PUTUJ EVROPO: Cetinjski potpuri…

Tamo gdje smo se najmanje nadali, na Cetinju, ovih dana smo svjedočili grandioznoj političkoj prevari u režiji Socijaldemokratske partije. Svi konstrukti i narativi  Nikole Đuraškovića, potpredsjednika SDP i nosioca liste te partije na Cetinju, i ostalih učesnika u ovom skarednom činu, tek su dimna zavjesa, slična onoj od suzavca,  za politički salto mortale do sada uzorne suverenističke i državotvorne stranke, i za njeno  paktiranje sa pitomcima iz najmračnijih političkih jazbina Crkve Srbije, kao i “specijalcima” za okupaciju Cetinja iz septembra prošle godine…

Tako će pomenuti Đurašković vjerovatno postati gradonačelnik, ali će Socijaldemokratska partija, procjenjuju analitičari, ostati najveći gubitnik i upisati najteži politički poraz u svojoj istoriji.

Možda se neko pita zašto ovakav naslov teksta, jer potpuri je uobičajen naziv za neke muzičke ili slične kolažne izvedbe, ali u izvornom prevodu ova riječ ima značenje pokvarene smjese ponuđene u jednoj posudi. Cetinjski politički potpuri je upravo takav – kvaran i odvratan.

Povodom ovog apsurdnog dešavanja oglasio se istog dana i slikar Rajko Todorović Todor, koji je kratkom porukom dao pravu dijagnozu političkog i moralnog posrnuća: “Danas SDP na Cetinju svečano uručuje URI i Demokratama medalje slobode Belvederski orao. Neka im je na čast za vo vjeki vjekov!”

No, politička prostitucija je stari zanat koji podrazumijeva javno nuđenje za novac, fotelju, moć ili neku drugu vrstu vlasti i slasti, kako je to jednom lijepo definisao hrvatski bloger Zoran Podunajec. Ovaj zanat, koji je posljednjih mjeseci preplavio crnogorsku političku scenu, dobio je  već konture pravog bordela raskošno dekorisanog ustajalom nacional– klerikalnom žabokrečinom. To je  postalo leglo političkih skorojevića, frustriranih faktotuma i lokalnih jebivjetara, koji ne biraju partnere kako bi ostvarili neke svoje  bolesne ambicije.

Na Cetinju se, dakle, desilo ono što se činilo nemogućim. Ali, postoji fiozofema koja kaže da je sve moguće osim drvene peći. A i ona je moguća, ali za jednokratnu upotrebu. Što je dobro upozorenje SDP-u, da definitivno ne sagori zbog jedne lokalne fotelje.

Ovoj partiji, nakon cetinjskog poraza, predstoji ozbiljan posao na konsolidaciji. Dobre signale u tom pravcu šalju upravo njeni članovi i podržavaoci koji se ograđuju od Đuraškovićevog saveza sa Demokratama i Urom, a neki čak, razočarani,  cijepaju  i članske karte. Posebno značajno je bilo obraćanje bivše predsjednice Draginje Vuksanović Stanković: “Ono što se desilo u crnogorskoj Prijestonici nijesu belvederske vrijednosti i ciljevi. Belvederu, ima nas koji ćemo se svim srcem i do kraja boriti za crnogorsko Cetinje i belvedersku Crnu Goru”.

To je vrlo bitno u ovom trenutku kada je  potrebno okupljanje svih zdravih suvrenističkih, procrnogorskih snaga kako bi se ispratili izvođači radova projekta Srpski svet i Crnoj Gori vratile izvorne antifašističke, sekularne i proevropske vrijednosti.

Đurašković, međutim, ostaje dosljedan branjenju neodbranjivog, ali i napadima na sve intelektualce, a nije ih malo, i nijesu neznaveni, koji su iz više uglova skenirali njegovu nečasnu rabotu. Ovim bahaćenjem Đurašković je podsjetio na prošlogodišnju prljavu igru Bečićevih Demokrata.

Oni su, kao oslobodioci i pomiritelji, bezočno napali književnika Andreja Nikolaidisa, a potom i svu crnogorsku intelektuanu elitu koja je stala u njegovu odbranu. Pri tom su, ničim, izazvani,  sve njih označili kao sluge predsjednika Đukanovića i kreatore novog “eklatantnog fašizma”, šta god to značio?! Aleksa je, inače, u to vrijeme, sjetiće se mnogi 13. jula, svoj antifašizam dokazivao u Muzičkom centru, sa sve crvenim pionirskim maramama i popom Joanikijem II u scenariju.

Ima još vremena da Đurašković i družina predomisle, jer će u suprotnom doživjeti sudbinu “postojeće parlamentarne većine” na državnom nivou. No, oni su bar jedno vrijeme imali 41 od 81, a SDP-ova autistična “koaliicija” na Cetinju ima samo 11 od 33. Kako će to funkcionisati vrijeme će pokazati.

Ima jedan cetinjska šala sa Balšića pazara. Pitali Cetinjanina za jednog pokojnika: Kakav je čovjek bio? On im odgovara: A kakav, kad je umro niko mu nije doša, pa su ga njegovi  morali nosit po kuća da primaju saučešće!

Cetinjski potpuri bi mogao biti inspiracija za slične priče…

Piše: Goran Popović

izvor: gradskiportal.me