ALEK BAROVIĆ: Crnogorske igre prijestola… (foto, video)

Što bi mi Crnogorci rekli- oburdati. Taj mi se izraz, koji je postao izuzetno popularan u posljednje vrijeme mnogo sviđa. Smatram da oburdavanje mnogo jače od rušenja. Od oburdavanja nema dizanja, političkog. I ono se mora desiti što prije…

PODGORICA: Crna Gora, Zanimljivosti, vijesti, utorak, 26. VII 2022… 11: 28… ALEK BAROVIĆ: Crnogorske igre prijestola… (foto, video)

Odavno tvrdim da od 30. avgusta 2020. godine u Crnoj Gori vlada svojevrsna anarhija. Ne zna se ko pije, a ko plaća. Dobro, za vrijeme Zdravka Krivokapića se znalo. Anarhija je bila mnogo veća ili bolje reći očiglednija, a rasturanje državnih institucija sistematsko.

U Dritanovo vrijeme ona je nekako ufilovana u demokratske oblande, zelene (ne zelenaške, ni da Bog), pro-zapadne, a u suštini – anarhija je još gora od Zdravkove. Jer generalno, lakše je boriti se protiv bolesti za koju znaš, nego protiv one za koju ni ne znaš da postoji, tj. protiv neznane se i ne bori, makar ne svjesno i ciljano.

Prijesto se mora srušiti tj. onaj koji je na njemu. Ili, što bi mi Crnogorci rekli- oburdati…

Dritan, i oni oko njega, upravo misle da građani Crne Gore ne vide bolest čije su oni kliconoše. To još manje vide njihovi podržavaoci, da ne ponavljam više onu davno izlizanu tezu o koeficijentu inteligencije. Koga, pak, zanima ima opširno o tome u tekstu od prošloga utorka.

Jedna od najvećih političkih boleština koje su nas zadesile, a mogu slobodno reći da to nije bolest nego metastaza, jeste i dominacija kanonskog prava crkve Srbije nad Ustavom i zakonima Crne Gore. 

Jednostavno, nema te odluke koja se može donijeti mimo popova ove crkve i njihovog amina, pogotovo onamo đe bi takva odluka imala nekakvog uticaja na njihove ekspanzionističke interese.

Prvo je krenulo postavljanjem premijera Krivokapića, onda raznih ministara, četnika i početnika, novinara, savjetnika, pa i samih popova po odborima i funkcijama. Naravno, samo prividno je to stalo izborom manjinske vlade. 

Kao drugo važno pitanje, a ispostavilo se urgentno, za manjinsku Vladu Abazovića je donošenje nacrta tzv. temeljnog ugovora, koji se isključivo bazira na kanonskom pravu i aktima crkve Srbije, a ne na Ustavu i zakonima Crne Gore. Još jedan dodatak teokratizaciji naše zemlje. Ili, bolje reći korak ka klerikalizaciji i kompletnom zatucanju društva. Kad ove stvari pogledam dođe mi velika žal za Danilom Stankovim i što ga ne možemo dići iz mrtvih.

Duboka kanonizacija i klerikalizacija imala je uticaja i na naše političare. Izgleda da im se sviđela teokratija i mogućnost da žare i pale, čine nepočinstva, dok razjarena masa, lišena mogućnosti da misli, podržava sve njihove poteze, pogotovo one koje se tiču moderne verzije crnogorskog lova na vještice tj. neistomišljenike.

Ove tvrdnje se vide i u tome da su Urini funkcioneri prihvatili onu ”Ko tebe kamenom ti njega hljebom” i primijenili je u ličnoj interpretaciji: ”Ko tebe sa šest metaka ti njega funkcijom u bezbjednosnom sektoru”. Kako predivna sprega svjetovne i duhovne vlasti, rekao bi neko. Đedo da je živ umro bi od sreće. 

Ali, čudni su putevi Gospodnji, a i ove crnogorske igre prijestola. Pa tako nekad ubijeđene demokrate, borci za prava mišljenja i govora medija, ljudi, neistomišljenika i svega ostalog postaše progonitelji svega navedenog, ako nije povezano sa njima u pozitivnom smislu.

Dritan, i oni oko njega, misle da građani Crne Gore ne vide bolest čije su oni kliconoše

Vremenski period im ne ide na ruku. Da je ovo kojim slučajem 16. vijek vjerovatno bi odavno svi mi kritičari izgoreli na lomačama. Mada, i lomače imaju modernu verziju, tipa progona, medijskog linča, crtanja meta i još mnogo toga što se spremi u propagandnoj mašineriji koju je dugo podučavao Beograd. Toj modernoj verziji progona se čak i crkva Srbije naučila, kroz razne nazovi mimere i ostale progonitelje po društvenim mrežama.

U novovremenoj teokratskoj diktaturi pod krinkom „srpskog sveta“ teško se pripadnici Crkve Srbije nose sa kritičarima. A i sa opozicionim medijima. Mada, primijetio sam odavno ubijeđenost pro-srpskog bloka u Crnoj Gori i njihovih slugu da imaju ekskluzivno pravo na medije. 

I onda svako jačanje crnogorskih medija ili osnivanje novih vide kao veliko svetogrđe, da ne kažem bogohuljenje ili bogoborstvo. A zapravo, radi se o ogromnoj prijetnji po njihovu kleronacionalističku ideologiju. Na sceni je pokušaj pretvaranja Crne Gore u pokrajinu srpskoga sveta i to je jedini razlog nazivanja istih ti medija ”kvazi”, ”fašističkim” ili ”kriminalnim”.

Bilo kako bilo, prijesto se mora srušiti tj. onaj koji je na njemu. Ili, što bi mi Crnogorci rekli – oburdati. Taj mi se izraz, koji je postao izuzetno popularan u posljednje vrijeme mnogo sviđa. Smatram da je oburdavanje mnogo jače od rušenja. Od oburdavanja nema dizanja, političkog. I ono se mora desiti što prije. Dok još nijesmo dublje zagazili u teokratiju iz koje nas je svojevremeno jedva izbavio Danilo Stankov. Dok prvosveštenici i njihovi popovi mace/arheolozi ne krenu put Lovćena, a već su zauzeli niski start. 

Jes’ da je ovo još jedan tekst ”sa nečim fašističkim u sebi” i namjerom da ”progoni premijera”, ali je i suva istina. Mislim, odavno se oni boje istine. I realnosti. 

Realna je prijetnja da ćemo tron oburdati, jer to mora biti naš, opšti građanski cilj. Realna, za razliku od nekih izmišljenih instagram poruka, nametnutih kako bi se skrenula pažnja sa pravih problema i druge realnosti. Tron se ruši. Do temelja i do temeljnog. Winter is coming…

BONUS VIDEO: Dritan Abazović: Uživo iz Borodjanke 🎥 Svjedočimo paklu ratnog razaranja

izvor analitika.me