MPNKS: Ministarstvo promašaja, nemara, konfrontacija i sujete… (foto, video)

Jedan resor posebno je obilježio 2021. godinu, bez sumnje, bilo je to Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS)…

PODGORICA: Crna Gora, Zanimljivosti, vijesti, nedelja, 02.01.2022…10: 52…  MPNKS: Ministarstvo promašaja, nemara, konfrontacija i sujete… (foto, video)

Nije lako praviti retrospektivu godine za nama, govoriti o njenim dobrim i lošim stranama, pa ni prisjetiti se svih ključnih momenata u djelovanju aktuelne vlasti. No, mnogo je lakše identifikovati najslabiju kariku u tom sistemu– a u slučaju Vlade Crne Gore, bez sumnje, bilo je to Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS).

Iza godine njihovog rada gotovo da nema rezultata, osim ako se pod tim ne računa najsiroviji revanšizam, angažman podobnih kadrova sa upitnom stručnošću i iskustvom, plasiranje spekulacija i manipulacija – ne samo o oponentima, nego i o onima koje su sami imenovali.

Nije lošeg činjenja bio pošteđen nijedan resor u okviru Ministarstva ‘četiri u jedan’, a ako je neko uopšte i gajio sumnju– ministarka Vesna Bratić je odagnala i uvjerila sve kako prosvjeta, nauka, kultura i sport nikako ne mogu ići zajedno.

“Garant slobode naroda”

Sama ministarka bila je prilično anonimna za širu javnost koja se sa njenim likom i djelom upoznala na prilično neobičan način – uvidom u njen bogat repertoar najjezivijih kletvi, kvalifikacije upućene Borisu Dežuloviću, ne baš lijepim željama na račun Latinke Perović i sličnim istupima, koje je iz elementarne pristojnosti ovog puta najbolje izbjeći.

Pošto joj je data šansa, sa ministarske je pozicije govorila o elitnom narodu i oćiriličenju. Znala je šta treba raditi sa kapelom na Lovćenu, ali ne i elementarne podatke poput onog kada je štampan Oktoih. Kada je njen eksterni ekspert maltretirao novinara po aerodromu, ona je to komentarisala sa dozom ironije, a na to što njeno djelovanje nailazi na kritike odgovarala je da je riječ o “bijesu zbog ukinutih ličnih privilegija”.

“Narod će dobijati slobodu dok god je Vesna Bratić na čelu MPNKS”, gromko su poručili iz tog ministarstva u septembru.

Poručujući kako su njeni prethodnici na putovanja trošili onoliko za koliko se mogao popraviti krov na jednoj školi, i sama je znala da ode u dvonedjeljnu posjetu Rusiji čiji efekti nikome nijesu poznati, a njena hronična odsustva iz Skupštine pravdana su odlascima u Bugarsku, Tursku… Pritom, posebno će ostati upamćen službeni put na godišnju konferenciju UNESCO gdje je Bratić, umjesto nacionalne koordinatorke za tu oblast, povela– direktora Uprave za sport.

Odnosi sa saradnicima, svakako, ministarki i nijesu jača strana. Mnogi koje je imenovala ubrzo su sami napuštali MPNKS – od državnih sekretara do obezbjeđenja. Bivša portparolka pritom joj je otvoreno poručila: “Ko je Vas poznavao, ni pakao mu neće teško pasti”.

Krivokapić je i dalje bezrezervno podržava…

Kraj godine donio je prilično očekivan stav poslanika u Skupštini. Opozicija je uz nekoliko prestavnika vlasti glasala za smjenu ministarke Bratić.

No, o stanju demokratije u državi danas možda najbolje govori stav premijera Krivokapića, koji je unaprijed poručio kako neće potpisati interpelaciju ukoliko ona bude izglasana.

“Zašto je ime ministarke Bratić, koja je uzorna profesorka i vrstan pedagog, problem crnogorske javnosti? Objasnite mi zašto bi ona bila smijenjena”, kazao je prije nekoliko dana Krivokapić gostujući na televiziji.

Možda stoga nije loše prisjetiti se tek nekih momenata zbog kojih rad ministarke Bratić, u najmanju ruku, jeste prilično sporan.

Prosvjeta…

Uz stotine smijenjenih direktora i niz problematičnih kadrovskih rješenja, godinu u prosvjeti obilježile su brojne kontroverze, a nažalost po džep građana i prve dobijene tužbe nekadašnjih rukovodilaca obrazovnih institucija.

Utisak je kako je tokom svih 12 mjeseci ministarka Bratić vodila lični obračun sa prethodnim ministrom prosvjete Damirom Šehovićem, no on baš i nije bio uspješan– mimo pitanja o tome ko su njegovi preci i slično, do danas nije bilo nikakvih konkretnih dokaza o njegovim grijesima na pomenutoj poziciji.

Bratić je pribjegla prilično neobičnoj odluci da u jednom danu pošalje dopise o smjenama na stotine direktora škola, koji su nedugo zatim predali tužbe. O epilogu jednog javnost je već informisana– riješen je u korist tužioca, a više advokata ustvrdilo je kako bi na sličan način mogli da se završe i ostali postupci. 

Posebno problematični bili su i pojedini njihovi nasljednici. Naročito se pamti slučaj pokušaja imenovanja Rade Višnjić za direktoricu OŠ “Jugoslavija” u Baru, te Bojane Đačić u pljevaljskoj OŠ “Ristan Pavlović”. I u momentima kada je, pod pritiskom javnosti, morala da ih smijeni, ministarka Bratić kao razlog nije navela suštinski problem– da je riječ o osobama čiji krajnje šovinistički stavovi navode na pitanje da li kao takve uopšte treba da oblikuju dolazeće generacije. Umjesto toga– MPNKS je radije kao razlog uzimalo fotografije ličnije prirode.

Od novih direktora iz MPNKS zahtijevano je da traže ‘prljav veš’ starih.

Predstavnik Sindikata prosvjete požalio se i kako su mu, kada je pozvao da budu oprezniji sa razrješenjima direktora, iz MPNKS poručili da je “izdajnik narodne volje”.

Nijesu izostale ni krivične prijave protiv vršioca dužnosti Policijske akademije, gdje je bilo niz afera i skandala, a koji su, očekivano, bili van radara MPNKS. Na čelo Univerziteta došao je osnivač glasila “In4s”, koji je ne baš davno tvrdio kako su Crnogorce sa rusko- srpskog kursa skrenuli socijalizam i holivudski filmovi.

Sa druge strane, gotovo na konstantnom udaru bio je Fakultet za crnogorski jezik, čiji su predstavnici postali i ključni kritičari ministarke, njene i politike koju sprovodi Vlada. Ministarka Bratić najavljivala je i krivičnu prijavu protiv dekana FCJK Adnana Čirgića.

Iz crnogorskih škola sve češće stizale su vijesti o nedostatku elementarnih uslova poput grijanja, ali nije falilo priredbi na kojima su maloljetnici predstavljali vjersko-nacionalni opus, onaj kojem nije mjesto u školama. Za to vrijeme, ministarka Bratić nerijetko se bavila pitanjem položaja Bogoslovije u obrazovnom sistemu, a bila je to i prva škola koju je posjetila po stupanju na dužnost.

Nije ministarka vidjela ništa sporno ni u tome kada bi njeni spoljni eksperti maltretirali novinare na aerodromima, u prilikama na kojima je dominirao nacionalistički ton. 

Zato, ipak, nije bilo dopušteno da nastavnici djecu uče antifašizmu. Da je tako, najbolje zna nastavnica Sanja Vujović iz OŠ “Lovćenski partizanski odred”.

Nauka

Nauka je definitivno imala više ‘sreće’, valjda zato što ministarka nije bila ratoborna prema prethodnici Sanji Damjanović u onoj mjeri kao prema Šehoviću. No, to ne znači kako spekulisanje ni u slučaju bivše ministarke nije izostalo.

Dešavalo se to sporadično, uglavnom uoči lokalnih izbora u Nikšiću. Ministarka Bratić koristila je prostor na televizijama kako bi govorila o navodnim malverzacijama u nekadašnjem Ministarstvu nauke, sve je za nju u to doba bilo sumnjivo – od naučnih konkursa do smještaja gostiju. Kako to u slučaju ove Vlade nerijetko biva, odjednom je sve prestalo, a pritom ništa od optužbi koje je iznosila aktuelna ministarka nije dokazano. 

Tek je MPNKS najprije poništilo jedan naučno-istraživački konkurs koji je raspisala prethodna Vlada. Obećali su tada kako će uskoro uslijediti mnogo bolji javni poziv naučnicima. No, od njega nije bilo ništa, zvanično zbog nedostatka sredstava u Budžetu.

Tako je oblast nauke doživjela eutanaziju – najprije kroz ukidanje posebnog ministarstva, a potom i kroz apsolutno zanemarivanje od strane novouspostavljenog resora.

Kultura

Kultura je postala posebna priča, iako je sami početak obećavao drugačije. Nagovještaj konstruktivnog pristupa kandidata za državnog sekretara, reditelja Nikole Vukčevića momentalno je anuliran, pa je zgrada u Njegoševoj uskoro postala stjecište ‘inspektora’ u šinjelima zaduženih za ‘istrage’ o nepočinstvima prethodnika. Izuzmu li se spekulacije ministarke Bratić u jednom televizijskom nastupu, do danas to ‘češljanje’ nije dalo nikakvog rezultata. Štaviše, i sama ministarka uspjela je da se podiči ponečim što su uradili njeni prethodnici, poput rekonstruisanog Starog zatvora u Kotoru za potrebe regionalnog kreativnog haba.

Koliko je kultura uopšte bitna vlasti, najbolje su rekla kadrovska rješenja. Pojedini rukovodioci imenovani su i razrješavani a da nijesu ni došli u institucije koje je trebalo da vode. Nevjerovatno je to da Narodni muzej i dalje nema direktora. Tamo gdje ih je bilo, kadrovska rješenja uglavnom su birana po partijskom ključu, bliskosti sa crkvom ili određenim pojedincima, a najilustrativniji je primjer Filmskog centra, koji vodi osnivačica desničarskog pokreta Dveri srpske.

Rezultat svega je da sada Narodni muzej uglavnom zimi nema ni grijanje, da u kulturi nije započet nijedan novi projekat ili program, a da je repertoar institucija nalik Crnogorskoj kinoteci postao sredstvo za afirmaciju uradaka Ostrog produkcije.

No, o kulturnoj politici danas možda ništa snažnije ne govori od odluke o dobitniku “Miroslavljevog jevanđelja”, dok se istovremeno, voljom vlasti, gasi “Ars”.

Sport

Skandal koji se dešavao u Upravi za sport možda je i najvjernije ogledalo rada MPNKS. Sve je počelo uobičajeno populističkim i dramatičnim saopštenjem o tome kako crnogorskim sportistima, zbog neusklađenosti akata, prijeti skora suspenzija ili nastup bez nacionalnih obilježja.

Sva je krivica najprije svaljena na tadašnjeg vršioca dužnosti Vasilija Laloševića, a potom je ministarka Bratić prilično nevješto dio odgovornosti pokušala svaliti i na nekadašnjeg ministra Nikolu Janovića. Epilog je bila višenedjeljna saga o Laloševićevoj smjeni, koja je završena čak i podnošenjem krivične prijave protiv njega.

U tom svojevrsnom skandalu, većina vlasti i opozicija bili su neuobičajeno ujedinjeni. Gotovo svi su stali u Laloševićevu zaštitu, čini se ne zbog same smjene, već zbog krajnje neprimjerenog, a utisak je i nedopustivog kvalifikovanja i etiketiranja od strane MPNKS. 

Rovarilo se, pritom, po sportskim organizacijama, na ono koje se dogodilo u Fudbalskom savezu Crne Gore ljetos je upozorio i predstavnik UEFA, ali nije ni to pomoglo. Vlast je ostala odlučna u namjeri da ih stavi pod svoj šinjel.

Za to vrijeme, kadrovi Vlade grčevito se bore da u obrazovnim ustanovama ne bude sankcija za djecu koja navijaju protiv Crne Gore, poslanici vlasti ‘ratuju’ sa rukometašicama Crne Gore i omalovažavaju ih, a pojedini među njima ustvrdiće i kako je ‘istinska Crna Gora’ ona koja navija – protiv Crne Gore.

izvor analitika.me