Abazovićev performans na Javnom servisu- DRITAN bi da VLADA, i da vlada, da HAPSI da ZATVARA…

Abazoviću ne odgovara funkcionalan Ustavni sud, zato što bi se njegovim formiranjem išlo odmah na izbore. A izbori njemu ne odgovaraju, jer ima najmanju podršku građana i zna da će on izgubiti mjesto predsjednika vlade, a njegova URA vjerovatno i parlamentarni status. A on bi da vlada, i da vlada, da hapsi, da zatvara…

Na RTVCG, u petak veče, bili smo svjedoci Abazovićevog perfomansa. Pun hvale za svoja “dostignuća”, toliko da bi ubijedio i one koji odlično znaju o čemu se radi. Većina ljudi koja ga je slušala mogla je pomisliti kako nama zaista “ide odlično”, kako reče premijer.

Pohvali se, uz ostalo, kako je nezaposlenost na najnižoj razini u istoriji Crne Gore. A mi ne vidimo da su otvorene nove fabrike ili išta što bi dovelo do više radnih mjesta. Kako i gdje su se onda zaposlili ti ljudi? Znamo, međutim, koliko su ljudi oni ostavili bez posla da bi na njihova mjesta zaposlili svoje.

Na osnovu sudskih odluka, ti ljudi se vraćaju na svoja radna mjesta, naravno uz nadoknadu izgubljenog dohotka. Dakle, premijerova dobitna formula je: jedno radno mjesto-dvije zaposlene osobe: nova i stara.

To je, valjda, objašnjenje što je smanjena nezaposlenost. Novac za isplatu štete nije važan.

Zapošljavanja su uglavnom u državnim organima, u državnim preduzećima, poput Elektroprivrede, koju su doveli skoro do propasti. Ili u Rudniku uglja, koji i dalje prodaje Srbiji ugalj za trećinu tržišne cijene. EPCG kupuje Željezaru da ublaži “socijalnu bombu”, jer od nje, kako reče premijer, treba da živi pola Nikšića. Svjetski ugledne kompanije napuštaju željezare kao neprofitne, a naši ih kupuju!? Kupuju ono što je osuđeno na propast?!

A što ćemo ako ne bude kiša? Solarni paneli jesu dobra stvar, posebno za područje kao što je naše, sa dosta sunca, ali za taj projekat potrebna su  ulaganja i prilagođavanje mreže da primi energiju koju će taj izvor proizvesti.

Još je nešto sasvim sigurno, za postavljanje solarnih panela ne morate kupovati Željezaru, solarni paneli mogu se postaviti na skoro svakoj zemlji koja nije prikladna za zemljoradnju. Postave se željezni nosači i na njih montiraju solarni paneli. Tako se to radi u Evropi.

Elektroprivreda je u finansijskim problemima još uvijek, tako da nije u situaciji da kupuje i ulaže u nove projekte. Valjda najprije treba stabilizovati ono što imate pa da idete u kupovinu novog.

Iz MMF su upozorili da trošimo više nego što zaradimo i da na dugi rok takva logika i ponašanje ne mogu opstati. Ali, što bi rekao premijer: Crna Gora je suverena država i mi možemo da primimo savjete, ali niko ne smije da nam se miješa u naše poslove, jer mi odluke donosimo sami.

Prevario je premijer i pametnije od prosječnih građana, prevario je, moglo bi se reći, u jednom trenutku cijelu Evropu. Evropa je povjerovala lijepim riječima i pozdravila promjenu vlasti, kao demokratski potez, povjerovala u najave suzbijanja korupcije i kriminala uz poštovanje ljudskih prava.

Da bi ubijedio Evropu kako on zaista radi to što je obećao, Abazović počinje sa zastrašivanjima, hapšenjima, revanšizmom prema bivšoj vlasti, koju optužuje za sve, zaključno sa dojavama o bombama u školama.

Tvrdi da je dojava o bombama dio “folklora DPS”, jer samo njima odgovaraju nemiri u državi. Istina je sasvim drugačija, upravo premijeru i parlamentarnoj većini odgovara takvo stanje haosa, podjele, mržnja i dovođenje do ivice sukoba.

Na taj način, po sistemu “zavadi pa vladaj”, on “rješava” probleme i pravi se pametan, ubjeđujući sve oko sebe kako je pošten i kako radi za dobro naroda i Crne Gore. Zapravo, na taj način premijer skreće pažnju sa važnih tema, problema koje želi da sakrije i da dobije na vremenu.

Pogledajte kako izgleda to ispiranje mozga na primjeru “otkrića” da je mejlove o bombama pisao maloljetni dječak iz Češke. Kako povjerovati u takvu informaciju, makar bila i zvanična? Zdrav razum traži odgovor na pitanje: što zna maloljetno dijete iz Češke o Crnoj Gori i političkoj situaciji u državi; odakle taj dječak zna gdje su i koje škole po Crnoj Gori i kakav interes uopšte ima dječak iz druge države za takvo pisanje?

A dječak je, dakako, maloljetan, pa mu ne možemo znati ni imena, niti, je li tako, može odgovarati. Tako je cijela stvar zapravo sakrivena od javnosti, a nama ostaje da logiciramo ko je, u stvari, autor tih poruka i što one znače.

A znače, čini se, sijanje straha među građanima. To premijeru ide dobro od ruke. Roditelji se najviše boje za svoju djecu i taj im strah treba aktivirati, potom okriviti DPS,  da bi se onda kao junak priče koji rješava stvar i spašava djecu i roditelje pojavio Dritan Abazović.

Nijesu to jedine predstave za crnogorsku javnost i Evropu. Hapšenje Krstovića i višemjesečni pritvor zbog, kako to kaže SDT, “zbog sumnje u bjekstvo”. Premijer istoga časa objavi da su uhapšeni šverceri 1,6 tona kokaina. Evropa mu čestita, naravno najprije on sam sebi i SDT-u. Kako se završilo vidjeli smo svi, uključujući i EU. Svaka Dritanova predstava ima kraj, a Zapad konačno shvata da je to obična laž.

Sličan scenario imali smo i sa čelnicima “Plantaža”. No, poslije “zatvorskog turizma” ljudi su pušteni da se brane sa slobode, a epilog još ne naziremo. Vidjećemo što će reći sud u slučajevima Jovanić i Medenica.

Novo lice u toj predstavi je državni tužilac Saša Čadjenović. SDT se opet boji bijega i zatvara Čadjenovića, i to u vrijeme kada je trebalo da se opet posveti slučaju terorizma u pokušaju.

Svi, pritom, znaju da je Čađenović jedini sposoban i spreman da bude tužilac u tom postupku, jer je od početka radio na njemu. Nijedan drugi tužilac ne zna o tome koliko on, a pitanje je imaju li u sadašnjim okolnostima ambiciju da se dokazuju na slučaju “državni udar”. Premijerove sugestije su im, otprilike kao da ih daje DF. Liči da će ispasti kako se ništa nije dešavalo uoči izbora 2016.

Tako premijer doprinosi miru i pomirenju u Crnoj Gori.

Premijer te večeri nije odgovorio, možda i stoga što ga novinar nije ni pitao, što se dogodilo sa Radem Miloševićem, direktorem Uprave prihoda i carina CG? Gledali smo snimke kako Abazović i Milošević, sami sjede pored usijane peći i uz smiješak “pale” cigarete. Još ni danas ne znamo ima li ikoga ko bi potvrdio koliko je cigareta zaista spaljeno?

Kako to da nije formirana komisija od više osoba, koja bi potvrdila vjerodostojnost tog postupka? Gdje su NVO da dignu glas i Vijesti da pitaju: ko je pušio nezapaljene cigarete? 

Rade Milošević se divno provodi u društvu Dritana Abazovića, na svadbi, umjesto da odgovara… makar na pitanja SDT. Ali je, zato, smijenjen Raško Konjević, zato što je javno saopštio da  osamdeset odsto cigareta nije spaljeno. Podatak koji je saznao na zatvorenoj sjednici Vijeća za sigurnost. 

To je demokratija i evropejstvo Dritana Abazovića. 

Sudeći po prošlonedjeljnim izjavama, napokon je EU, pa čak i Gabrijelu Eskobaru, postalo jasno kuda plovi crnogorski brod. Bilo je i vrijeme. Venecijanska komisija i predstavnici zapadnih zemalja uzalud sugerišu da Skupština ne usvaja Zakon o predsjedniku i da se raspišu izbori, kao jedino demokratsko rješenje. Evropski predstavnici tako su savjetodavno postupali i sa ostalim državama članicama u vrijeme dok su bile kandidati za prijem u EU.

Nijedna od tih država nije to razumjela kao atak na svoju nezavisnost. Abazović je jedini političar koji je optužio predstavnike EU i strane diplomate da su pristrasni, neprincipijelni i da ne žele napredak CG.

Brisel sada šalje jasne poruke da se polako udaljavamo od EU i da smo blizu zamrzavanju pregovora o članstvu.

Dritan Abazović, URA, DF… ne samo da ne razumiju poruku koju im šalje Evropa, nego počinju svađu sa evropskim izaslanicima. To je jasna poruka koju vlasti u Podgorici šalju Evropi. Kao što je sasvim jasno kome odgovara da se ne izaberu sudije Ustavnog suda… 

Abazoviću ne odgovara funkcionalan Ustavni sud, zato što bi se njegovim formiranjem išlo odmah na izbore. A izbori njemu ne odgovaraju, jer ima najmanju podršku građana i zna da će on izgubiti mjesto predsjednika vlade, a njegova URA vjerovatno i parlamentarni status.

A on bi da vlada, i da vlada, da hapsi, da zatvara…

Za Antenu M piše: Afrodita Džabiri

izvor:  Antena M