CETINJE: ”Obični” policajci učinili što su mogli, trebalo je tu da budu specijalne jedinice… (foto)
Mještanin Slobodan Vujačić, komšija pomahnitalog ubice, i sam je, sa svojom porodicom, umalo bio meta Borilovića, ali su spašeni zahvaljujući prisebnosti policajca koji je mjesto događaja obezbjeđivao na terasi njihove kuće. On je za Pobjedu juče ispričao da su mu komšije rekle da jedna od žrtava zločina nije bila u kući kada je Borilović krenuo u krvavi pir.
Jedna od žrtava nezapamćenog zločina 12. avgusta na Cetinju, kada je sumanuti ubica Vuk Borilović (34) ubio 10 osoba, među kojima i dvoje djece, i ranio još šest, prošla je iz grada do svoje kuće u naselju Medovina u trenutku dok je masakr trajao – potvrdilo je Pobjedi više svjedoka.
”To dovoljno govori kako je policija obezbijedila mjesto događaja. I nije samo ta nesrećna žena prošla, prošla je još jedna, ali, srećom, zaustavio je komšija i nije joj dozvolio da dođe do kuće gdje je ubica pobio čak tri člana njene familije, a jednog teško ranio. Prošli su policiju i mnogi drugi. I znaju to policajci i inspektori koji su bili tamo” rekli su sagovornici Pobjede, koji, za sada, ne žele u javnost da izlaze sa imenima.
DRAMA
Mještanin Slobodan Vujačić, komšija pomahnitalog ubice, i sam je, sa svojom porodicom, umalo bio meta Borilovića, ali su spašeni zahvaljujući prisebnosti policajca koji je mjesto događaja obezbjeđivao na terasi njihove kuće.
On je za Pobjedu juče ispričao da su mu komšije rekle da jedna od žrtava zločina nije bila u kući kada je Borilović krenuo u krvavi pir.
”Kazali su mi da je iz grada išla prema kući i da su oni pokušali da je spriječe, molili je da ne ide gore, jer je bilo jasno da se u naselju zlo događa. Nijesu uspjeli da je zaustave, rekla im je da joj je sestra sama u kući i da mora da ide, da je ne može samu ostaviti… Što se potom desilo, znamo svi” kazao je Vujačić.
Objašnjava da je teško rekonstruisati koliko je sve trajalo. Posebno naglašava da su „obični“ policajci koji su tu bili angažovani učinili sve što su mogli.
”Jedan mi je spasio familiju. I zahvalni smo im. Eto, je li i jedan dolje teško ranjen. Što su oni mogli više? To nije bio posao za njih, to je bio posao za obučene, specijalne jedinice… Taj pomahnitali čovjek je došao i na moju kuću. Mi smo odbili napad” priča Vujačić.
U kući su mu bili supruga i dvojica unuka od pet i osam godina, kao i stara majka. Njegova žena se sa unucima zaključala u kupatilu.
”Policajac je bio tu kad je počeo napad na našu kuću. Stigao je, možda 10-15 minuta prije nego se napadač pojavio. Bio je hrabar taj policajac. I hvala mu. Bio sam tu sa njim. Nijesam se mogao kriti po kući, da mi neko drugi brani dom i porodicu, a ja da se krijem” dodaje Vujačić.
Horor koji su 12. avgusta doživjeli mještani Medovine, ističe on, teško je opisati, skoro nemoguće.
”Taj čovjek je od moje kuće, možda, stotinjak metara. Prvo smo čuli tri pucnja, a onda ga viđeli na terasi kuće. Držao je pušku, uz užasan komentar na račun neke ženske osobe i krenuo u krvavi pohod. Odmah mi je bilo jasno da se zlo sprema” prisjeća se Vujačić.
Kada je ubica upao u dom Drecuna, odjeknuli su lelek, kuknjava, vriska i pucnjava.
”Onda, odjednom zatišje. Mislim da je ušao u ukupno šest kuća. Koga je god zatekao, ubio ga je ili ranio. Na kraju je krenuo u moju kuću. Bio mu je plan da „odradi“ još jednu, ispod mene, ali nije uspio”, prisjeća se Vujačić.
Ne može da precizira poslije koliko vremena je stigao pred njegovu kuću. Sjeća se da su se naseljem prolamali leleci, a Borilović je na stepeništu ispred Vujačićevog doma, kako kaže, nešto vikao, prijetećim tonom, gestikulirao…
Kada su policajac koji je bio sa njim na terasi i on odbili napadača od njegove kuće, „sjurio je dolje prema Radunovićima“.
”Namjeravao je i u tu kuću da uleti, ali nije uspio da prođe”, priča naš sagovornik.
Ni danas ne može da definiše što je osjećao dok je trajala drama.
”Nijesam se uplašio za sebe, ali je užas kad čuješ pucnjeve, lelek, jauke, vrisak i očekuješ da će doći i na tvoja vrata, a tu ti je porodica. Užasno je to. Sumanuto je jurio kroz naselje, čas ga vidiš ispred jedne kuće, pa za nekoliko sekundi ispred druge” kaže Vujačić.
Policija je, dodaje, stigla brzo.
”Ali kako će oni, „obični“ policajci da se bore protiv nekoga ko ima pušku i dobar je strijelac. Jedan policajac je dolje odmah ranjen, ovaj što je bio na mojoj terasi bio je veoma hrabar i bio nam je velika podrška. Ali to nije bio posao za njih, tu je trebalo da budu specijalci. Policajcima koji su došli ovdje ne mogu ništa zamjeriti. Učinili su što su mogli” ističe Vujačić.
Kategoričan je da Borilović nije bio ranjen kada je stigao pred njegovu kuću.
”Bio je i te kako životan. I trčao je veoma brzo i snažno” dodaje on.
U malom naselju Medovina svi su još u šoku od masakra koji je počinio njihov komšija.
”Žena plače, unučad su uplašena, ne razumiju što se to desilo. To je strahoviti stres. Bili su zaključani u kupatilu, a onda su se spuštili do moje majke, tu pored nas. Stojiš i u jednom trenutku, dok slušaš lelek i vrisak komšija, gledaš i smrt svoje porodice, kako ti nestaju”, potrešeno priča Vujačić.
MOTIV I DALJE NEPOZNAT
Ekipa Pobjede juče je obišla mjesto masovnog zločina u naselju Medovina. Osim polomljenih prozora na nekoliko kuća i rupa od metaka na nekim od njih, ništa ne ukazuje da se tu, četiri dana ranije, dogodilo jezivo masovno ubistvo.
Na skoro svim kućama, sagrađenim duž brda, i koje su tik jedna uz drugu i većinu ih dijeli samo zajedničko stepenište, obraslo u travu, koje vodi do vrha, gdje je kuća Borilovića, spuštene su roletne. Samo ispred jedne kuće u podnožju brda dvoje ljudi sjedjelo je na terasi. Tišinu remeti samo lavež psa iz jednog dvorišta, kojeg je uznemirilo naše prisustvo.
Policija i tužilaštvo još istražuju što je natjeralo Vuka Borilovića da naoružan do zuba, u petak popodne, 12. avgusta, prvo upadne u stan svojih podstanara Martinovića i ubije Natašu Martinović (35) i njena dva sina – jedan dječak imao je osam, a drugi 11 godina.
Prema dostupnim informacijama, kada mu je pobio familiju, nazvao je Martinovića i saopštio mu da mu je ubio ženu i djecu.
Slobodan Vujačić ispričao je za Pobjedu da je, čim je čuo prve pucnje, izašao na terasu, tada još ne shvatajući o čemu se radi. A onda se na terasi svoje kuće pojavio Borilović, sa puškom u rukama.
Nastavio je krvavi pohod – upao je u kuću Drecuna i ubio supružnike Dimitrija (78) i Danicu (74) i njihovog sina Rajka (56).
U kući Radunovića ubio je sestre Aleksandru (52) i Milu (51).
Smrtonosne hice ispalio je i u Milana Mitrovića (37), kuma Martinovića koji je iz grada dojurio u Medovinu u nadi da može pomoći kumovoj familiji. Borilović ga je ubio, kao i svog ujaka Gorana Đurišića (54), koji je, takođe, pohitao ne bi li zaustavio sestrića u krvavom pohodu na komšiluk. Borilović ga je, kako su svjedočili očevici, hladnokrvno ubio.
Na meti su mu bili i Slavica Zvicer (66), Filip Đurković (33), koji se i dalje bori za život, Mileva Ramadanović (76), Darinka Čelebić (88) i Aleksandar Drecun (32) čijeg je oca, đeda i babu ubio. Ranio je i policajca Ljubišu Maksimovića (44) iz Podgorice, koji je sa kolegama došao na intervenciju.
Policija tvrdi da je Borilović sa pucnjavom prestao u 15 sati i 50 minuta, kada ga je neki od metaka koje su ispalili policajci teško ranio. Ali nijesu pucali samo policajci. Borilovićev masakr pokušali su da prekinu i građani. Čiji je metak bio koban po njega, još se ne zna.
POSTUPANJE POLICIJE POD ISTRAGOM
Ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić najavio je juče da će biti formirana komisija koja će detaljno ispitivati „svaki korak policije“.
Poručio je da javnost neće morati da poziva na ostavke, ako se utvrdi i najmanja odgovornost pojedinaca ili bilo kojeg rukovodioca, već će oni to sami uraditi.
”Mnogo je bilo optužbi na račun policije koje su neutemeljene. Da li je moglo drugačije da se reaguje – ostaje da se vidi. Svi očevici moći će da daju izjave i da kažu ko je i kako reagovao. Isto tako, naši organi unutar MUP-a i UP-a ispitivaće postupanje pripadnika policije”, rekao je Adžić za RTCG.
Ponovio je da je, prema raspoloživim informacijama, policija u Medovinu stigla u 15.33 sati, a da je vatra obustavljena u 15.50 sati.
”Kada je i napadač pozvao prijatelja i rekao mu da je ubio više lica i da je sam ranjen i da neće preživjeti”, kazao je Adžić.
Istakao je i da se još radi rekonstrukcija, te da su se, prema njihovim informacijama, prvi pucnji čuli u 15.23.
”Daljim istražnim radnjama i aktivnostima i svjedočenjem možda ćemo dobiti preciznije informacije”, naveo je Adžić.
Na pitanje osjeća li odgovornost i da li je razmišljao o ostavci, kazao je „da nije zadužen za operativni rad policije“.
”Ono što je na meni je da preispitam svu odgovornost kako bi ispitali da li je u postupanju policije bilo propusta. Ono što zavisi od mene je da unaprijedim materijalni i tehnički status pripadnika Uprave policije. U tom dijelu mislim da smo uradili sve što smo mogli u ovom kratkom periodu”, naglasio je Adžić.
Ispričao je i da se policija tog dana nije „nosila“ samo sa sumanutim ubicom, već su morali zaštititi i preduzeti radnje prema onima „koji su pokazivali dozu odlučnosti da se tada obračunaju sa ljudima koji su članovi porodice napadača ili sa članovima familija koji su bili spremni da naude sebi“.
Požalio se i da u svim gradovima ne postoje policijski službenici „koji mogu da odgovore najsloženijim akcijama“.
Kazao je i kako su pripadnici Protivterorističke jedinice u najkraćem mogućem roku stigli na Cetinje.
”U međuvremenu je izvršilac krivičnog djela lišen života. Znači, da ipak nije prošlo toliko vremena koliko neko želi da konstantnim pisanjem neistina nanese štetu Upravi policije”, rekao je Adžić.
On je poručio i kako se građani mogu osjećati bezbjedno.
”Mislim da su profesionalnost i rad policije izdignuti na veći nivo u proteklom periodu. U konkretnom slučaju – zaista će se preduzeti sve mjere, ukoliko bude i najmanje odgovornosti bilo kojeg pojedinca ili bilo kojeg rukovodioca, javnost neće morati da poziva na ostavku, već će to svako uraditi samoinicijativno”, poručio je ministar unutrašnjih poslova, koji, kako proizilazi iz njegovih ocjena, ne vidi bilo kakvu odgovornost policije zato što, kako tvrde skoro svi svjedoci događaja na Cetinju, nije adekvatno i profesionalno postupila 12. avgusta u naselju Medovina.
Policija propuštala ljude u „zonu vatre“
Pobjeda je juče objavila svjedočenje jednog očevica masovnog ubistva u cetinjskom naselju Medovina, koji je aktivisti za ljudska prava Aleksandru Saši Zekoviću ispričao kako je policija, dok su još odjekivali pucnji, dozvoljavala ljudima da uđu u naselje.
Rekao je da je jedna žena koja je puštena da prođe ubijena.
Slobodan Vujačić ispričao je juče Pobjedi da je on sigurne smrti spasio jednu komšinicu.
”Vidio sam je kako ide ka kući dok se još pucalo. Pritrčao sam joj i uveo je u svoju kuću. Ona je viđela gužvu, čula pucnjavu, viku i nije znala o čemu se radi. Bila je izašla do grada da nešto potrguje. Tražila je da je puštim da ide, ali sam joj dozvolio da izađe tek kad je bilo bezbjedno. Bila je kod nas 15-20 minuta”, kazao je Vujačić.
Pobjedi se juče javilo nekoliko svjedoka tragedije koji su nam saopštili imena nekoliko ljudi koje je policija puštila da uđu u naselje, iako je pucnjava trajala.
”Nije tačno da su adekvatno obezbijedili mjesto događaja. Oni kao da nijesu bili svjesni što se događa i kao da su imali komandu da ne reaguju”, rekao je jedan od svjedoka.
Izvor: Pobjeda.me