DINKO Gruhonjić: Posjeta Vučića Podgorici kao dolazak gospodara na novostečene feudalne posjede… (foto)

Podržavaocima „srpskog sveta“, kako ističe sagovornik Analitike, ubrzo će postati jasno da Crna Gora nije njihov feud, a predstojeći parlamentarni izbori odlična su prva prilika za to… Kaže i da protesti u Beogradu imaju potencijal ali nema političke snage koja može artikulisati tu energiju

„Dolazak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Podgoricu na inauguraciju Jakova Milatovića može se tumačiti kao dolazak gospodara u obilazak lokalnih upravitelja novostečenih feudalnih posjeda“, ocijenio je u razogovoru za Portal Analitika novinar i profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu Dinko Gruhonjić. 

Upravo će, kako ističe, takav odnos biti prema Crnoj Gori dok god njome upravljaju „gaulajteri srbijanskog nacionalizma“. 

„No, tvrda je voćka Crna Gora, nagledaće se upravitelji i podržavaoci „srpskog sveta“ još svega i svačega kad je Crna Gora u pitanju, čudom se neće moći načuditi… Ali će im, i prije nego što mislite, postati jasno da Crna Gora nije njihov feud. Možda su predstojeći izbori kod vas odlična prva prilika za to“, poručuje Gruhonjić.

Nema političke snage da artikuliše energiju protesta

Kada je riječ o situaciji u njegovoj zemlji, sagovornik Analitike vidi ogroman potencijal u protestima protiv nasilja koji se sedmicama održavaju u Beogradu. 

„Možda ću pretjerati ako kažem da su potencijal i masovnost protesta slični onima iz vremena rušenja Miloševića, oktobra 2000. godine, ali nije daleko od toga. U svakom slučaju, ovo su najmasovniji protesti protiv Vučića. Ali, prati ih teški paradoks: nema političke snage koja može da artikuliše tu energiju u jednostavan zahtjev: „Dole Vučić!“, kao onomad što je bilo „Dole Milošević!““, smatra Gruhonjić.

Prema njegovim riječima, nakon masovnog ubistva djece u osnovnoj školi u Beogradu kritična masa građana je shvatila da im nema budućnosti u Srbiji pod Vučićem, da se približio čas kada će na dnevni red doći borba za goli život, te da je režim doslovno spreman na sve… 

„Građani su, međutim, toga mnogo svjesniji nego najveći dio opozicije, uz časne izuzetke koji se nalaze na margini političke scene, na koju ih je gurnuo konsenzualni nacionalizam Vučićevog režima i samoproglašene „prave“ opozicije“, kaže Gruhonjić. 

Nažalost, kako dodaje, ne postoji opoziciona snaga koja je sposobna da usmjeri energiju protesta u rušenje Vučića. 

Opozicija izgleda kao da ju je Vučić lično birao

„Ta „prava“ opozicija se sastoji od više podvrsta: korisnih idiota (političkih amatera), profašističkih stranaka koje su gore čak i od samog Vučića i plaćene su direktno iz Kremlja, trojanskih konja režima koji glumataju opoziciju dok im biznisi bezbrižno cvjetaju, ali i kukavica koje nijesu spremne da preuzmu vlast, jer znaju kakve će naslijeđene probleme zateći: od poharane i uništene Srbije, do otvorenih svih mogućih pitanja u odnosima prema susjednim zemljama i prema Evropskoj uniji“, objašnjava Gruhonjić. 

Kako navodi, takva opozicija u Srbiji izgleda upravo kao da ju je lično Vučić birao. 

„Ali, ko zna, čuda se dešavaju pa možda građanski protesti iznjedre i nekoga sa istinskom političkom hrabrošću. Hrabrost je ono što je nasušna potreba, jer preko puta nas se nalazi doslovno čudovište“, kategoričan je Gruhonjić.

Nacionalistički konsenzus oko CG veći nego oko Kosova

Iako je aktuelna vlast u Crnoj Gori imala nepodijeljenu podršku opozicije u Srbiji, većina je ostala nijema na proteste u Beogradu, a oni koji su se oglasili – podržali su Vučića. Uprkos tome, naš sagovornik ne vidi mogućnost da srpska opozicija pronađe nove saveznike u Crnoj Gori.

„Nacionalistički konsenzus oko Crne Gore, sem onih spomenutih marginalizovanih građanskih partija, bio je čak veći nego i oko Kosova. Svi su nekako „zaboravili“ kako je Crna Gora, sa Milom Đukanovićem na čelu, krajem devedesetih doslovno živote spašavala opozicionim liderima, poput, na primjer, Zorana Đinđića i Vuka Draškovića“, podsjeća Gruhonjić. 

Rekao bi, kaže, sram ih bilo kada bi oni, kako dodaje, srama imali.

„Ali, da se manemo srama, to su metafizičke kategorije kada je većinska srbijanska politička scena u pitanju. Riječ je tu i o ogoljenoj činjenici da su oni podržavali Vučićevu ofanzivu na Crnu Goru i da su podržavali litije na čijem je čelu bila Srpska pravoslavna crkva nazivajući ih „rekom slobode koja će se preliti i na Beograd“. Šta da mislimo o ljudima koji su to mogli nazivati „rekom slobode“? Retoričko pitanje“, navodi Gruhonjić. 

kompletan tekst na http://analitika.me

autor: Nikola Boljević

izvor: analitika.me