Andrej NIKOLAIDIS: “Rastemeljni ugovor ne smije izazvati ni kap mržnje prema Albancima. To bi bio naš najveći poraz…” (foto)

Ja, vidite, mislim da je sjajno što je Albanac premijer Crne Gore. Nadam se da će sljedeći biti Bošnjak. Takođe, mislim da nacionalna pripadnost bilo kog funkcionera ne znači ništa kada je u pitanju posao koji obavljaju…

PODGORICA: Crna Gora, Zanimljivosti, vijesti, subota, 02. VII 2022… 17: 38… Andrej NIKOLAIDIS: “Rastemeljni ugovor ne smije izazvati ni kap mržnje prema Albancima. To bi bio naš najveći poraz…” (foto)

Piše: Andrej NIKOLAIDIS

Crkva Srbije i Vlada Crne Gore u preambuli lažu.

Tekstom ugovora kradu.

Sljedstveno poslovici „Ko laže taj i krade, ko krade…“.

Ne slučajno, taj je Rastemeljni ugovor, čija je svrha da doslovce rastemelji Crnu Goru i naše društvo, čekao da ga potpiše Dritan.

Zato što je, za interes njegovih autora, daleko bolje da ga, umjesto Amfilohijevog fanatika, potpiše baš– Albanac.

Ja, vidite, mislim da je sjajno što je Albanac premijer Crne Gore. Nadam se da će sljedeći biti Bošnjak. Takođe, mislim da nacionalna pripadnost bilo kog funkcionera ne znači ništa kada je u pitanju posao koji obavljaju.

Ali autori ugovora ne misle tako. I već trideset godina tako ne čine.

Kao što je Vučić odabrao da novim ratom Albancima zaprijeti baš na dan kada je jedan Albanac bio ponizan pred njim u Beogradu, tako je isti poniznik odabran da bude onaj ko će Crkvu Srbije priznati za državu u državi i predati joj čitavo crnogorsko sakralno nasljeđe. I pritom djecu utjerati na vjeronauk, što je u slučaju Crkve Srbije eufemizam za etnički inžinjering.

Nije u pitanju tek sadistički užitak u kinjenju žrtve.

Nego nešto mnogo opasnije od toga. Rastemeljni ugovor je zamišljen kao atomska bomba u temeljima multikulturalne Crne Gore, sprava razorne moći u temeljima etničkog sklada u Crnoj Gori.

Ono što autori projekta „Rastemeljni ugovor“ (jer u pitanju je mnogo više od samog ugovora) priželjkuju je gnjev Crnogoraca usmjeren prema Albancima.

To što su Abazović, Đeka i Harasani spremni da budu zapamćeni kao neko ko je groblja u Katunskoj nahiji dao na poklon drugoj državi nije problem Albanaca. A nije čak ni ove trojice– oni to, naime, očito ne vide kao problem.

Crnogorci bi morali znati da zbog Petra ne smiješ zamrziti Svetog Petra.

No u bijesu se ne misli jasno. Bijes je uvijek poraz bijesnoga.

Evropska književnost počinje riječju „srdžba“.

Naime: „Srdžbu mi, Boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina“.

Evropska književnost počinje pričom o pogubnim posljedicama bijesa.

Stoga: morali bismo znati.

Jer, kako piše Šekspir: „Život je priča koju idiot priča, puna buke i bijesa, a ne znači ništa“.

Doista: oni koji bi dozvolili bijes prema Albancima, postali bi korisni idioti u službi autora Rastemeljnog ugovora.

Umjesto bijesa, sada, ako ikad, treba nam pamet.

Rastemeljni ugovor će biti potpisan, u ovoj ili onoj formi. Ono što je trebalo učiniti da ne bude potpisan nije učinjeno onda kada je tome bilo vrijeme. Jedan te isti postupak u različitim okolnostima rezultira različitim posljedicama. Nečinjenje ima teške posljedice. Ovo sada: to su posljedice.

Valja se koncentrisati na uklanjanje, ispravljanje, ili barem ograničenje posljedica Rastemeljnog ugovora i naše očite, ogromne slabosti koja je do njega dovela. Bijes i mržnja samo bi pojačali negativne posljedice.

Bijes i mržnja bili bi jedna od, ako ne upravo ona najstrašnija posljedica veleizdajničkog ugovora koji će Abazović potpisati.

izvor CdM.me