ENVER Kazaz: CRNOJ GORI PRIJETI TIHI NESTANAK– Treba graditi transetničke saveze protiv VELIKOSRPSKOG NACIONALIZMA…

Sarajevski teoretičar književnosti, univerzitetski profesor i pjesnik Enver Kazaz siguran je da u BiH neće biti velikog rata, jer je, kako kaže, rat skupa stvar. Ipak, smatra on, u Bosni nikada ne možete biti sigurni kako će se stvari razvijati zbog toga što imamo posla sa iracionalnim politikama i političkim moćnicima. ”Za rat nema dovoljno logističkih sredstava, ni dovoljno novaca, a i previše je bogataša bliskih vlastima čije bi bogatstvo rat ugrozio”, kaže Kazas za Standard.

Je li dovoljno da Dodik ode, pa da stvari budu bolje?

Dodik nije slučajna, nego zakonomjerna pojava u BiH politici, a to znači da nije Dodika bio bi neki drugi Dodik. To nadalje znači da nije problem samo u Dodiku, nego u idologiji koja RS smatra najvećom srpskom pobjedom u ratovima devedesetih i koja želi da ostvari ratni cilj bosnaskih Srba predvođenim Karadžićem, samostalnu državu i drugu srpsku državu na Balkanu.

Zbog toga se ne slažem da je odlazak Dodika spasonosan za BiH, nego je po BiH spasonosno suočenje sa takvom ideologijom i demontiranje takve ideologije. Ona je legitimisana u Dejtona i to na međunarodnom planu kada su bosanski Srbi nagrađeni tom međunarodnom pravnom i političkom činjenicom.

Dodik veoma dobro zna sve to i računa sa značajnim dijelom međunarodne podrške, počev od Rusije preko Kine, manjih igrača kao što je Mađarska i td. Međutim, Dodikov odlazak bi ipak stabilizovao stvari u BiH. On je trenutno najjači političar u BiH, jer vlada sa dvije trećine u skupštini RS, vlada u Domu naroda BiH, može blokirati državu preko Vijeća ministara. Dakle ima sve institucionalne mehanizme za blokadu.

Drugi političari, uključujući tu i Bakira Izetbegovića ne raspolažu takvim institucionalnim mehanizmima. Moramo se sjetiti da mu je baš Izetbegović glasanjem u Skupštini RS omugućio kontrolu u Domu naroda na državnom nivou, što je bio samoubilački politički potez SDA. Dodik je najveći problem BiH, ali taj prolem proizilazi iz ideologije koja BiH, dugoročno gledano, vidi kao podijeljenu zemlju, a RS kao drugu srpsku državu na Balkanu.

Međunarodna zajednica je opet na ispitu

Vi i ja podrazumijevamo da je današnje vrijeme identično onom vremenu iz devedesetih i da je ratno raspoloženje gotovo isto. Međutim niti Dodik ima vojnu snagu kakvu je imao Milošević, niti na Balkanu postoji vojna snaga kakvu je imala JNA. Ratovi počinju onda kada jedna od zaraćenih strana vidi svoju vojnu premoć i uvjerena je u svoju pobjedu.

Trenutno Milorad Dodik ne može biti uvjeren ni u političku, ni u vojnu pobjedu, ali je tačno da je on u poziciji pacova u kavezu spreman da povuče iracionalne poteze. Mislim da će Dodik pokušati da BiH ostavi bez vojske, Uprave za inderektno oporezivanje, bez Vrhovnog sudskog i Tužilačkog vijeća i da mu je cilj podržaviti maksimalno RS.

Kad kažem Dodik mislim na čitav sistem koji svoje korijene ima u Beogradu i čitavu ideološku liniju, od Srpske akademije nauka do političkih partija čiji je Dodik instrument. Ali Dodik je instrument i ruske politike, pa će njegovo ponašanje zavisiti od dogovora SAD i Rusije, tako da je teško procjenjivati šta on mođe sve uraditi u BiH, jer to zavisi od više faktora.

Međutim zabrinjava mlaka reakcija međunarodne zajednice. Američke sanskije su relativno mlake i takve sanskije će Dodika pretvoriti u heroja nacije. Cijeli sistem nacionalističkih ispada povodom proslave tzv neustavnog dana RS pokazuje da Dodik ima popriličnu podršku u stanovništvu koje je nacionalistički raspoloženo.

To znači da je Dodik postao simbol i ojačan je njegov simbolički kapital borca za srpsku stavr i istovremeno velike žrtve zapada. Amerikanci su morali uvesti ekonomske sankcije, morale su prekinuti tokove novca za entitet RS.

Dovoljno je da Svjetska banka i MMF odbilju naredne kreditne linije RS, pa da ona bude natjerana da uzima skupe kredite, recimo od Rusije. To bi bile efikasne i prave sanksije. Ovako, međunarodna zajednica se ponaša kao i devedesetih, jer i je Milošević, ne zaboravite to, bio pod sankcijama pa se ipak odvijao rat.

Ove sankcije u odnosu na one koje su bile nametnute Miloševiću su prosta dječija igračka. Ne vjerujem u efikasnost međunarodne zajednice, odnosno onoga što nazivamo Zapadom. Te zemlje su iznevjerile BiH baš kao i Crnu Goru. Može se reći da nijesu u dovoljnoj mjeri razumjele zbivanja u okviru velike srpske ideologije koja nije poražane nego je nagrađena u Dejtona i legitimisana na međunarodnom planu.

Kad sagledamo sve, osim blagih sankcija zabrinjava i izvjesna pasivnost Sarajeva

Mene više zabrinjava neznanje, odnosno nesposobnost politička u Sarajevu. Izetbegović je ljetos govorio da će Dodik svoju retoriku završiti za dva-tri mjeseca, pa onda je govorio da je Dodik odustao od blokade. Mi koji smo upozoravali da je to ozbiljna stvar i da je to neka vrsta državnog udara, bili smo ismijavani u javnosti.

Zatim je Izetbehgović rekao da je pogriješio u procjeni Dodika i tek je SDP povukao držatvoran potez izlazeći iz pregovora o promjeni izbornog zakona. Sarajevska politička scena, odnosno ta bošnjačka ili probosanska politika, kako je nazivaju, mada ne vidim neki probosanski front u političkom polju, je nesposobna da odgovori Dodiku.

Ona nema ni institucioalne mehanizme da to uradi. Nije razvila viziju BiH kao stabilne države, ona je više zainteresovana za vlast i proces društvenog bogatstva, gdje je rođena nova generacija tajkuna. Ako se budemo oslanjalali na političku zajednicu i propale institucije, kao što su sudstvo i tužilaštvo, koje upropaštavala i SDA, onda nam se crno piše.

Kada bi RS imala dovoljno vojne moći i finansija rat bi bio siguran. Budući da ih nema, računam na dugotrajnu iscrpljujuću krizu, gdje bi vrhunac bio u neodržavanju i blokiranju narednih izbora. Cilj je obesmisliti ideju države BiH baš kao što je u CG cilj obesmisliti ideju države CG.

To je identična strategija velikosrpskog nacionalizma i kad se države obesmisle i dovoljno iscrpe, onda preći na njihov raspad. To je posao koji je dugoročan i to je posao koji je transgenreacijski u političkom polju. Mi imamo posla sa jednom vrlo rušilačkom, ksenofonom, fašisoidnom ideologoijom i ne trabe podcjenjivati njenu privlačnost za mase, ni njenu institucionalnu snagu.

Zaboravili vojnu moć Srbije i drugih saveznika RS, koji bi im mogli priteći u pomoć na ovaj ili onaj način

Vučić je dovoljno mudar političar da se ne bi upustio u vojne sukobe u BiH, jer bi to značilo novu interevnciju NATO-a i sigurne ekonomske sankcije Srbiji. Vučić se za sada drži kao pokrovitelj i kao politički i intelektualni suport Miloradu Dodiku. Ne isključujem mogućnost da će Dodik dobijati razne pomoći u vidu paravojnih jedinica, ali direktnog vojnog uplitanja Srbije u moguće incidente u BiH, neće biti.

Naprosto je takva stvar da se velikosrpski nacionalizam ponaša u CG i Srbiji na militantan način bez nekog direktnog vojnog uplitanja, a to znači da smo izloženi radu obavještajnih službi paradržavnih uragana, medijskom ratu. To je jedan cijeli hibridni rat koji se vodi na teritorijama ovih država. Sada je BiH u žiži, nedavno je bila CG, sjutra će biti Kosovo i td.

Ohrabruje me to u smislu da neće biti poginulih ljudi, ali će BiH gubiti stanovništvo, jer je demografski odliv iz ove zemlje ogroman. Odgovornost za to ne snosi samo Milorad Dodik. BiH je zemlja bez nade, a nacionalisti, uključujući i SDA, su sve učinili da ona ima sve manje unutarašnjeg razloga za postojanje. Neshvatljiva je greška politike iz Sarajeva da ne riješi problem sa Hrvatima i time stvori novog saveznika.

Neshvatljiva je greška politike iz Sarajeva da tako jednostavno Hrvate isporuči u ruke Dodika. Ta nesvijest o političkom trenutku možda je najviše došla do izražaja kada je Silajdžić odbio da prihvati paket promjena. Nesvhatljivo je koliko političke elite nemaju svijest o političkom trenutku, a retorički su veoma zapaljive. Nužno je bilo preduprijediti ovu krizu formiranjem stabilne države.

Tu smo priliku propustili i sada plaćamo ceh. Nijesam siguran da je spas za BiH moguć preko noći, ali sam siguran da ideja BiH kao države može biti obnovljena cijelom mrežom diskursa, ne samo političkom već i kulturološkim, ideološkim, humanističkim…

No da bi se obnovila ta ideja neophodno je da se bošnjački nacionalizam odrekne nekih svojih narativa, a kad bi se to desilo onda bi ključna partija Bošnjaka– SDA morala da ide sa vlasti. Zato smo, trenutno, u jednom ćorsokaku u kojem je izvjestan instiucionalni pobjednik Dodik. Zato je jedini spas za BiH ekonomske sankcije.

RS kao samostalna država ili entitet je neodrživa. Kada bi Dodiku ukinuli Upravu za indirektno oporezivanje, RS bi se suočila sa ogromnom ekonomskom krizom. Ta šansa je postojala ali smo je izgubili. Da bismo vratili te uslove moramo riješiti izborni zakon i krizu oko Ustava, a ne vidim te snage ni sposobnosti na sarajevskoj političkoj sceni.

Region je sistem spojenih sudova i nemoguće je da se kriza u BiH ne reflektuje ili prelije i u CG

Ne bude li Bosne neće biti ni Crne Gore. Velikosrpski nacionalizam se može proglasiti istorijskim pobjednikom. Naglašaovao sam i ranije tu opasnost koja prijeti Crnoj Gori. Jasno je da će u narednom periodu Crna Gora biti u maksimalnoj mjeri kultorološki i identitetski srbizirano društvo, a onda i demgrafski srbizirano na popisu stanovništva.

To je vrlo jasna strategija velikosrpskog nacionalizma. Crnoj Gori prijeti tihi nestanak. BiH ne može tako tiho nestati, budući da su snage koje se bore za njen opstanak daleko jače od onih u Crnoj Gori. Mislim da treba graditi transetničke saveze protiv velikosropskog nacionalizma u regiji i da diplomatija CG, BiH i Kosova moraju da shvate da im je zajednički cilj poraz velikosrpskog nacionalizma.

Ne vidim da se oni tako ponašaju, ne vidim da su do sada shvatili kolika je opasnost od toga naciopnalizma, koji je u međuvremenu svoje radio i u velikoj mjeri uradio u BiH i CG. Nužno je da ove dvije države, u transetničkom savezu na međunarodnom planu, pokrenu čitav niz akcija. Hoće li se to desiti ostaje da vidimo. Ona u šta se ja uzdam kada je BiH u pitanju, je Dodikova vojan nemoć i ravnoteža nemoći u BiH. A u CG se uzdam da su ljudi naučili lekciju iz prošlih događaja. Ako nijesu onda se Crnoj Gori crno piše.

izvor: standard.me