Sjećate li se govora Slavka Perovića? (foto, video)

Lider nekadašnjeg Liberalnog saveza Crne Gore Slavko Perović održao je nezaboravni govor na Cetinju, 13. jula 1992. godine, dok bjesnio rat u Bosni.

Njegov tadašnji govor prenosimo u cjelosti:

“Sve naše priče koje su počele 26. januara 1990. godine, kada smo se u ovom gradu osnovali govore o samo dvije stvari: da smo još tada kao politička organizacija predvidjeli sve što će nam se dešavati i da će nam se pod ovakom vlašču sve to desiti.

I nažalost to je tako bilo. Sve što nam se desilo od januara 1989. godine do danas u svakoj krštenoj zemlji moralo bi biti nazvano pravim imenom. A mi od onog trenutka kada nam je prevarom uništena država, od onog trenutka kada nam je oteta crkva mi nijesmo krštena već prekrštena država i prekršteni narod.

Zato nam se i moglo desiti ovo što nam se sada dešava i što se pred našim očima odigrava. Danas smo tu gdje jesmo, danas smo izgnani iz evropske porodice, danas su glad i strah u našim kućama, danas je Crna Gora sinonim za stranog agresora, rušitelja, okupatora.

Danas sveti i nvini grobovi crnogorske mladosti postavljaju pitanje ZAŠTO? Mi to pitanje nećemo postavljati, jer nam je odgovor znan. Mi više nemamo vremena da podgoričke sluge išta pitamo.Mi nemamo vremena da se sa njima dopisujemo, mi moramo dovesti poznaniju prava.

Ipak, danas im moramo postaviti nekoliko ljudskih pitanja, ona koje bi im postavili da ih kojim slučajem možemo sresti na ulici, trotoaru, kafani. Moramo ih pitati: dok su ašikovali sa djevojkama čuše li ikada pjesmu Kemala Montena, čuše li ikada Indekse, čuše li ikada Crvenu jabuku, sjećaju li se one „Selma, ne naginji se kroz prozor“.

Pročitaše li ti nesretnici Andrića, Selimovića, kazaše li ikad ikome ijedan jedini stih Šantića ili Dizdara. Moraju nam odgovoriti na pitanje prošetaše li se ikada slavnom mostarskom ćuprijom, sjetiše li se ikad žutih dunja aman, moramo ih pitati!“

Moramo ih pitati kako umjesto „Mosta na Žepi“ izabraše „Prokletu avliju“.

Arogantni politički odgovor smo čuli, odiše slatkorječivošću koja prikirva svu beskrupuloznost borbe za očuvanje vlasti, samo to i ništa više. U modalnom smislu, odgovora nema, niti ga može biti. Ova pitanja su postavljena radi nas koji postasmo ljudi“.

Rađa se jedna nova Crna Gora koja plemenito baštini tradicionalne crnogorske vrijednosti. Crna Gora koja zna da samo u uslovima pune demokratije, nacionalne i vjerske tolerancije i saživota, može punim sjajem bljesnuti svo blago njene divne hiljadugodišnje tvorevine.

Taj odbljesak će prihvatiti civilizovani svijet, onaj kojem nekada pripadasmo. Sa Dukljom, Zetom, Crnom Gorom, sa Vojislavljevićima, Balšićima, Crnojevićima, Petrovićima, sa Lubardom, Milunovićem, Dadom i Dimitrijem, kao duhovnim i državotvornim nasljeđem mi pripadamo Evropi!

Mi ćemo joj se vratiti, vratićemo joj se. Vratićemo joj se i srušiti sve prepreke koje nam stoje na putu. Rušićemo ih, radi naše slavne prošlosti, radi skidanja sramote sa obraza sadašnjosti”.

izvor: cdm.me