TO IMA SAMO U SRBIJI: Na sahrani orkestar svirao, rođaci naručivali pjesme i kitili muzičare… (foto)

“Trubači praktično, osim dok je trajalo opelo, nisu prestajali da sviraju tokom sahrane, a pojedini rođaci su naručivali pjesme. Svi su stajali mirno, kako bi mu odali posljednju počast, ali u jednom momentu jedan, pretpostavljam, od rođaka je zakitio muzičare novcima”

ČAČAK: Srbija, Zanimljivosti, vijesti, ponedeljak, 15. VIII, 00: 35… TO IMA SAMO U SRBIJI: Na sahrani orkestar svirao, rođaci naručivali pjesme i kitili muzičare… (foto)

 Pokojnik je za života, ostavio djeci oporuku da ga sahrane uz muziku.

Šezdesetšestogodišnji Vasilije Plavšić iz sela Kukići, nadomak Čačka ispraćen je na vječni počinak na veoma neobičan način. On je, za života, ostavio djeci oporuku da ga sahrane uz muziku. Njegovi potomci i čitava porodica su ispunili tu želju i tako je jedan od čačanskih boema, nakon opela, iz svog dvorišta ispraćen uz pesmu “Hej, čija frula ovim šorom svira“.

Kako kažu za Nova.rs u pogrebnoj opremi Đoković, sprovod je organizovan tačno onako kako je Vaso zahtjevao. Ali tu nije bio kraj željama počivšeg. On je zahtjevao da mu trubači sviraju i tokom sahrane, pa su prisutni naručivali „Moravac“, „Ovim šorom više proći neću“, „Užičko kolo“, „Kondorov let“…

Prema riječima Marka Đokovića, iz istoimenog pogrebog preduzeća, porodica preminulog je dostavila spisak šta je sve Vaso u amanet ostavio.

“Zahtjevao je tri sveštenika za opelo, a da se u dvorištu kuće, gdje je živio oglase trubači. Također, da njegov kovčeg kroz selo pronesu uz zvuke pjesama koje je on volio. Tako su članovi porodice, rodbina i prijatelji Vasilijeve posmrtne ostatke pratili više od dva kilometra do mršinačkog groblja gdje je sahranjen”, kaže Marko.

On navodi da trubački orkestar nije prestajao da svira. Đoković je prisustvovao i sahrani pa je vidio i sveštenike koji su to dešavanje snimali.

“Interesovalo me kakav je njihov stav po pitanju svega, pa su mi kazali da u Vasilijevoj želji ne vide ništa loše, jer odlazak na drugi svijet i treba da bude s pjesmom”, istakao je Đoković.

Sahrane sa muzičarima sve češće su u Zapadnoj Srbiji. U ovom pogrebnom preduzeću kažu da im članovi porodica preminulih sve češće dolaze sa zahtjevima da se na sprovodu pojave ozbiljni orkestri upravo po željama preminulih- ima tu i narodnih i zabavnih.

Marko kaže da su nedavno imali i drugačiji slučaj, gde je pokojnik zahtjevao da mu se, uslovno rečeno gosti, koji dođu da ga isprate sačekaju na kapiji ispred kuće.

“To vam je kao na svadbi, obično na vratima dvorišta čeka harmonikaš i dočekuje posjetioce veselja. Članovi akustičnog orkestra sa harmonikama, gitarama, violinama… su svirali i pjevali na kapiji puna četiri sata dočekujući prisutne na sahrani”, objašnjava Marko.

Prema njegovim riječima, počivši Vasilije je odabrao oko četrdesetak narodnih pjesama i ostavio djeci.

“Trubači praktično, osim dok je trajalo opelo, nisu prestajali da sviraju tokom sahrane, a pojedini rođaci su naručivali pjesme. Svi su stajali mirno, kako bi mu odali posljednju počast, ali u jednom momentu jedan, pretpostavljam, od rođaka je zakitio muzičare novcima”, kaže Marko.

Muzika i veselje dočekuju čovjeka pri rođenju, pjesma ga prati kroz život i na kraju ona je opet tu da ga isprati “na nebo”, objašnjava naš sagovornik.

“Smrt je neminovnost svakog života. Upravo je ona najteži osjećaj s kojim ćemo se ikada suočiti. Iako smo svjesni činjenice da je gubitak voljene osobe – gubitak sa kojim se moramo nositi, ne možemo se pomiriti s činjenicom da ništa nije vječno. Boli i sama pomisao da nas je voljeno biće napustilo, da nikad nećemo vidjeti omiljeno lice,čuti glas,videti osmijeh…

Na to dolazi neopisiva tuga, bol koju krijemo duboko u sebi. I dok pokušavamo da shvatimo da nas je zauvijek napustio roditelj, bračni partner ili neko drugi čekaju nas i velike odluke vezane za organizovanje sahrane. Muzika za sprovode postoji od davnina. Ona prati sahrane kroz historiju. Uz zvuke pogrebnog-posmrtnog marša sahranjivani su vladari, velikani, kao i bogati ljudi viših slojeva. U svijetu ne postoji narod i kultura koji ne neguju tradiciju posljednjeg pozdrava uz počasnu muziku”, kaže Marko.

I u Srbiji se njeguje takav način opraštanja od drage osobe. Oni podrazumjevaju muziku za sahrane. Ona može biti sa klasičnim pogrebnim marševima, starogradskim melodijama, romansama, klasičnom ili stranom muzikom. Obično je to duvački pogrebni orkestar ili solo truba, violina, hor…

BONUS VIDEO: trubači za sahrane “Tiho noći moje zlato spava”

“Muzika na sahranama je posebno sredstvo izražavanja bola.Ona nam pomaže da pokažemo svoja osjećanja,kad ne možemo da pronađemo prave riječi. Kroz poznate tonove dolazi nevjerovatni izraz ljubavi i poštovanja prema preminulom, kao podrška njegovoj porodici. Uz govor na sahrani, muzika je sjećanje na pokojnika i nerijetko se dešava da se porodica od pokojnika upravo oprašta od voljenog bića uz melodiju i taktove muzike koju je preminula osoba najviše voljela”, zaključuje Đoković za Nova.rs.

Komšije Vasilija Plavšića kažu da je bilo sasvim normalno da se ispoštuju sve njegove želje.

“Prisustvovali smo pogrebu i ispratili našeg Vasa. Bio je poseban i dobar čovjek, vjerovatno je znao da mu se približava kraj i htio je da ode na onaj svet onako kako je sam to želio. Najteže nam je bilo kada su trubači odsvirali pjesmu “Ovim šorom više proći neću”, jer znamo da našeg prijatelja nećemo nikada vidjeti i koji nas neće obradovati nekom šalom, dosjetkom, jer se preselio na neko bolje mjesto”, objašnjavaju komšije za Nova.rs.

Prema riječima sveštenika smrt je neizbježna i treba zaslužiti otići časno pred Boga.

“Sama sahrana je svečani čin, tako da muzika nije u suprotnosti sa religijom. Svaki smrtnik ima pravo na posljednju želju i treba mu je ispuniti. Svako ima svoje tumačenje. Ljudi imaju svakojake ideje kada odlaze u vječnost”, kažu sveštenici.

Inače, Vaso je sahranjen na groblju u Mršincima kod Čačka. Iza sebe je ostavio veliku porodicu, sina, dvije kćerke, četvoro unučića i brojnu rodbinu i prijatelje.

BONUS VIDEO: MUZIKA UŽIVO I VESELJE NA SAHRANI

izvor Nova.rs