile reakcije URA-e i DPS-a, recimo: „eto, rekli smo vam da će vam Milojko ukinuti penzije“.

Čini se da Spajić ima zadatak: da dovrši tranziciju Crne Gore u istinski kapitalističku zemlju. To između ostalog znači eliminaciju svih oblika socijalizma koje je kroz 30 godina vladavine uspio očuvati (i zloupotrijebiti) DPS. Znači, jasno, i ukidanje Fonda PIO te, vrlo vjerovatno, Fonda za zdravstveno osiguranje – potpunu privatizaciju penzionog i zdravstvenog sistema.

MILOJKO Miki Spajić je, očito, u Crnu Goru odlučio učitati brutalni turbo- kapitalizam. Očito je da za to ima podršku takozvanih „naših zapadnih prijatelja“. Mislim da je to– turbokapitalizacija Crne Gore– primarni proces.

Mislim da je zapravo to ona Crna Gora na koju ćemo se svi zajedno morati navići. Znam, to nije ono za šta ste se borili kad ste izašli na litije. Ali to vam je to. I vama, a i nama.

Koliki će otpor tome biti u zemlji čiji su građani navikli da državu ne gledaju kao ono što se ne miješa u biznis i ono što ne limitira individualna prava, nego kao ono što daje, pa makar i sitniš – vidjećemo. Zasad taj otpor nije impresivan. Jedva da ga ima, zapravo. Kao da se ono što Spajić čini doima neizbježnim.

U jednome, Spajić je u pravu. Fond PIO ne funkcioniše. Nije fond. Ne ulaže pare, ne „oplođuje kapital“, kako bi se reklo. Crnogorski penzioni sistem je sjeban. I vrlo jednostavan: od plate unuka uzima se da se isplate penzije djedova.

Znate ono: „čitav život sam odvajao od plate, da bih sada dobio ovu penzijicu“? Te pare koje ste odvajali čitav život – tih para nema. Penzija koju budete dobijali– ako je budete dobijali– neće biti od vašeg novca (jer to su pojeli vaši očevi), nego od para vaše djece. Tako se jede budućnost.

Ukine li državne fondove za penzije i zdravstvo, privatizuje li ih, Spajić će imati novac da poveća plate i penzije. A šta će biti docnije, kad se razbolite? O tome ćete, kao Skarlet O’Hara na kraju “Prohujalo s vihorom”, misliti kasnije.

Gledajte na to s veselije strane. Naravno da je Spajićev IT blockchain piramidalna konstrukcija. Ali piramidalna konstrukcija je i sam finansijski kapitalizam. Ako bismo, kao što jesmo, bili cinični, rekli bismo kako je i sam život Poncijeva šema. U lancu prehrane, kao i u finansijskoj piramidalnoj konstrukciji, ono gore opstaje tako što jede ono što je ispod njega. Dok god se bitkoin rudari, novac štampa a majka rađa, vrh piramide ima šta jesti.

Još otkako je Nixon 1971. ukinuo zlatnu podlogu dolara, finansijski kapitalizam nije vezan za bilo šta opipljivo i tvarno.

Wall Street je globalno proročište. Jedini posao sveštenstva Wall Streeta je da pokušaju proreći: koliko će neka kompanija vrijedjeti u budućnosti. Na osnovu tog proroštva donose se odluke „kupuj“ ili „prodaj“. Vrijednost kompanije, uključujući tu i one najveće – prije svega onih najvećih – ne počiva na ničem, rekosmo, opipljivom i tvarnom. Nije bitna bivša ili sadašnja vrijednost. Bitno je samo koliko će vrijedjeti sutra. A o sutra se ne zna: o sutra se proriče.

Kada je u decembru 2001. propao globalni gigant Enron, prodat je za doslovce – sitniš za kafu i cigare. Samo godinu dana ranije, njegova vrijednost na berzi iznosila je 65 milijardi dolara. Nakon sloma berze u jesen 2008, za sitniš je prodat i finansijski gigant Lehman Brothers. Vrijednost te firme, neposredno prije nego će pasti na bezmalo ništa, na berzi je bila procijenjena na 690 milijardi dolara.

Gdje je nestao sav taj novac? Nije nestao, jer ga nije ni bilo. Berza je na 65, odnosno 690 milijardi dolara procijenila vrijednost proročanstava koje su izrekli proroci tih kompanija. Rečena vrijednost odnosila se na proročanstvo: koliko će Enronova i Lehman Brothersova proročanstva vrijedjeti sutra. Finansijski kapitalizam je piramidalna šema sačinjena od proročanstava, šema toliko iracionalna da je ljudima teško da povjeruju u nju.

Ja proričem da li je onaj ispod mene ispravno prorekao, dok onaj iznad mene proriče o mome proroštvu. Ako ja kažem da moja kompanija vrijedi pet milijardi, a vi i još neki ljudi sa tim se složite i spremite novac za preuimanje mog biznisa, onda sam ja bogat i vlasnik kompanije čija je tržišna vrijednost pet milijardi.

Ako pak ja kažem da sam Napoleon, a vi se složite, onda i vi i ja– i još neki ljudi – idemo na duži odmor u ludnicu. Da parafraziram Lacana: čovjek koji tvrdi da je milijarder nije manje lud od čovjeka koji tvrdi da je Napoleon.

Ako je, a jeste, proroštvo glavna igra u gradu, dozvolite da i ja proreknem. Tim prije što je odgovor na pitanje “šta će se desiti” no brainer. Privatizacija liječenja i penzija će, kao i svaka druga privatizacija, nekome biti mater, a nekome maćeha. Mnogi će izgubiti mnogo, a malo njih mnogo će dobiti. Tako se stvara nova elita. Miješanje karata i novo dijeljenje biće namješteno, kao što je oduvijek bilo namješteno.

Pokeraši kažu: ako čim sjedneš za sto ne uočiš tipa koji će to veče biti odran – ti si onaj kojega će odrati.

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM- a)

izvor CdM.me