STEFAN Todorović: CRNOGORAC, SRBIN I BOŠNJAK…
Vladanje Zdravka Krivokapića i eksperata Crkve Srbije ogledni je primjer velikosrpske politike u Crnoj Gori. Mnogi suverenisti su upozoravali i govorili da će njihovim dolaskom na vlast doći do urušavanja Crne Gore i modifikovanja karaktera građanske i evropske države u svetosavsku pokrajinu/državu srpskoga sveta.
Ako znamo istoriju djelovanja glavnih aktera koji su doveli do promjena vlasti u Crnoj Gori, zaista nije bilo teško anticipirati navedeni razvoj događaja.
Dovoljno je bilo i površno poznavati tridesetogodišnje djelovanje pokojnog Rista Radovića pa ne sumnjati, ako mu padne šake, da će on i njegovi sljedbenici Crnu Goru pretvoriti u državni provizorijum ispunjen svetosavskim, neočetničkim i šovinističkim „vrijednostima“.
Međutim, kako progresivnu i avangardnu GP URA ne zanima prošlost, onda se ne treba čuditi da su oslobođeni znanja prošlosti doveli na vlast najretrogradnije snage u crnogorskome društvu. Postavlja se samo pitanje, ukoliko ih ne zanima prošlost, u odnosnu na koje vrijeme oni sebe predstavljaju kao progresivne i avangardne?
Možda u odnosu na vrijeme građanske i multukulturalne Crne Gore i njenog evropskog puta jer su mirno više od godinu dana gledali kako građanske i multikulturalne vrijednosti i evropski put čereče njeni dojučerašnji partneri iz vlasti…
Moć anticipiranja i rasuđivanja GP URA je toliko velika, da nijesu znali ko je Vesna Bratić, sve dok nije u kameru, na protestnom skupu povodom pada 42. Vlade Crne Gore, izgovorila salve šovinstičkih uvreda. Tako su prekonoći Zdravkovi eksperti i Demokrate postali retrogradni dio političke scene od kojih treba spašavati Crnu Goru. Ovakvo infantilno i nadasve prevarantsko bavljenje politikom može Crnu Goru skupo koštati.
Ono se nastavlja i danas, najavljivanjem istorijskog pomirenja dvije Crne Gore. Primjer istorijskoga pomirenja, kako nas obavijesti potpredśednik GP URA, podrazumijeva da Crnogorac, Srbin i Bošnjak budu potpredśednici nove Vlade. Zaista dubinsko promišljanje o podjelama u Crnoj Gori. Briljatno! Pogledajmo samo Bosnu i Hercegovinu, najboljeg primjera takvoga pomirenja. Od Dejtonskog sporazuma, vrši se vlast po nacionalnom ključu, i toliko su se pomirili, da se nakon 26 godina navedene vladavine, ponovo spominje mogućnost rata.
Nastavlja GP URA svojim infantilnim prijedlozima i narativima da gura Crnu Goru u još dublje krize ne shvatajući suštinu podjele dvije Crne Gore. Usvajajući narativ velikosrpske politike o nacionalnim podjelama i zamagljujući istinsku podjelu dvije Crne Gore, podjelu u vrijednosnom i ideološkom smislu, koje su nepomirljive.
Naime, nakon uvođenja višepartizma u Crnoj Gori su se na političkoj i društvenoj sceni pojavile dvije struje – suverenistička i velikosrpska. Svaka od njih je sa sobom nosila određeni set vrijednosti i viziju budućnosti Crne Gore. Suverenistička struja se zalagala za nezavisnu, suverenu, građansku, multikonfensionalnu, multukulturalnu, evropsku Crnu Goru s sopstvenom, autohtonom crnogorskom kulturom, jezikom, crkvom, na čvrstim antifašističkim vrijednostima, uz poštovanje nasljeđa NOB- a.
Dok je s druge srane, velikosrpska struja na društvenom, političkom i kulturnom planu podrazumijevala Crnu Goru kao srpsku zemlju u zajednici ili konfederaciji sa Srbijom, pratila beogradsku naučnu i političku elitu u negiranju i nipodaštavanju drugih nacija i njenih kultura, s akcentom na negiranju crnogorske nacije i kulture, gledajući na Crnu Goru kao na etnički čisti, srpski prostor, uz revitalizaciju četništva i relativizovanje i negiranje tekovina NOB- a.
Prihvatanjem jedne od navedenih struja, crnogorski građanin prihvatao je i usvajao čitav set vrijednosti koje su one sa sobom nosile. Vrijednosti koje su međusobno nepomirljive. Na primjer, ne mogu se istovremeno i slaviti i negirati tekovine NOB-a. Zato će morati preovladati jedna od navedenih struja ili će biti „borba neprestana“.
Vremenom i raznim procesima u crnogorskome društvu došlo je do fluidnosti i miješanja vrijednosti. Stvorene su hibridne politike sastavljene od suverenističke i velikosrpske struje, poput politike Demokrata ili upokojene Zdravkove Vlade. Međutim, one predstavljaju samo privid i njihova prevara se najbolje otkriva u njihovom odnosu prema Crkvi Srbije i u odnosu prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, đe se očituje njihova velikosrpska struja. Zdravkova vladavina pokazala je da su one međusobno neodržve.
Na kraju se mora izabrati strana, kao tokom belvederskih demonstracija. Ono što je opasnije jesu uvezeni narativi koje je usvojila i GP URA, a kojim se pokušava sukob suverenističke i velikosrpske struje prikazati kao sukob između nacionalnih Crnogoraca i nacionalnih Srba, što je velika laž…
Nacionalni Crnogorci i crnogorska država mogu imati problema samo sa sljedbenicima velikosrpske struje, koji im negiraju pravo na državu, naciju, kulturu, jezik, crkvu ali nikako s nacionalnim Srbima koji im to pravo priznaju. S prvima nema pomirenja, jer bi ono moglo biti samo na štetu crnogorskih nacionalnih interesa, a s drugima se nemaju što miriti jer nemaju nikakvoga spora…
Zato, ukoliko GP URA želi pomirenu Crnu Goru neka iskoristi svoje kontakte u Beogradu, u Predśedništvu i Patrijaršiji, i neka tamo utiču na promjenu velikosrpske politike koja podriva suverenost Crne Gore i dijeli crnogorsko društvo.
Piše: Stefan Todorović
izvor: gradski portall.me