RAMAZANSKI DANI U NOVOM PAZARU SU POSEBNI… (foto, video)

Novi Pazar – Uprkos svim savremenim trendovima i globalizaciji, Novi Pazar je uspio da zadrži vijekovne tradicionalne vrijednosti.

Jedna od njih je za muslimane sveti mjesec ramazan, koji je posebno prepoznatljiv u Novom Pazaru.

Ramazanska atmosfera vidljiva je na svakom koraku. Život kao da je dobio neki poseban ritam i organizaciju.

Tokom dana znatno je manje ljudi i automobila na ulicama, većina restorana, kafića i ugostiteljskih objekata ne radi ili su prazni.

Radno vrijeme i život u gradu usklađuje se prema ramazanskim terminima – iftaru, teravijama, sufuru (kako u Novom Pazaru kažu za noćni ručak ili sehur).

Redovi za pitice

Grad zaživi uoči i nakon iftara i teravih- namaza. Prepoznatljivi za sve gradove na Balkanu, dio ramazanske atmosfere i ovdje čine pitice ili ramazanke, kako se ovdje zovu somuni sa zrnima čurekota koji pekari prave i prodaju za vrijeme ramazana.

U staroj čaršiji i širom grada ispred pekara i prodavnica se formiraju redovi. Svi žure kako bi vrelu piticu donijeli za iftarsku trpezu. Pošto se oglase mujezini sa ezanom, ulice se isprazne.

Prema ramazanu i postačima u Novom Pazaru se svi odnose s poštovanjem. Oni što ne poste i hrišćani izbjegavaju da zapale cigaretu ili nešto pojedu ili popiju u prisustvu muslimana koji poste.

S obzirom na to da je ramazan i mjesec humanosti, u gradu se na više mjesta i od raznih humanitarnih organizacija, za one koji nemaju, besplatno doniraju paketi s namirnicama.

Vijekovna tradicija mukabele

Slijedeći vijekovnu islamsku praksu iz osmanskog perioda, u više džamija u Novom Pazaru se održava mukabela, koja predstavlja zajedničko učenje i slušanje Kur'ana koje predvode hafizi i imami.

Održava se samo tokom ramazana, u periodu prije podne ili nakon ikindija-namaza. Obično traje oko sat vremena i za to se vrijeme prouči po jedan džuz (dvadeset stranica Kur'ana) kako bi se za trideset dana ramazana pročitao cijeli Kur'an koji broji trideset džuzova.

Stariji Novopazarci jedva čekaju da uživaju u ovom mjesecu.

„Mislim da je duh Ramazana ovdje najprisutniji. Prije pocetka svetog mjeseca, komšije raspremaju kuće, marketi su puni, ljudi koji se opskrbljuju za naredni mjesec. Ja sam spremila pite i mantije, jer je to neizostavni dio posta. Radujem se ustajanju na sehur i ramazanskom Bajramu“, rekla je starija novopazarka.

U vrijeme iftara grad prosto opusti, kao da život zastane. Nepisano je pravilo da se u to vrijeme zatvore prodavnice, da pauzu naprave sve službe. I oni koji iz bilo kog razloga ne poste nastoje da u vrijeme iftara objeduju sa svojom porodicom.

Mjesec RAMAZANA prosto promjeni ritam života u Novom Pazaru. Svi koji su mogli, planirali su da godišnji odmor koriste baš u to vrijeme. Neka privatna preduzeća pustila su radnike na kolektivni godišnji odmor. Pojedinci koji rade u zemljama Zapadne Evrope dolaze u zavičaj i u vreme posta, da se nostalgično sjete vremena nekadašnjih Ramazana.

BONUS VIDEO: Ramazanski program 24.03.2023.

Najbitniji u ovom mjesecu su praštanje, pomirenje, tolerancija i poštovanje za Novopazarce.

Putnik namjernik će uzaludno u centru Novog Pazara tražiti kafanu u kojoj može da popije pivo. Većina ugostiteljskih objekata, čiji vlasnici su muslimani, u vreme posta ne služi alkohol, a i radno vrijeme je pomjereno, pa većina radi samo noću, od iftara do sufura.

Preko dana se u kafečajnicama mogu videti ljudi koji tu dolaze po navici, sjede, gledaju prolaznike, ali pred njima nema ni kafe ni čaja, ni pepeljare.

Neupućene u ramazanski ritam Novog Pazara moglo bi da zbuni i to što će u podne uzalud tražiti da kupe hljeb i u bolje snabdevenim marketima. Rafovi prazni, a kupci – ravnodušni. Znaju svi, kad se u kasno popodne približi vrijeme iftara, otegnu se redovi ispred pekara.

Kupuju se čuvene lepinje, pitice ili kako ih ovdje zovu, ramazanke, posute crnim zrncima ćeregotija, što im daje specifičan miris. Ramazanke mijese i velike savremeno opremljene pekare, ali su najbolje one iz starih pekara na ćumur i drva.

U Staroj čaršiji zubu vremena odoljevaju još dvije takve pekare. U redovima za ramazanke stoje i Srbi. Neki bi da štrpnu okrajak vruće lepinje još na ulici, ali nije red, izgledalo bi da to čine u inat komšijama muslimanima, koji poste, a to ovde nije u redu.

Za iftar se, češće nego obično, spremaju tradicionalna jela– jahnija, đuveč, pilav. Djevojke i mlade snahe u vrijeme ramazana najbolje usavrše svoja kulinarska znanja.

Poslije iftara uobičajena su porodična ramazanska posijela. Ili muškarci odlaze u kafečajnice, gdje uz šah, drevnu igru tavlu, domine ili karte, ali bez kocke, jer i ona je grijeh, prekraćuju vrijeme do sufura. Žene kod kuće spremaju sufur, poslednji obrok pred svitanje i pred novi dan posta.

Tradicija objavljivanja prekida posta pucnjem iz topa vraćena je nakon više od 70 godina.

Top svako veče sa sjevernog dijela novopazarske tvrđave, sa kojeg se širi pogled na grad, označava prekid posta i vrijeme iftara.

Ova tradicija u Novom Pazaru prekinuta je za vrijme Drugog svjetskog rata, 1944. godine, po dolasku komunističkih vlasti. Prema riječima jednog od hroničara i publiciste Asima Nikšića, top kojim se označavalo vrijeme iftara nalazio se iznad grada, u blizini česme “Biserovač”, gdje je postojao poseban prostor.

izvor: radiosarajevo.ba