NAJNOVIJE- Dojče vele: Hitna pomoć u Njemačkoj pred kolapsom… (foto, video)

Sestre i bolničari napuštaju službu jer moraju da rade sve duže i duže. Klinike i bolnice takođe dostižu svoje granice. Nedostaje im i medicinskog osoblja, što znači da se manje pacijenata može primiti, pa ih hitne službe sve češće odbijaju i šalju kući…

BERLIN: Svijet, Zanimljivosti, vijesti, utorak, 27- XII- 00: 45… NAJNOVIJE- Dojče vele: Hitna pomoć u Njemačkoj pred kolapsom… (foto, video)

Mnogo poziva, malo osoblja: njemačke hitne službe su na ivici iscrpljenosti. Krivci su komplikovane strukture i nesprovedene reforme.

Trinaest poziva za 24 sata– Katrin Muler iza sebe ima intenzivnu noćnu službu u hitnoj pomoći, gdje radi kao medicinska sestra. Poslije ljekarske profesije, to je najodgovornije zanimanje u medicinskoj industriji, a stres je ogroman.

Muler radi u službi Hitne pomoći skoro 14 godina. Teret nije samo za nju veliki. Generalno, situacija u hitnim službama u zemlji je toliko napeta da udruženja medicinskih radnika upozoravaju na mogući kolaps.

„Izlažemo se opasnosti da dođe do kolapsa sistema hitne pomoći u Njemačkoj“, upozorava Oliver Holters iz Komisije za radno pravo Karitasa.

„Stanovništvo se osjeća bezbjedno jer im je obećano da će pomoć stići za nekoliko minuta. Ali to je, već sada možemo reći, lažno obećanje“.

To pokazuje primjer autobuske nesreće u Berlinu, kada je Hitna pomoć kasno stigla na mjesto udesa, jer nije bilo vozila Hitne pomoći.

Spasilačku industriju istovremeno muči nekoliko problema: Prema podacima njihovog udruženja, zabilježeno je 20 odsto više poziva u pomoć u odnosu na prethodnu godinu, a pored toga postoji i nedostatak osoblja, što rezultira preopterećenošću spasilaca.

Sestre i bolničari napuštaju službu jer moraju da rade sve duže i duže. Klinike i bolnice takođe dostižu svoje granice. Nedostaje im i medicinskog osoblja, što znači da se manje pacijenata može primiti, pa ih hitne službe sve češće odbijaju i šalju kući.

Oliver Holters je jedan od inicijatora novoosnovanog „Udruženja službi hitne pomoći“, kome pripada još pet udruženja, među kojima je i Njemačko udruženje profesionalnih radnika hitne pomoći.

Potpredsjednik ovog udruženja Frank Flake, i sam dugogodišnji ljekar i šef odjeljenja, u intervjuu za DV ovako je opisao situaciju:

„Prije nekoliko godina ambulantna kola su mogla da prevoze pacijente do najbliže bolnice. Sada, u određenim okolnostima, to više nije moguće, jer bolnica više ne može da izdrži pritisak i nema kapacitet da primi te pacijente, tako da morate stalno da tražite nekoga da smjesti pacijenta, što produžava spasonosnu vožnju sa sat na sat i po ili dva. U kombinaciji sa drugim faktorima, to je ciklus koji dovodi cijeli sistem do kolapsa“.

Katrin Muler redovno je svjedok ove silazne spirale. Od trinaest hitnih poziva koje je imala u protekloj 24-satnoj smjeni, samo su dva bila zaista hitna. Ostalo su bili beznačajni pozivi.

„Nedavno nam se javio mladić u ranim 30-im jer je imao trepavicu.” Muler dodaje da takve akcije „spasavanja“ oduzimaju vrijeme, koštaju energiju i na kraju su „beskrajno frustrirajuće“.

Mnogi koji nude usluge, malo jasnoće

Službe hitne pomoći u Njemačkoj pozivaju se na akciju više od 30.000 puta dnevno. Studija, koju su u aprilu 2022. godine naručile fondacije Bertelsman i Bjorn Štajger, pokazala je da trećina poziva nije bila hitna. Ispostavilo se da su osobe koje prvi reaguju često „socijalne službe“, kaže Flake.

„Zovu nas ljudi koji su usamljeni i nemaju kontakt. Ako pozovete 112, dođu fini mladi ljudi i razgovaraju sa vama. Eto, dokle se otišlo.

U Njemačkoj postoji širok spektar usluga: ljekari opšte prakse, ordinacije vikendom, hitni prijemi u klinike, dežurna služba Udruženja ljekara obaveznog zdravstvenog osiguranja, koja se može dobiti na 116, 117 ili 112, što u najboljem slučaju znači da hitna služba može doći po pacijentu za samo nekoliko minuta.

Ali koliko god da je ponuda široka i da u nekim metropolama ima gustu mrežu, ona je i netransparentna. „U ovom trenutku, tokovi pacijenata su potpuno van kontrole, svako radi šta želi“, kaže Flake. To znači da će, ukoliko pacijent pozove 112, doći hitna pomoć, čak i ako se na licu mjesta pokaže da život pacijenta nije ugrožen.

Reforma na čekanju

Postoji mnogo ideja za reformu sistema: jedna od njih je centralni pozivni centar za brojeve 112 i 116 i 117, koji odvaja slučajeve koji nisu hitni i prosleđuje ih drugim ambulantama. Takav sistem je uveden u susjedstvu, u Donjoj Austriji. Zamisliva je i ekspanzija telemedicine, kojom ljekari mogu da obave prvi pregled telefonom ili video pozivom i eventualno izdaju recepte.

U nekim zajednicama u sjevernoj Njemačkoj, novi koncept hitne medicinske pomoći se takođe testira. On treba da oslobodi hitne službe od nehitnih poziva– na primjer starije osobe koje su nesigurne i usamljene i zato zovu 112. Ovi pilot projekti su već obrađeni u naučnim radovima koji pokazuju da je uspostavljanje posebnog kadra za brigu o ovoj kategoriji pacijenata, zapravo rasterećuje sistem.

Međutim, sveobuhvatne reforme i novi koncepti, kao što je ovaj, još nisu sprovedeni, iako je predlog reforme tadašnjeg ministra zdravlja Jensa Špana već bio na stolu prije pandemije korone.

Na primjer, predviđao je zajednički kontrolni centar za hitne slučajeve 112, 116 i 117. Ali postoji jedna stvar koja otežava svaku reformu: spasilačke službe, odnosno hitna pomoć, je stvar pokrajina u Njemačkoj i svaka sama odlučuje kako će strukturisati ovaj segment.

Za udruženja poput „Udruženja hitne pomoći“ ova okolnost predstavlja „kočnicu“ koja onemogućava rješavanje trenutne krize. Na primjer, Zajednička hitna medicinska pomoć nije mogla da se uvede u cjelini jer Zakon o hitnoj pomoći ( koje svaka pokrajina usvaja za sebe) ne dozvoljava implementaciju i finansiranje.

Jedino održivo rješenje je kupovina novih ambulantnih vozila, iako svi znaju da je to pogrešan pristup“, kaže Flejk.

A bez osoblja, dodatna vozila hitne pomoći nisu od koristi. gradovi i županije često reaguju na ovaj način Tako je prošle godine grad Keln odlučio da nabavi 85 novih vozila hitne pomoći, izdvojivši preko 18 miliona eura.

Pokrajine ne pristaju da država odlučuje šta da radi

Španova reforma predviđala je povlačenje nekih ovlašćenja iz nadležnosti provincija. Udruženja poput „Udruženja hitnih službi” idu korak dalje i traže promjenu Ustava. Jer trenutno su po zakonu hitne službe samo transportne službe, a ne dio hitne pomoći. Savezna vlada nema pristup i ne može, na primjer, da dodjeljuje rad hitnih službi opštinama. Da bi se to promijenilo, morao bi da se promijeni Ustav, na šta bi savezne države morale da pristanu. Ali oni se tome opiru.

Ministarka za socijalna pitanja Donje Saksonije Karola Rajman o reformskim planovima kaže: „To znači da postoje centralni, državni zadaci i da ne možemo da razvijamo diferencirana lokalna rješenja. A prema Ustavu, pokrajine su odgovorne za hitno spasavanje usluge. I to ima smisla i to je najbolji način da se odgovori na zahtjeve širom Njemačke, jer lokalni uslovi nisu ujednačeni, odnosno nisu isti ni u Njemačkoj ni u Donjoj Saksoniji.“

U međuvremenu, reforma je još uvijek na čekanju. Nova savezna vlada to do sada nije „izvukla iz naftalina“ i uzela u obzir u okviru planirane reforme bolničkog sistema.

I tako služba hitne pomoći ostaje ćilim u Njemačkoj. To ide toliko daleko da čak i zakonska definicija kada hitne službe treba da budu sa pacijentom varira.

U Sjevernoj Rajni- Vestfaliji je dvanaest, a u Hesenu deset minuta. Osim što se ove dvije minute razlike ne mogu medicinski objasniti, ovi rokovi se sve manje mogu ispoštovati.

Prošle godine, u Saksoniji-Anhaltu, hitne službe uspjele su da dođu do pacijenta u navedenom roku u samo 83 odsto slučajeva. Ostali su morali da čekaju– čak i ako je to značilo potencijalnu opasnost po njihove živote.

BONUS VIDEO: Švaba mi je dao savjet kako živjeti u Njemačkoj ‼️‼️‼️

Izvor: Dojče vele