DRAGAN Bursać: Srbija od svoje djece pravi mrzitelje Crne Gore!

“Kakva će biti djeca, koja uče da su Crnogorci sa Crnom Gorom najveće zlo za Srbe i Srbiju? Kakva su djeca, koja na mržnji iz udžbenika odrastaju? I kako li im se činiti Crna Gora, Bogo moj, kad dođu na ljetovanje, pa vide ljude svih vjera i nacija, kako bratski žive u ovoj divnoj zemlji?“

Jeste li vidjeli udžbenik istorije za srbijanske maturante? Ako niste, bolje što niste. Želudac se prevrće dok čitate lažovsku i nakaradnu lekciju, koja obiluje mržnjom prema Crnoj Gori.

Nepostojeća država Crna Gora, tako to četnici rade

Idemo redom; spremite se i pročitajte ovo:

“Srbi u Crnoj Gori (oko 200 000) našli su se u posebno teškoj situaciji nakon osamostaljenja te republike 2006. Iako čine gotovo 30% stanovništva (oni se izjašnjavaju kao Crnogorci čine oko 45% stanovništva, prema popisu iz 2011. godine), a srpskim jezikom govori nešto manje od polovine stanovništva Crne Gore. Srbi su se našli neravnopravnom položaju.

Pod vlašću Mila Đukanovića, Srbi u Crnoj Gori otpuštani su iz državne službe i uklanjani sa svih državnih položaja. Vlasti su u Podgorici u ranijem periodu na sve načine nastojale da umanje broj Srba koji žive u Crnoj Gori…

Posebno se našla na udaru Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, pošto je pokušano otimanje njenih crkava i manastira i formiranje nove pravoslavne crkve u Crnoj Gori koja neće imati veze sa Srbijom. Dato je i sporno tumačenje zajedničke istorije, koja je vređala Srbe i prisvajala zasluge za oslobođenje današnje teritorije Crne Gore tada nepostojećoj Kraljevini Crnoj Gori (oslobođenje Budve i Boke Kotorske koje su učinile srpske jedinice, a koje se danas negira)…“

Mašala!

Ovako nešto može napisati samo Vojislav Šešelj podmazan rakijom, mislili smo. No, kako se čini mržnja prema Crnoj Gori i Crnogorcima ide toliko daleko da se pokušava poput posljedica radijacije prenijeti i na naredna pokoljenja.

Ko o čemu, Srbi o ugroženosti

Zamislite te nastavnike, koji maturantima preko udžbenika toče mržnju?! Nemate šta zamišljati, sad imaju i jasan papirnati naputak. Pa tako u ovom smeću, koje služi da od djece napravi hodajuće nacionalističke mediokritete, saznajte da su Srbi, o Bože dragi, opet ugroženi. A kad smo kod srpske ugroženosti, Boro Kontić, autor “Nadrealista“ iz Sarajeva, kaže:

“Kad čujem da su Srbi ugroženi odmah obiđem podrum. Da provjerim uslove za duži boravak. Jedanput kad su Srbi bili ugroženi proveo sam s porodicom četiri godine pod njihovim granatama.“

Inače “srpskoj ugroženosti“ pisao sam i sam, kad sam u posjeti Crnoj Gori na crkvama vidio ocile se četiri “S“, kad sam vidio srpske zastave, kad sam vidio murale sa srpskim trobojnicama, kad sam vidio zapišavanje crnogorskih vjerskih objekata srpskim supremacionizmom. Pa se čini da su jedino Srbi dostojni da obilježavaju crnogorsku teritoriju, dok drugi šute. Jel’ to ta vajna “srpska ugroženost“?

Ali ima tu još nešto, mnogo bitnije i važnije; na stranu sad budalaštine i laži, kako je baš Milo Đukanović otpuštao Srbe i tjerao ih sa poslova, pa se stiče utisak da su Srbi nekakva bića koja svi protjeruju. Na stranu i fakat da je Crna Gora bila samostalna i nezavisna zemlja davno prije Srbije i da joj niko, a posebno Srbi nisu dali državnost, osim što su je u jednom periodu sramno pokorili i oduzeli joj istu.

Srbi nisu Srbi bez klerikalne kontrarevolucije

Ali ta priča kako je Srbima bilo teško do iskrvarenja, je nastrana, jer djeluje na djecu i još gore, jer pravda i vazdiže klerikalnu četničku kontrarevoluciju, koju su izvele baš pročetničke srpske snage u Crnoj Gori na pogonsko gorivo Beograda, po direktivi Moskve.

I onda Crkva Srbije, ta paramilitantna organizacija, taj kult i svetosavska sekta, koja je uz okolne narode najviše napakostila srpskom narodu opet postaje nekakva “herojska“ institucija. Nije nego! E ta organizacija je umislila sebi da je vlasnik i crnogorskog naroda i njegovih vjerskih objekata. (Sic!)

Knin i Prizren malo morgen, a šta je s Podgoricom?

Dabome, ova analiza može ići mnogo dublje, pa bi se iza svega vidjelo da je sakaćenje srbijanske djece urađeno po jasnoj direktivi velmoža srpskog sveta i Rusije.

No, strašan je odgovor kad sebi postavite pitanje, a kakva će biti djeca, koja budu učila da su Crnogorci sa Crnom Gorom najveće zlo za Srbe i Srbiju? Kakva će biti djeca, koja će na institucionalnoj mržnji odrastati? I kako li će im se činiti Crna Gora, Bogo moj, kad dođu na ljetovanje, pa vide ljude svih vjera i nacija, kako bratski žive u ovoj divnoj zemlji?

Iza ovoga ide očekivano pitanje, hoće li srpska vrhuška da se kane imperijalnih težnji? Čini se da neće. Od toga živi i od toga je sazdana. Vlažni san o Kninu ili Prizrenu sad je zamijenjen Podgoricom, a Kosovo i Hrvatska Crnom Gorom i cilj je ne dogodine, nego i ove godine trobojkama i četničanjem obilježiti crnogorski glavni grad.

Taj san u ovom trenutku kvari jedino NATO pakt i gore pomenuti Đukanović, kome uz sve mane treba podići spomenik za života što je uspio Crnu Goru uvesti u sjevernoatlantski savez. Jer da nije toga, velikosrpska hegemonija, na čelu sa Crkvom i obavještajnim službama, a po direktivi Rusije, odavno bi od Crne Gore napravila kakvu SAO Crnu i Srpsku Goru.

Eto to je sva istina.

Ali kako se izjalovio plan i preko pokušaja vojnog puča i preko litijaške četničke kontrarevolucije i Abazovićevom mekom silom na pogon Vučića, red su stigla djeca koja će u Srbiji biti trovana mržnjom. To im dođe, valjda kao utješna nagrada za sve izgubljene ratove u zadnje tri decenije. Trovanje djece toksičnim naci-zlom. Sramno!

U nekoj geostrateškoj pravdi, jasno je svima da što je više srbovanja, sve je manje Srbije. Ali u ljudskoj i ovdašnjoj zemaljskoj realnosti, institucije Crne Gore moraju reagovati, a ova svinjarija države Srbije ne može i neće proći nezapaženo.

Jer ako prođe, eto sutra nekog sličnog udžbenika u Nikšiću ili Budvi da uči djecu Crne Gore isto ovo zlo. U to nemojte sumnjati ni trena. Imali ste ženu-četnika na ministarskoj poziciji za sve i svašta, što ne bi imali i četničke udžbenike?! Put je opasno kratak.

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a

izvor: cdm.me