NAKON PADA OSTROŠKE VLADE: Što nam učinješe moj ĐEDOOO!

Velikosrpska, klerofašistička omča diletantizma koju su oko vrata Crne Gore namakli svetosavska sekta, inostrani politički i bezbjednosno-obavještajni centri, uz pomoć domaćih kolaboracionista konačno je prekinuta juče kada je Skupština Crne Gore poslala vladu Zdravka Krivokapića na smetlište istorije.

Može se pretpostaviti da se jutro nakon zasjedanja Skupštine Zdravko K. probudio sa razarajućim ukusom gorčine u ustima koji se javlja kod čovjeka nakon višednevnog teškog pijančenja i miješanja raznih vrsta domaće brlje, što je njemu i te kako poznat osjećaj.

Rukoljubivi Podoljub, bocougodni bivši premijer iza koga se oteglo čitavo crijevo nadimaka i njegovi nesposobni ”apostoli”, juče nijesu smogli snage ni da dođu na plenarno zasjedanje i kao ljudi se suoče sa svojom političkom propašću.

Umjesto toga, odlučili su da obave još jednu podmuklu svinjariju i čineći klasično krivično djelo zloupotrebe položaja, usvojili su odluku o kriterijumima za utvrđivanje osnova za sticanje crnogorskog državljanstva. Ukratko– ništavni fukarluk koji će obilježiti kraj mandata ortodoksnog, podmuklog prevaranta i njegove teokratske klike diletanata.

Na Belvederu krenuo pad vjersko-esktremističke vlade

Ovaj podmukli postupak najbolji je pokazatelj zašto je dobro što je konačno propao političko-kleriklani eksperiment koji je iz Ostroga lansirao Krivokapićev duhovni i politički otac Amfilohije Radović uz pomoć bezbjednosno-obavještajnih centara i političkih konspirativnih udruženja stranih dražva.

”Ušao sam u politiku zbog Zakona o slobodi vjeroispovjesti i tako ispunio svoj jedini politički cilj… jer sam to obećao najvećem sinu ovog naroda Amfilohiju”, priznao je Krivokapić prilikom obraćanja javnosti u četvrtak što je ustvari bila suština njegovog političkog djelovanja i ko je stojao iza njegovog naimenovanja.

Stoga i ne čudi što je Krivokapić samo dan prije pada vlade u patetičnom javnom obraćanju sa  teškom ogorčenošću u glasu, govorio o Belvederu i 5. septembru, kada je nakon bijednog policijsko-desantnog ustoličenja nedostojnog popa Jovana Mićovića i krenuo pad izvršne vlasti.

Tada se vidjelo da Krivokapić i njegova vlada ne služe Crnoj Gori i njenim građanima, već političkim funkcionerima u mantijama, nosiocima velikosrpske hegemonije koji djeluju pod okriljem zlokobne svetosavske sekte (SS) poznate pod akronimom SPC.

Pad ostroške vlade, čija je osnova bio upravo vjerski ekstremizam, a cilj desekularizacija društva i vraćanje u mrak teokratije, će dugoročno biti i poraz SPC, čiji će uticaj vremenom da blijedi dok i ta subverzivna organizacija ne bude rashodovana na smetlište istorije beščašća kao njihov politički eksponent bocougodni Zdravinjo.

Jer poraz vlade je i poraz sna Amfilohija Radovića da preko nejakog Zdravka ujedini svjetovnu i duhovnu vlast. Bez obzira na sve SPC je trenutno ipak izašla kao najveći pobjednik nakon godinu i četiri mejseca rada Krivokapićeve vlade jer je još u noći između 28. na 29. decembra 2020. godine bivša vlast za potrebe ove političke sekte ozakonila pljačku crnogorske imovine.

Međutim, da je Risto Radović među Crnogorcima poznat kao Sotona, preživio koronu, pitanje je da li bi vlada nejakog Zdravka juče pala u Skupštini ili bi bio nastavljen proces teokratizacije Crne Gore i nepovratnog stavljanja SPC u ravan gdje bi bila nadređena državi i njenom Ustavu i zakonima (što nam nažalost još uvijek prijeti ukoliko se potpiše temeljni ugovor)…

Ipak, koliko god štete je ova vlada učinila Crnoj Gori, i koliko god bude trebalo vremena da se sanira katastrofa koja ostaje za ”ekspertima” i njihovim nalogodavcima, postalo je jasno da Crna Gora ima čvrsto patriotsko tkivo koje je spremno da je odbrani od podmuklih napada i guranja u pakao srpsko-ruske, svetosavske teokratije.

…

Političkom pokojniku Zdravinju Bocougodnom sada ostaje da se prošeta do Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, da sjedne na debelu mermernu ploču gdje je ukopan njegov političko-duhovni otac, otvori bocu domaće brlje, otpije jedan dobar gutljaj i onako iz srca zaleleče:

Što nam učinješe moj Đedooo!

Piše: Balša Knežević

izvor: aktuelno.me