MANDATARA IMAMO, a hoće li biti i manjinske vlade: DRITANOV HOD PO ŽICI

Sat je počeo da otkucava i sva odgovornost je na URI i onima koje smatra partnerima. Može li Abazović da drži političko ogledalo tako da SNP ne vidi Putinov odraz, a da vidi onih pet ministarskih i 54 direktorske fotelje?

Mandatara imamo, a da li će biti i 43. odnosno manjinske vlade, znaćemo u naredna tri mjeseca. Duga. I krajnje neizvjesna. Po svemu.

Najprije, treba da preživimo namjeru predsjednika Ruske Federacije da zarati sa Ukrajinom i NATO. Ako, kojim slučajem, to bude uspješno prebrođeno, ostajemo, ipak, na minskom polju domaće politike. 

Bez ikakvog pretjerivanja na pregovaračkom ili pokeraškom stolu oko koga je okupljen dio vlasti i opozicija, doslovno, je pravo na život nezavisne i samostalne, euroatlantske Crne Gore.

Prvi cilj oko koga mora da se okupi nova većina je presijecanje “puteva” ruskim i svima drugima igračima, koji po dubini i širini razaraju supstancu – bezbjednosnu, društvenu i ekonomsku.

Drugi je pokušaj da se spriječi bankrot države.

Treći, što zatvara krug, jeste okončanje pregovora sa EU. Svaki od tih ciljeva zvuči kao teško dostižan. I prevazilazi pojedinačne kapacitete svakog od aktuelnih igrača.

Mnogi od njih, međutim, ne pokazuju, da razumiju suštinu u ovoj “partiji”. Uključujući i neke od diplomatskih predstavnika koji, kao kibiceri, stoje iza igrača.

Pesimisti bi, naprotiv, rekli da su, u stvari, veoma svjesni uloga i da baš zato rade to što rade.

Upućeni u razgovore tvrde da su neki od učesnika pružali ruku ali da su, figurativno, tokom rukovanja onu drugu držali iza leđa, sa prekrštenim prstima, kao kad djeca računaju „puj pike, ne važi“.

Ipak, Predsjednik Crne Gore saopštio je kako su ga “predstavnici GP URA i njihovi politički partneri nedvosmisleno uvjerili da imaju parlamentarnu većinu za izbor 43. Vlade”.

Mandatar, doduše, na zvaničnim fotografijama sa predsjednikom nije djelovao kao da je i sam ubijeđen. I to je nepodijeljeni utisak javnosti.

Sad, da li samo utisak ili realno sagledana startna pozicija sa manje od 41 sigurnog poslanika i tri mjeseca da ubijedi još makar pet? Ili devet? Ili trinaest? To zna samo Dritan Abazović.

Sat je počeo da otkucava i sva odgovornost je na URI i onima koje smatra partnerima.

Može li Abazović da drži političko ogledalo tako da SNP ne vidi Putinov odraz, a da vidi onih pet ministarskih i 54 direktorske fotelje? U danu kad je preuzeo mjesto mandatara rekao je da očekuje odgovor od SNP-a do nedjelje.

Ali nije rekao koje. Možda zato što zna da je nedjelja i 3. april, kada su izbori u Srbiji? 

Ako uspije sa SNP, hoće li Abazović znati i kako da SDP ne vidi u onom političkom ogledalu odraz tog SNP-a koji ne žele, a da vide Crnu Goru kao članicu EU?

Uspjeh mu neće zavisiti samo od “žongliranja” ogledalom nego i od toga kojim će okom SDP gledati u to ogledalo. Da su politički razroki svima je jasno nakon Cetinja.

I nijesu to jedina čuda koja će Abazović morati da čini da bi “sakupio” još pet, devet ili trinaest.

Jedan hokus-pokus možda će mu biti potreban i za predstavnike EU i SAD nakon što se, na slavi ultra desnih Stupova, izljubio sa Putinovim vukovima?

I ni tu nizu nije kraj.

Jer, nažalost, više je retoričko nego stvarno pitanje hoće li Strahinja Bulajić iskopati, ako je preostalo, ono jedno zrno političkog morala da ne pogazi Ustav i da zakaže skupštinsku sjednicu.

Upućeni kažu da je sada otvoreno i pitanje hoće li Ervin Ibrahimović prepoznati zrno Volodimira Zelenskog u sebi, da zna šta je politička i ljudska dužnost ako “kocka” padne na njega.

Politička žica po kojoj hoda Abazović razvučena je između brojeva 37 i 49.

Bude li na kraju bliži broju 49 imaćemo manjinsku. Ostane li bliže broju 37, tada je za preživljavanje evropske Crne Gore jedino moguća politička vlada kojoj bi premijer bio, to je očigledno, opet Dritan Abazović. Ona vlada o kojoj govori DPS, ali sada i Genci Nimanbegu.

Krajnja opcija su, naravno, izbori.

Sve ovo uz uslov da “dozvoli” Putin.

izvor: analitika.me