MILO Đukanović: PRIČU O ATENTATU NA VUČIĆA SPINUJE JEDAN BROJ BOLESNIH LJUDI U SRBIJI

“To su najobičnije gluposti i politikantske konstrukcije”, kazao je crnogorski predsjednik Milo Đukanović u intervjuu agenciji Mina odgovarajući na pisanja prorežimskih medija u Srbiji da je spriječen atentat na Aleksandra Vučića, te da se Đuakonović dovodi u vezu sa tim događajem.

“Smatram da tu temu na političkoj i medijskoj sceni i Srbije i Crne Gore danas spinuje jedan broj ljudi bolesnog uma. Zato njihove izmišljotine o mojoj navodnoj ulozi u stvarnoj ili izmišljenoj pripremi atentata na predsednika Srbije odbacujem sa podsmehom i najdubljim prezirom”, poručio je Đukanović.

Naveo je da je očigledno da se “Srbija približava izborima i da je vladajuća politika nezadovoljna iskustvom sa nedavno održanog referenduma. Siguran sam da je procjena medijsko-političkih čimbenika u Srbiji da je potrebno napraviti novu mobilizaciju oko figure za koju oni procjenjuju da je najvažnija u političkom životu Srbije danas. I, naravno, tu je tema o atentatu uvijek zahvalna“.

Đukanović je istakao da nije obavezno da se u takvim spinovima pojavi i predsjednik susjedne države kao poručilac atentata, ali da u ovom slučaju to svjedoči samo o nekoj posebnoj frustraciju koja danas postoji na medijsko-političkoj sceni Srbije prema Crnoj Gori i njenom predsjedniku.

Čitaj još: MILO Đukanović: NEMAM RAČUNA U INOSTRANSTVU, NI DRŽAVLJANSTVO UAE, BESMISLENA TVRDNJA DA SAM VLASNIK AMANA

Kao drugi mogući aspekt teme atentata Đukanović prepoznaje i konstrukciju poznatu u saradnji obavještajnih službi.

“Nije nepoznato da iz određenih krugova, političkih i obavještajnih, koji nisu zadovoljni kvalitetom, lojalnosti Srbije i njenog predsjednika i koji stalno sumnjiče da bi Srbija u nekom kritičnom momentu mogla zalutati u EU, pa možda čak i u NATO, pokušavaju da serviraju ovakve konstrukcije, trudeći se da ga što više vežu za sebe“, rekao je Đukanović.

Poznata je, kaže, iako profesionalno nekorektna praksa da obavještajne agencije kada im je to potrebno za političku upotrebu, znaju da od partnerske službe poruče informaciju o navodnoj ugroženosti bezbjednosnih prilika ili života markantnih ličnosti u zemlji čiju bezbjednost štite.

“Tako i u ovom slučaju krunski argument za neupućenu javnost treba da bude informacija sa neke misteriozne partnerske adrese”. Želi se, ukazuje crnogorski predsjednik, skrenuti pažnja “predsjedniku Srbije da bi i on mogao biti meta obojenih revolucija, i da mu navodna opasnost prijeti sa zapadne strane i od podržavaoca evroatlantske politike u regionu“.