U fokusu je drugi krug: Dok većina kandidata najavljuje pobjedu, KO ĆE NA CRTU MILU ĐUKANOVIĆU?

Manje od 20 dana dijeli nas od 10. predsjedničkih izbora u višestranačju, a već sada je ponešto prilično izvjesno.

Djeluje gotovo sigurno da će izbori, prvi put u nezavisnoj Crnoj Gori, ući u drugi krug, a vrlo je vjerovatno da je tamo već “rezervisano” mjesto za jednog kandidata – Mila Đukanovića (DPS). 

Stoga je očito suštinsko pitanje uoči prvog kruga – ko će biti na drugoj strani u drugom. Andrija Mandić (DF), Aleksa Bečić (Demokrate) ili Jakov Milatović (Evropa sad).

Još je dvoje potvrđenih  kandidata– Draginja Vuksanović-Stanković (SDP) i Goran Danilović (Ujedinjena). Oni u izbornu trku ulaze sa skromnim šansama za drugi krug, ali i Vuksanović- Stanković i Danilović u prilici su da svojim nastupima i samim rezultatima ojačaju same stranke iz kojih dolaze.

Naravno, i dalje je u opticaju mogućnost sedmog kandidata– koji bi bio i jedini vanstranački na ovim izborima. U pitanju je predstavnik grupe građana Jovan Radulović, koji ima rok do sjutra da prikupi nešto više od 2.000 potpisa koji su mu nedostajali u dokumentaciji koju je predao.

Počelo kao reality

Apsolutni “junak” dosadašnjeg toka predizbornog perioda je onaj kojeg na kraju neće ni biti među kandidatima – Milojko Spajić iz Evrope sad. Proces prijavljivanja kandidata gotovo da je ostao u sjenci njegove sage o državljanstvu, prebivalištu, pasošu i boravištu, njegovih korekcija, a mnogi će reći i demantija sopstvenih navoda, a sve je na kraju kulminiralo najpraćenijom sjednicom Državne izborne komisije u novijoj prošlosti.

Sve je uistinu najviše podsjećalo na kakav reality program, a iz tih će dana ostati veoma diskutabilna odluka članova DIK-a kojom je Spajićeva kandidatura odbijena. Brzo su našli alternativnog kandidata – u trku za predsjednika ušao je Jakov Milatović.

U suverenističkom bloku isto kao i 2018.

Što se tiče suverenističkog bloka – još na samom početku pregovora unutar građanskog bloka, bilo je prilično jasno da neće biti ništa od zajedničkog, odnosno nadstranačkog kandidata.

Njihovi će se birači – baš kao i prije pet godina – tako opredjeljivati između Mila Đukanovića i Draginje Vuksanović-Stanković.

Ovog puta se teško može očekivati kako bi kandidat DPS-a u prvom krugu opet mogao do 54 odsto kao tada, ali ukoliko Vuksanović-Stanković bude blizu rezultata iz 2018, kada je osvojila 8,2 odsto, bio bi to izuzetan podsticaj i za samu SDP.

Ne treba smetnuti sa uma da Vuksanović-Stanković ima svoje pristalice, da je SDP uspio da očuva svoje biračko tijelo, ali i da među ostatkom glasača iz redova suverenista ima i onih koji će u prvom krugu prije zaokružiti predstavnicu SDP-a nego li predstavnika DPS-a.

Iz ostalih stranaka, jedino su se izjasnile Socijaldemokrate, koje su već pozvale birače da podrže Đukanovića. Liberalna partija i stranke manje brojnih naroda nijesu eksplicitno još poručivale biračima za koga da glasaju.

Velika konkurencija među većinom od 30. avgusta
Čini se da je ovog puta mnogo zanimljivije u većini od 30. avgusta, uključujući i snage koje su proistekle iz njene podrške. Od priče o jednom ili dva potencijalna kandidata, na kraju su došli do čak četiri.

Jasno je da Andrija Mandić, Jakov Milatović i Aleksa Bečić priželjkuju da se nađu u drugom krugu, no tamo će biti mjesta samo za jednog.

A to će, nadalje, biti i svojevrstan test kohezije među strankama tog bloka– koje su, podsjećanja radi, nedavno formirale ili postigle dogovor o uspostavljanju vlasti u više lokalnih uprava.

Čini se da na toj strani najskromnije šanse ima Goran Danilović.

Ipak, glasovi koji budu otišli Daniloviću, mogli bi uticati na konačan epilog raspodjele procenata među trojicom preostalih kandidata iz redova pobjednika od 30. avgusta.

Dok su iz Socijalističke narodne partije, Prave Crne Gore i Radničke partije već podržali Mandića, iz Građanskog pokreta URA i Demosa još se nijesu oglašavali. Biće posebno interesantno ka kojem će kandidatu svoje glasove usmjeriti URA.

Drugi krug: Najviše šansi za Đukanovića i Mandića

Analitičari su saglasni u ocjeni da će drugog izbornog kruga biti, te da najveće šanse da se tamo nađu imaju Đukanović i Mandić. Bio bi to prvi put da izbori ulaze u drugu rundu još od 1997. godine, kada je Đukanović, takođe, bio jedan od kandidata.

U slučaju da Đukanović uđe u drugi krug, prilično je jasno čiju bi sve podršku imao, no zanimljivo je šta bi se dogodilo ako bi Mandić prošao u drugi krug. 

Naime, analitičar Miloš Bešić nedavno je objavio rezultate ispitivanja javnog mnjenja prema kojem bi Đukanović u drugom krugu imao veću podršku birača nego Mandić, dok bi scenario bio drugačiji kada bi se tamo pojavili kandidati Demokrata ili Evrope sad.

Zašto se, kada je riječ o strankama većine, Mandić najčešće pominje kao kandidat sa najviše izgleda za prolazak u drugi krug? U najkraćem zato što su Demokrate i Evropa sad, odlukom da svako izađe sa svojim kandidatom, možda i presudno uticali na to.

Većina svojim odlukama “ojačala” DPS

Nakon odustajanja od zajedničkog kandidata aktuelne većine, pa svega što se izdešavalo sa slučajem Milojka Spajića – a potpuno nezavisno od toga da li je DIK bio u krivu povodom njegove kandidature, a onda i predlaganjem sopstvenih kandidata ES i Demokrata, djeluje kako su uvećane šanse kandidatu DPS-a.

To je minulih dana možda najkonciznije poručio i lider Preokreta Srđan Perić.

“Svjesno ili ne, većina je politički oživjela poziciju Demokratske partije socijalista”, kazao je on.

“Jači” i Mandić zahvaljujući – Demokratama i Evropi sad

Uz to, odlukama o sopstvenim kandidatima, Demokrate i Evropa sad dodatno su ojačali i Mandićevu kandidaturu. Da je tako, nedavno je istakla i Daliborka Uljarević iz Centra za građansko obrazovanje.

“Pozicija oba kandidata (Đukanovića i Mandića) bila bi slabija da su Demokrate i Evropa sad imali zajedničkog kandidata, a posebno bi bila oslabljena Mandićeva pozicija”, rekla je Uljarević.

Tako makar sada djeluje da većina ovog puta možda i nije donijela odluke koje su joj u potpunosti išle u prilog. Naprotiv. A u slučaju Mandićevog prolaska u drugi krug, imaće izuzetno zahtjevan izazov, s obzirom na to da je teško očekivati da će ga dio biračkog tijela ‘trojne koalicije’ iz 2020. podržati.

I dok politički tabori gotovo po navici najavljuju ubjedljive pobjede, jasno je kako bi ovi predsjednički izbori mogli spadati u najneizvjesnije do sada, zajedno sa onima iz 1997. i 2013. godine.

Izvor: Portal Analitika