ANDREJ Nikolaidis: I RUSI BJEŽE ZAR NE? Hoće li se Evropa grijati na izbjeglice…

”Dakle… Ako je u Evropi nastao problem sa grijanjem, rješenje nevolje koju je izazvao rat u Ukrajini leži u samom tom ratu. Jer rat proizvodi masovne pokrete izbjeglica. A njihova tijela u bijegu energiju. Evropa bi se, to je poenta, koliko sutra mogla grijati na izbjeglice i migrante. I opet oni, hoćete li da se kladimo, neće valjati evropskim desničarima…”

Rusi bježe od mobilizacije. Finske vlasti razmišljaju da „ruskim turistima zabrane ulazak u zemlju“.

U pitanju je orbanovski potez. Rusi koji bježe od rata turisti su koliko su to bile i izbjeglice iz Sirije. Ali ko će se založiti za prava Rusa kada ih na granicama Evrope bude lovila policija?

Koja će se od organizacija plaćenih za zaštitu ljudskih prava oglasiti zbog policijske brutalnosti, kada graničari budu tukli ruske izbjeglice? Šta će reći evropski liberalni političari kada desničari saopšte da, kao što nisu dopustili islamsku, neće skrštenih ruku čekati ni rusku invaziju na Evropu: jer kada stižu izbjeglice to je, je li tako, tako je– invazija.

Salvini je u nedavnoj TV debati na RAI-u jasno saopštio novu animigrantsku startegiju desne Evrope. Govoreći o brodovima punim bolesnih i gladnih izbjeglica kojima je svojevremeno odbio dozvoliti da pristanu u Italiju, on je rekao kako rješenje problema nije da se tim brodovima ne dozvoli pristanak, nego da brodovi ka Italiji nikada ne isplove.

Problem, dakle, treba rješavati već na mjestu sukoba: bila to Sirija, Libija ili Rusija. Da: evopski putinofilni desničari rješenje vide u tome da Putin pohapsi i mobiliše sve protestante i bjegunce. Ruski mirovni aktivisti i dezerteri protivnici su evropskih desničara, prijetnja onome što oni vide kao „porodične“ i „hrišćanske“ vrijednosti…

Koje dijele sa Putinom, Duginom i svitom nitkova koja je bila zamislila da će Rusija u Ukrajini izvesti Blitzkrieg.

Virilio je bio u pravu. Virilio je u mnogo toga bio u pravu.

U „The Futurism of the Instant“ on se poziva na istraživanje britanskog Christian Aida, po kojemu će, do 2050. godine, približno milijardu ljudi biti prisiljeno da napusti domove i– većina njih– krene ka Zapadu. Oko 650 miliona ljudi moraće migrirati zbog toga što će njihove domove progutati ogromni rudnici i jezera nastala izgradnjom hidrocentrala. Još 250 miliona ljudi daće se u zbjeg zbog klimatskih promjena, poplava i nestanka zemlje uz obalu mora. Oko 50 miliona nevoljnika napustiće kuće zbog ratova.

Virilioova knjiga objavljena je 2009. U to vrijeme, po podacima Ujedinjenih nacija, 50 miliona ljudi u Africi i Aziji zvanično su evidentirani kao „žrtve nasilnog preseljenja“. Taj broj je, realno a nezvanično, bio znatno veći.

Virilio navodi da je tokom Prvog svjetskog rata 65 miliona ljudi bilo prisiljeno migrirati zbog ratnih dejstava. Prije nešto više od deceniju dešavala se, dakle, humanitarna katastrofa u nekim segmentima ravna Prvom svjetskom ratu. Govorimo, dakle, o brojkama prije ratova u Siriji i Ukrajini. Brojke su sada daleko gore. A gore tek dolazi.

Egzodus – ljudi koji traže novi dom jer su prethodni morali napustiti i pobjeći pred katastrofom – postao je, dakle, jedno od centralnih političkih pitanja Zapada.

Istoriju je moguće – i nužno – optužiti za mnogo toga; ali ne i za nedostatak smisla za ironiju i sarkazam.

U raportu koji je 1. avgusta ove godine objavio Zoltan Pozsar, „Credit Suisse AG strategist“, kako ga predstavlja „Bloomberg“, odnosno, evo gospodinove pune titule: „Global Head of Short-Term Interest Rate Strategy” u Credit Suisse, čovjek koji predviđa Bretton Woods III, istakao je kako je “svijet niske inflacije stajao na tri stuba”.

Treći stub je, veli, bio jeftini ruski gas koji je pokretao njemačku industriju i EU.

Drugi stub bila je jeftina roba iz Kine koja je podizala životni standard uprkos stagnaciji plata.

A prvi stub vam je bio, da prostite, jeftina imigrantska radna snaga.

Migranti su svojim jeftinim radom održavali inflaciju niskom. Što će reći da je najveći gest Angele Merkel, njeno istorijsko “Da” ulasku migranata u Njemačku, bio primarno ekonomska, pa potom možda i humana/humanitarna odluka.

Gdje je tu ironija, gdje sarkazam? A gdje nije? Nisku inflaciju i visoki standard evropskih desničara održavali su upravo “islamisti”, “prljavi migranti” i ostali nevoljnici protiv kojih ti bijesni ljudi urlaju na ulicama.

Ono što desničari vide kao prijetnju svojoj kulturi i vjeri ujedno je bio temelj njihove ekonomije. Za sve sporno, dragi meki i tvrdi fašisti, izvolite se obratiti institucijama globalnog kapitalizma.

Migranti koji sada dolaze i tek će dolaziti u Evropu nisu više potrebni ni kao radna snaga. Ratom u Ukrajini, dva od tri stuba su srušena, a sa njima i poredak niske inflacije. Da to detektujete ne treba vam analitičar Credit Suissea: to znate ako ste ovih dana svratili do samoposluge.

No ako želite pročitati nešto zaista sarkastično: evo, stiže.

Znate li koje je (ili: ko je) rješenje za energetsku krizu koja je već počela?

Ah: opet ti prisilno raseljeni, izbjeglice i migranti, opet taj “talog čovječanstva” koji “prlja Evropu”.

Virilio je poznat po tezi da je vojni kompleks matica sveopšteg tehnološkog razvoja. Internet je nastao kao vojna tehnologija: to je notorno. Vojnik budućnosti, pisao je Virilio te 2009, zamišljen je kao energetski samoodrživ. Izvor energije za cjelokupnu svoju opremu ima biti on – odnosno njegovo kretanje.

“Ritmički pokreti trupa koje će uskoro biti poslane u borbu i rovove Velikog Rata”, piše Virilio, biće izvor obnovljive energije, a tijela vojnika ekvivalent rudniku.

Virilio vidi budućnost u kojoj će toplota tijela ljudi koji se tiskaju u javnom prevozu biti korištena za zagrijavanje javnih prostora a energija koju proizvodi pokret ljudskog tijela biti pretočena u javnu rasvjetu. Po njemu, te futurističke ideje dio su konteksta opšte mobilizacije svih resursa za koju je zainteresovana DARPA – američka Defense Advanced Research Projects Agency.

Dakle… Ako je u Evropi nastao problem sa grijanjem, rješenje nevolje koju je izazvao rat u Ukrajini leži u samom tom ratu. Jer rat proizvodi masovne pokrete izbjeglica. A njihova tijela u bijegu energiju. Evropa bi se, to je poenta, koliko sutra mogla grijati na izbjeglice i migrante. I opet oni, hoćete li da se kladimo, neće valjati evropskim desničarima…

Kako zaključuje Virilio: “Nakon što je industrijalizovana smrt na bojnim poljima XX vijeka, a potom i u koncentracionim logorima, danas očito stojimo pred velikim iskušenjem da se industrijalizuje život, njegova “ekstremofilna” biologija, u ime vitalne produktivnosti, jer bi nas nestanak fosilne energije natjerao da istražimo obnovljivu energiju ljudske vrste”.

Piše: Andrej Nikolaidis

izvor: aktuelno.me