DAVOR Đenero: Situacija u CRNOJ GORI najrizičnija za suverenitet države, POBJEDA MILA Đukanovićeva osigurala bi kontinuitet evropskih politika… (foto, video)

Kao što je u evropskim zemljama nakon izbora 2020. bilo optimizma koji je proizlazio iz neznanja i neinformisanja, pa se tvrdilo da dio novih vlasti čine akteri koji pripadaju „trećem putu“ i nude novu modernu političku paradigmu za Crnu Goru, taj se optimizam ponavlja i sada, kad je riječ o ulozi Jakova Milatovića, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika hrvatski politički analitičar Davor Đenero.

Upozorava da je, uprkos boljem „pakovanju“, kvalitetnijem „brendiranju“ i stvaranju utiska da se radi o „proevropskom umjerenom političaru“, riječ o onome istom što se „pakovalo” i u novom proizvodu za izbore 2020, te da je sada svakome jasno što je sadržaj proizvoda poznatog kao Dritan Abazović.

Komentarišući rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora u našoj zemlji, Đenero ističe da je sasvim sigurno Đukanović taj koji bi Crnoj Gori garantovao konstitucionalizam i suverenizam. 

„Imponuje način na koji se, striktno svjestan ograničenja moći funkcije koju obnaša, ponašao u konstitucionalnoj krizi koju je generirala koalicija „Triju kolona“ i tehnička vlada Dritana Abazovića.

Ideja da je ovlasti Predsjednika moguće derogirati zakonom, iako su one definisane Ustavom, dokumentom koji mora biti „tvrd“, koji se donosi širokim političkim konsenzusom i samo takvim širokim konsenzusom u dugotrajnoj proceduri može i biti mijenjan, govori o deficitu demokratske političke kulture koji obilježava aktere politike „Tri kolone“, a posebno aktuelnog tehničkog premijera Abazovića“, smatra Đenero.

Blok „Triju kolona“ okupljen oko projekata Vučića, Putina i Rista Radovića

Poručuje da ni njemu, a ni njegovim prijateljima u Crnoj Gori čije mišljenje, kaže, cijeni, rezultat prvog kruga izbora nije predstavljao nikakvo iznenađenje.

„Svima je, barem nakon lokalnih izbora u Podgorici, jasno da se unutar bloka „Triju kolona“, onih koje su okupljene oko ideoloških projekata Aleksandra Vučića, Vladimira Putina i pokojnog Rista Radovića, dogodilo izvjesno preslaganje i da je skupina koju su „klonirali“ Radović i Zdravko Krivokapić, a koja sada djeluje pod egidom Pokreta Evropa sada preuzela dio biračkog tijela koje je nekad kontrolisao SNP, ali je ta stranka ušla i u onaj dio biračkog tijela DPS- a, koji se vezivao uz vlast, a ne uz političke ideje“, objašnjava Đenero.

Vjerovatno je, kako dodaje, i dio birača koje je URA iz suverenističkog bloka na izborima 2020. „prevela“ u blok „Triju kolona“, sad kad je postao evidentan pravi karakter Abazovićeve operacije, napustio svoj politički izbor iz vremena parlamentarnih izbora, ali se nije vratio suverenističkom bloku, nego je utočište našao u ovoj imenom proevropskoj stranci.

„Poseban je cinizam kad neko iz bloka triju kolona, koji je, došavši na vlast, zaustavio pretpristupne pregovore, razorio poziciju Crne Gore kao lidera u procesu pristupanja na Balkanu, učinio je nevjerodostojnom članicom NATO saveza, čiji je sistem nacionalne sigurnosti obilježen evazijom informacija koje NATO dijeli članicama, a cijela je država „izbušena“ uticajima BIA i ruskih službi, sebi pridaje značenje opcije koja želi pristupanje Evropskoj uniji odmah“, izričit je Đenero.

Sagovornik Analitike ističe da bi Đukanovićeva pobjeda na predsjedničkim izborima osigurala kakav takav kontinuitet evropskih i euroatlantskih politika i potvrdila bi da političko tijelo u Crnoj Gori, politički narod, većinski podupire projekat evropeizacije svoje države.

„Njegov poraz, a pobjeda klerikalne opcije pod uticajem Beograda značila bi nastavak blokade pristupnog procesa, nastavak tretiranja Crne Gore kao nepouzdanog euroatlantskog partnera i povećala bi geopolitičku neizvjesnost na Balkanu. A znamo da je temeljni posao svakog upravljača, pa tako i onog političkog, upravo smanjivanje neizvjesnosti“, kaže Đenero…

Režim u Beogradu isprepletan s podzemljem

Osvršuvši se na Pokret Evropa sad i njihovog kandidata Milatovića, Đenero navodi da je još grotesknije od činjenice da je u pitanju politička opcija nastala iz okvira koalicije koja je zaustavila proces pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji samu sebe nazvala „Evropa sad”, to da političke opcije koje rade na razaranju crnogorske državnosti i zalažu se za kolonijalni status Crne Gore u odnosu na Vučićevu Srbiju govore o tome da je protivkorupcionizam navodno važan element njihovog programa.

„Pritom se njihovo djelovanje dobrim dijelom finansira izvanbudžetskim sredstvima kojima raspolaže Vučićev državni aparat, a ta sredstva dolaze iz „projekata” poput onog „legendarnog” „ekološkog poljoprivrednog dobra” Jovanjica. Režim u Beogradu, koji ima dominantan uticaj na koaliciju „Triju kolona” isprepleten je s podzemljem, a percepcija rizika korupcije u Srbiji radikalno je veća nego u Crnoj Gori, iako je nesumnjivo da korupcija jeste strukturni problem Crne Gore, kao i ostalih balkanskih novih demokratija“, objašnjava Đenero.

Činjenica je, dodaje, i to da prema longitudinalnim istraživanjima Transparecy Internationala administracija uspostavljena nakon 2020. nije smanjila rizik korupcije u Crnoj Gori. 

„Iako je evidentno da je nulta tolerancija prema korupciji nespojiva s vrijednostima koalicije „Tri kolone”, jasno je da će isprazne priče o sprečavanju korupcije biti osnova populističke retorike njihovog kandidata u drugom krugu predsjedničkih izbora“, izričit je Đenero.

Pitanje očuvanja ili razaranja suverenizma Crne Gore

Izazov koji se otvora u naredne dvije nedjelje, kako ukazuje sagovornik Analitike, nije pitanje reizbora predsjednika Đukanovića ili njegov odlazak s političke scene.

„Pitanje koje je na dnevnom redu je pitanje očuvanja ili razaranja konstitucionalizma i suverenizma Crne Gore i uključivanja suverene Crne Gore u evropsku integraciju, ili razaranje crnogorskog suvereniteta, dovođenje u pitanje njenog euroatlantskog identiteta i definitivno zaustavljanje pristupnog procesa“, ističe Đenero.

Izvana se, kako ističe, čini da bi taj odabir morao biti mobilizacijska snaga za okupljanje zagovornika suvereniteta Crne Gore, njenog ustavnog poretka i njenog evropskog i euroatlantskog identiteta.

„Da se u ovom slučaju ne radi o „sukobu dva nacionalizma” i zagovoru „treće struje” koja bi osigurala „nacionalno pomirenje”, kako je to znao konfabulirati trenutni tehnički premijer, pokazuje činjenica da su sve organizacije nacionalnih manjina u Crnoj Gori, koje odreda zagovaraju jasan konstitucionalni patriotizam i svoju sudbinu vezuju uz suverenu i demokratsku crnogorsku državu, bez izuzetka na strani Đukanovićeve političke opcije“, napominje Đenero.

Raspuštanjem Skupštine razbijeni snovi Abazovića

Đenero smatra da je hrabar potez Đukanovića odluka o raspuštanju Skupštine, nakon neuspjeha Miodraga Lekića da, iako je mandat dobio de facto ilegalno, protivno Ustavu, sastavi parlamentarnu većinu na osnovu sadašnjeg parlamentarnog saziva.

„Tom odlukom razbijeni su snovi Abazovića da nastavi premijerski mandat na osnovu dogovora s Demokratama s jedne strane, i DF-om s druge i da iskoristi činjenicu da on nije jedini kome izrazito ne odgovara raspisivanje novih izbora, jer njegova stranka nije jedina koja nema siguran parlamentarni status u idućem mandatu“, ističe Đenero.

Međutim, kako napominje, raspisivanjem parlamentarnih izbora vrlo brzo nakon predsjedničkih, predsjednički su izbori zaista pretvoreni u „generalnu probu” za parlamentarne. 

„A rezultati prvog kruga ozbiljno su zvono za uzbunu, jer se čini da je koalicija „Triju kolona” sad snažnija nego što je bila prije nešto više od dvije godine, i da, zbog promjena u opsegu biračkog tijela, zbog snažnog medijskog pritiska, ali i intenzivnog operativnog rada triju mreža (Vučićeve BIA, ruskih obavještajnih službi, ali i mreže Crkve Srbije na teritoriji Crne Gore) taj uticaj doseže do oko 60% onog biračkog tijela koje se odaziva na izbore.

Dakle, konstitucionalističko biračko tijelo, koje je od referenduma za neovisnost Crne Gore 2006. činilo 55,5 %, a do izbora 1998. je uvijek predstavljalo natpolovičnu većinu, sada je ozbiljno opalo, i to može biti dugoročno razorno za suverenitet i ustavni poredak Crne Gore, ali i za njenu evropsku perspektivu“, smatra Đenero.

EU stvara utisak „potpune neutralnosti“

Na pitanje da li je Crna Gora donekle kolateralna šteta rješavanja pitanja o Kosovu, Đenero kaže da mu je nedavno sjajan diplomat, jedan od rijetkih koji se i dalje sistematično bavi Balkanom, iako je svjestan da to nije odabir koristan za karijeru, rekao kako mu se čini da se na Balkanu sistemski rješava jedan problem, a da se pritom odmah stvori novi.. 

„Pritom je mislio na rizik koji se u pregovorima stvara insistiranjem EU na formiranju onoga što Vučić naziva „Zajednicom srpskih opština”, ali to još više važi za politiku prema Crnoj Gori“, ističe Đenero.

Prelomni procesi u nepovoljnom vremenu

Sagovornik Analitike stava je da se trenutni prelomni procesi u Crnoj Gori, koji su i najrizičniji za suverenitet i perspektivu ove države od trenutka obnove njene državne samostalnosti, događaju se u nepovoljnom vremenu u kojem, prema njegovim riječima, dio aktera u EU i među euroatlantskim partnerima misli da mora osigurati određene kompenzacije režimu u Beogradu, kako bi on pristao s jedne strane da razriješi zamrznuti konflikt na Kosovu, a s druge uskladi svoju vanjsku i bezbjednosnu politiku s zajedničkim politikama EU. 

„Otuda i sklonost tolerisanju projekta Otvoreni Balkan, koji je zasnovan na vrijednostima suprotnim evropskima, i samo je pokušaj mimikrije težnje za političkom i ekonomskom dominacijom Srbije na Balkanu, odnosno svojevrsni je okvir projekta ‘imperijalizma sirotinje'“, ocjenjuje Đenero. 

Aktuelna vlada štiti ruski geopolitički interes

Kako dodaje, popusti li Crna Gora i pristupi li tom ekonomsko-političkom okviru, ekonomsko politički pritisak na BiH postaće samo jednostavniji.

„Za razliku od projekta Otvorenog Balkana, kojeg Abazovićeva vlada pokušava nametnuti, a Đukanović je svojim uticajem predstavljao svojevrstan štit ekonomskog i političkog suvereniteta Crne Gore, drugi važan geopolitički projekat Abazovićeva vlada opstruira i na čekanju je, zamrznut, od smjene vlasti 2020“, navodi Đenero.

Riječ je, objašnjava Đenero, o projektu izgradnje grane gasovoda TAP, koji je važan za Hrvatsku i za Srednju Evropu, radi savladavanja zavisnosti o ruskom gasu, ali je od ključnog značaja za BiH, koja je najčvršće u obuhvatu ruskih energetskih kliješta. 

„Gasovod već vodi azerbajdžanski plin u Italiju, ali izgradnja kraka preko Albanije i Crne Gore do Dugopolja u Hrvatskoj stoji, iako su sve druge države osim Crne Gore preduzele potrebne korake i, kad bi se Crna Gora formalno pridružila projektu, zajedničko poduzeće za izgradnju plinovoda moglo bi da počne funkcionisati. Aktuelna crnogorska vlada, očito, štiti ruski geopolitički interes i opstruira projekat“, ističe Đenero.

Otvorena vrata za ponavljanje greške

Osvrnuvši se na stav međunarodne zajednice kad je u pitanju rasplet političke situacije u Crnoj Gori, Đenero navodi da EU umjesto jasnog signala podrške konstitucionalističkim opcijama u Crnoj Gori, stvara utisak „potpune neutralnosti” i time, prema njegovim riječima, otvara vrata za ponavljanje greške koja je 2012. napravljena u Srbiji.

Podsjeća da je tada administracija s velikim manama, ali bazično demokratska, ona predsjednika Borisa Tadića, „puštena niz vodu”, a EU je jasno pokazala signale „naklonosti” Vučiću i njegovom tadašnjem formalnom šefu Tomislavu Nikoliću.

„Posljedica pogrešne procjene i krive odluke su razorene rudimentarne demokratske institucije koje su postojale u Srbiji u vrijeme demokratske, doduše „pogodbene” administracije, zatrta sloboda medija, razoreno društvo, i otvorena vrata golemom uticaju Rusije i na Srbiju i na cijeli Balkan“, ističe Đenero.

Ukazuje da sad kad režim formiran u Beogradu pokazuje prve naznake da je spreman ograničiti odnose s Rusijom i barem razgovarati o rješavanju zamrznutog konflikta na Kosovu, tom se režimu otvaraju nove niše uticaja, kao kompenzacija, kao nagrada. 

„Od režima koji je u svojoj zemlji uništio demokratske institucije i rastočio društvo, pak, ne treba očekivati da će u zemlji koju vidi kao svoju imperijalnu lovinu, voditi drukčiju politiku. Dakle, otvaranjem niše uticaja Srbije na Crnu Goru, otvara se i put za potpuno rastakanje parlamentarne demokratije i stranačkog sistema u Crnoj Gori, za ukidanje funkcionalne podjele vlasti, za potpuno uklanjanje ostatka slobodnih medija, koji još preživljavaju invaziju medija iz Srbije na crnogorski medijski prostor“, ocjenjuje Đenero.

Odnos prema Crnoj Gori liči na odnos prema Sjevernoj Makedoniji

Pritom, kako dodaje, Evropska unija ne brine o činjenicama da je Crna Gora za prethodne administracije, dakle do 2020. zaista ostvarivala evropske vrijednosti, da je politiku vodila u skladu s evropskim načelima dobrosusjedstva i jedina na Balkanu riješila sve granične sporove, da je uspostavila građansku državu utemeljenu na ravnopravnosti građana i integraciji manjinskih zajednica u „politički narod”. 

„Odnos prema Crnoj Gori pomalo nalikuje na odnos prema (Sjevernoj) Makedoniji, koja se pokazala kao prvak u evropskim politikama, od formiranja nezavisnosti, preko Ohridskog sporazuma do kompromisa oko imena s Grčkom, a ta je država zbog vanjskih imperijalnih težnji još uvijek u evropskoj ‘čekaonici drugog razreda'“, zaključuje Đenero.

BONUS VIDEO: DRUGAČIJA RADIO VEZA GOST DAVOR ĐENERO 

Izvor: Portal Analitika