GORAN Popović: BUREK BEZ MESA… (foto)
Dok niskoleteći patrijarh Porfirije, zajedno sa Vučićem i Dodikom, po Bosni najavljuje “promjene granica”, slijedeći, naravno, agendu tzv. “srpskog sveta”, Fahro Mešković u Zenici dočekuje u svom restoranu stotine Crnogoraca da ih počasti “burekom sa sirom”, jagnjetinom i ćevapima zbog, kako to lijepo reče Edin Džeko, “gospodskog dočeka” navijačima BiH u Crnoj Gori.
Jedna ružna i jedna lijepa priča. One u suštini odslikavaju svu različitost vrijednosti koje se njeguju u Podgorici u odnosu na Beograd. Jer, na stadionu pod Goricom, duhovito i prijateljski, skandiralo se “burek sa sirom”, a ne kao u susjednoj nam državi gdje zloslutno odjekuje “nož, žica, Srebrenica”.
Kao što se desilo da, vjerovatno neki zaluđeni “litijaši” nadahnuti Porfirijevim i Joanikijevim propovijedima, ovdje zapalili kombi navijaču iz BiH, ali su se našli i neki ljudi iskonskog crnogorskog kova da za rekordno kratko vrijeme sakupe novac i kupe mu novi. NIje, naravno, ovdje riječ samo o kombiju, nego o sasvim različitim ljudskim i društvenim vrijednostima. O obrazu i sramoti.
Ovu moralna dihotomiju, naročito u posljednje dvije godine, gledamo i na našoj političkoj sceni. Nažalost, vlast su u ovoj zemlji zaposjeli dokazani kleronacionalisti, potpomognuti nekim domaćim izdajnicima, koji su u rekordno kratkom vremenu uspjeli da od jedne pristojne proevropske države naprave pravoslavnu džamahiriju.
Crnu Goru su razarali u ove dvije godine na svim poljima– od obrazovnog i zdravstevnog, bezbjednosnog i energetskog, do ekonomskog i fiskalnog sistema… Posebna priča je zaustavljanje evropskih integracija i potpuna degradacija skoro svih institucija u državi. Trenutno nemamo ni vladu, ni Ustavni sud, ni Sudski savjet, parlamant je jedno vrijeme zaključao Strahinja Bulajić, a i danas se ne zna ko je tamo većina. Po dubini je još gore.
Sada je na udaru jedina preostala institucija sa punim i neupitnim legalitetom i legitimitetom – predsjednik države. Cirkus sa predlaganjem novog mandatara bio je samo uvod u priču o “razrješenju Mila Đukanovića”. Nepodnošljiva količina manipulacija i laži koja se emituje iz reciklirane “stare većine” i njihova bizarna ustavno-pravna akrobatika posljednjih dana imaju svoj psihodelični krešendo. Računajući na kratko pamćenje javnosti, iz dana u dan, u zaglušujućoj kakofoniji falsifikata, praktično sami sebe demantuju.
Da podsjetimo, Demokratski front je nedavno, praktično istovremeno sa DPS- om, podnio zvaničnu inicijativu za izglasavanje nepovjerenja vladi Dritana Abazovića, da bi samo nekoliko dana kasnije molio i ponizno ispunjavao sve želje istog tog Dritana, koji je bio na turističkom putovanju po Americi, sa deset svojih saradnika, kako bi podržao “resetovanje pobjedničke većine” i novog mandatara.
Pa je Demokratski front 15. septembra, otkazujući konsultacije o novom mandataru, predsjedniku države poslao dopis (svojeručno ga potpisali Mandić, Medojević i Knežević) u kojem Đukanovića obavještavaju da “su u toku razgovori parlamentarne većine u vezi formiranja nove Vlade Crne Gore…
Nakon završetka razgovora obavijestićemo Vas o imenu mandatara i dostaviti neophodan broj potpisa poslanika koji podržavaju tu kandidaturu”. A kada ih je URA, nakon osam sastanaka, “zavrnula” i nije na vrijeme stavila svoje potpise, počela je priča o neustavnom ponašanju Đukanovića. Nijesu išli na konsulatacije, nijesu dostavili najavljene potpise, pa je sada kao neustavno to što predsjednik nije dao mandat Lekiću.
Onda su se razni električari i inžinjeri iz “stare većine” upustili u ustavno-pravne oglede, iako nemaju pojma ni o pravu, ni o ustavu, sa dodatnom hipotekom da niko od njih (liše Medojevića) nije ni glasao za aktuelni najviši pravni akt Crne Gore.
Posebno je, greote, zabrinut za ustavno-pravni poredak Crne Gore bio poslanik Maksim. On je, koje li gluposti, ustvrdio da parlament (odnosno “stara većina”) može da preuzme ulogu Ustavnog suda i prostom većinom glasova razriješi Đukanovića. Jer, veli još, nas su birali građani. E, mrčni Maksime, a ko je birao Đukanovića? Usput, Milo je sam osvojio više glasova građana neko kompletna Maksimova “stara većina”.
Ima tu još raznih gluposti, poput one predsjednice Skupštine, koju DF takođe hoće da “razriješi”, kako je predsjednik države dostavio “pravno neurednu” inicijativu za skraćivanje mandata Skupštini, i tako dalje, i tome slično. Dritanu je svejedno, on će opet o trošku građana na neko turističko putovanje…
Ohrabruje, međutim, da nasuprot ovoj političkoj kaljuzi, ovih dana svjedočimo jednoj novoj, zdravoj energiji. Pokret “Svi za naš grad” uliva nadu da će uskoro “oslobodioci” od 30. avgusta postati samo ružna uspomena. Taj Pokret okuplja ljude različitih vjera i nacija i različitih generacija, različitih političkih uvjerenja i one koje politika apsolutno ne zanima. Zajedničko im je to što razmišljaju progresivno – građanski i evropski. I svi oni vole grad u kom žive.
Nasuprot njima su ovi što ne razmišljaju uopšte i nikoga ne vole, a osim mržnje prema DPS-u i spremnosti na svakovrsno uništenje države Crne Gore, imaju sasvim praznu političku agendu.
Djeluju, nekako, kao burek bez mesa… Za razliku od onog iz Zenice.
izvor: Goran Popović