KOLUMNA: Maltretiranje?

Crnogorska skupština posljednjih nekoliko dana postala je mjesto opšteg maltretiranja. Prvo se ”maltretira” Vesna Bratić, pa sad i građani, kako od strane parlamentarne većine, tako i od opozicije.

Reče ministarka prosvjete, nauke i etničkog čišćenja Vesna Bratić da neće da dođe u Skupštinu Crne Gore da odgovara na poslanička pitanja vezana za svoj (ne)rad kako je Draginja ne bi maltretirala. 

Interesantan izgovor! I veoma neobičan. Čak, moglo bi se reći i unikatan u istoriji crnogorskog parlamentarizma. Mada, kad bolje razmislim, u potonjih godinu i kusur mnogo čega je kod nas unikatno. Nažalost…

Uz milion mana i pridika koje se mogu pripisati funkcionerima DPS-a, među njima svakako nije i nedostatak hrabrosti. Śetimo se brojnih emisija, TV duela, skupštinskih rasprava itd. đe su na jednoga njihovog funkcionera „nasrtala“ po dva, tri ili više predstavnika tadašnje opozicije. I to sve u cilju da ga verbalno ponize, ugaze ili izmaltretiraju. 

Za takve okršaje depeseovcima je trebalo hrabrosti, pogotovo kad su znali da protivnici vjerovatno imaju više argumenata, što je dodatno otežavalo mogućnost za manevar i samoodbranu.

Ministarki Bratić, očigledno, nedostaje tog vida hrabrosti, a argumenata još manje. Zapravo, ona argumenata i nema, jer njeno djelovanje od dana stupanja na funkciju zdrav razum ne može da opravda. Štaviše, ono se može okarakterisati kao prilično antidržavno i anticivilizacijsko. 

Mada, iz ugla ministarke Bratić i njenih istomišljenika, antidržavno i anticivilizacijsko ponašanje je poželjno, čak nužno i obećavajuće budući da je navedena jedan od glavnih eksponenata velikosrpske politike filovane u novi modernizovani naziv ”srpski svet”. Zato je ekipa na vlasti štiti, a i njeguje. Svim snagama.

S druge strane, ministarkin strah od Draginje očekivan je usljed neposjedovanja argumenata da opravda nedjela i rad na razaranju države koja joj je dala sve. 

Draginja, pak, argumenata ima, a kad se još pojačaju njenim temperamentom – eto belaja. Dovoljno da dotičnoj zatreba šaka bromazepama ili terapija na nekoj turskoj klinici.

Nakon toga, još jedan osvrt na maltretiranje zdravog razuma koji, nadam se, ipak posjeduje većina građana Crne Gore. Da, pogodili ste, mislim na maltretiranje i to i od strane vlasti i od opozicije. Odbijen je predlog za zakon o zabrani fašističkih simbola i organizacija! 

Naravno, protiv su glasali javni fašisti i nacionalisti, dok su uzdržani bili oni pritajeni, potpomognuti profesionalnim beskičmenjacima i nemačima stavova.

Ovo je već drugi put da je ista inicijativa odbijena. I to od koga? Od onih kojima su usta puna ekstremizama, nacionalizama, podrške ratnim zločincima, teorija o dva lica medalje, dvije vatre…

Kako protumačiti takvo njihovo glasanje? Prosto je. Znaju da vlast vrše upravo i zahvaljujući fašistima. Njihovim fašistima. Ko bi ih drugi podržavao ako bi se taj zakon sprovodio kad trenutno imaju većinu baš zahvaljujući fašistima u svojim redovima? Rezonuju dobro, ali za neku mračnu stranu istorije.

Još manji razlog za glasanje je to što, ipak, oni na Belvederu i Adžića krivini 5. septembra od Tužilaštva nijesu prepoznati kao ekstremisti, pa je dodatna muka što se na njih navedeno ne bi ni odnosilo.

Svakako, produktivnije je izgleda samo pričati o ekstremizmima i podjelama u Crnoj Gori preko sponzorisanih objava na Fejsbuk stranicama partija, etiketirat’ ljude i linčovat’, nego li to sve urediti zakonom, pa ko je kriv neka odgovara. 

Selektivnost – slika i prilika sadašnje vlasti još jednom pokazuje svoje pravo lice!

Treće maltretiranje je od strane opozicije. Jedan sam rijetkih koji je potajno bio ubijeđen da od glasanja o nepovjerenju Vladi Zdravka Krivokapića neće biti ništa, iako su nas lideri opozicionih partija uporno ubjeđivali da imaju potrebnu većinu. 

Nije moja skepsa bila zbog toga što im nijesam vjerovao. Salonska politika je vrlo kompleksna i dešava se ispod radara nas, običnih smrtnika, i analitičara. Jednostavno, bio sam stava da sa Urom i ostalim činiocima sadašnje vlasti ne može biti razgovora na tu temu. Moje je mišljenje da se Uri ne može vjerovati. Pogotovo ne njenom lideru. 

Ostale činioce vlasti ne treba ni pominjati. Prije bi urnisali cijelu Crnu Goru do temelja nego glasali kako “ne treba” i tako doveli sebe u opasnost od linča i to od strane sopstvenih glasača koji u masama dobiju neku neobičnu snagu i nalet hrabrosti prema slabijem.

Opozicija je, dakle, u praksi uradila ono što se narodski zove – „tresla se gora rodio se miš”. Nakon toliko najava da će ovoj agoniji konačno doći kraj, ne ulazi mi u glavu kako su mogli vjerovati onima kojima su vjerovali!? 

Ali, doći će i tome kraj. Ovakvih ispada više ne može biti. Sad je vrijeme za konsolidaciju. Za opšti crnogorski blok. Antifašistički. Pa da ih oburdamo. Na izborima.

autor: Alek Barović

izvor: portalanalitika.me